Piše: Liam Isić
Foto: www.floridafamilylawclinic.com
Kada je riječ o bračnim zajednicama, transrodne osobe se u različitim državama suočavaju sa različitim zakonskim preprekama, te često bivaju zbunjene kada je riječ o tome s kim i kada mogu ili ne mogu sklapati bračne zajednice ili životna partnerstva. Nejasnoće nastaju iz razloga što zakonski često nije definirano koji je odnos između pravnog prepoznavanja roda i mogućnosti sklapanja bračne zajednice/životnog partnerstva. Mogućnost ovih osoba da održe postojeće ili sklope nove brakove/životna partnerstva varira od države do države, u ovisnosti o tome da li neka država pravno prepoznaje rod, ili na koji način pravno prepoznaje rodni identitet transrodnih osoba.
Kako bi se zaštitila prava transrodnih osoba, potrebno je da zagovornici/e jednakosti braka u razgovor uključe i potrebu za pravnim prepoznavanjem roda, jer u suprotnom transrodne osobe postaju žrtve zakona, te njihove bračne zajednice ili životna partnerstva bivaju pogrešno pravno okarakterisana.
Transrodne osobe, u skladu sa rodom upisanim na njihovim ličnim dokumentima i rodom njihovih partnera/ica, u većini država mogu zaključiti brak ili životno partnerstvo. Međutim, dodatni problemi transrodnih osoba nastaju kada države koje poznaju samo instituciju braka kao osnov za sklapanje istog postavljaju biološki spol osoba koje u tu zajednicu stupaju. Također, kao problem i pravna zavrzlama javljaju se i situacije prilagodbe spola u državama koje odvojeno regulišu bračne zajednice i životna partnerstva. Naime, ukoliko je transrodna osoba već u braku koji je okarakterisan kao tradicionalni brak između muškarca i žene, te se odluči na prilagodbu spola, taj brak postaje nevažeći. Pojedine države taj problem riješile su na način da takav brak automatski postaje životno partnerstvo, dok u većini država osoba nakon poništenja bračne zajednice mora ponovo sa svojim/om partnerom/icom zaključiti životno partnerstvo.
Ako je pak transrodna osoba zaključila životno partnerstvo prije prilagodbe spola, nakon pravne izmjene oznake roda u dokumentima, to partnerstvo postaje nevažeće, te se osobi ostavlja opcija da sa svojim partnerom/icom stupi u bračnu zajednicu, ukoliko uvjet za sklapanje te bračne zajednice nije biološki spol bračnih drugova. Ukoliko ovaj uvjet postoji, transrodna osoba i njen/a partner/ica gube sva prava i obaveze koje su imali u životnom partnerstvu, kao i mogućnost da ponovo na bilo koji način ozakone svoju zajednicu života.
Uklanjanje prepreka koje se nalaze ispred transrodnih osoba koje žele ostvariti bračnu zajednicu ili zajednicu života, ili su već dio jedne takve zajednice, je moguće samo ukoliko rodni identitet postane stvar izbora, a ne identitet koji je nametnut na osnovu spola koji je pripisan pri rođenju. Također, ovakvi problemi se ne javljaju u državama u kojima postoji bračna jednakost, gdje prilagodba spola jednog/e partnera/ice ne utječe na pravno postojanje bračne zajednice.
Sve države imaju zakone koji određuju bračne zajednice, međutim čak i u onim državama u kojima bračne zajednice podrazumijevaju isključivo zajednice života muškaraca i žena, zakoni ne preciziraju da li se radi o biološkom spolu i rodu kao pravnoj kategoriji. Problem nastaje prilikom tumačenja ovih definicija od strane nadležnih institucija. Pritome, ovakvim tumačenjima stvaraju se razilaženja u različitim državama, jer u nekim državama vrijedi pravilo da se spol i rodni identitet zasnivaju na spolu koji je pripisan pri rođenju i mogućnosti reprodukcije, dok se u drugim državama spol osobe odnosi isključivo na oznaku spola u ličnim dokumentima, bez obzira na potencijalnu prethodnu prilagodbu spola, te se može desiti da brak dvije osobe različitih državljanstava, u kojem je jedan/na od partnera/ica transrodna osoba, važi u državi jednog/e, ali ne i drugog/e partnera/ice.
Transrodne osobe su pravno ranjiva skupina društva, što znači da je potrebno da se poduzmu potrebne zakonske mjere kako bi se one zaštitile. U skladu s tim, transrodne osobe ne smiju oklijevati u traženju svojih prava koja se, između ostalog, odnose i na pravo da stupe u brak/životno partnerstvo i osnuju porodicu. Bračna zajednica donosi mnogo privilegija, a najviše njih je socijalne i ekonomske prirode. Zbog sistemske diskriminacije koju trpe, te često visokih troškova prilagodbe spola koje zdravstveno osiguranje ne pokriva, socijalna i ekonomska sigurnost su posebno bitne za transrodne osobe, a takvu sigurnost često pružaju bračne zajednice i/ili životna partnerstva (npr. mogućnost zdravstvenog osiguranja preko partnera/ice). Samim tim je posebno neophodno da se transrodnim osobama omoguće jednaka prava kao i cisrodnim, heteroseksualnim i homoseksualnim parovima pri ozakonjivanju zajednice života sa svojim partnerima/icama.
