Ne postoji ravnopravni, suvisli i socijalno osjetljivi svijet bez feminizma, jer patrijarhat gazi i muškarce i žene.
Piše: Vanja Šunjić
Faktiv je feministički kolektiv čije područje djelovanja obuhvata borbu za radnička i socijalna prava žena, borbu protiv rodno zasnovanog nasilja nad ženama, te zalaganje za reproduktivna i seksualna prava.
Kolektiv je izrastao 2016. godine iz ad hoc inicijative Preuzmite odgovornost za ubojstva žena i organizacijskog odbora Noćnog marša – 8. mart s ciljem izvaninstitucionalnog djelovanja na stvaranju feminističke prakse kao dio šireg i solidarnog antikapitalističkog pokreta. Trenutno ga čini 15 žena i jedan muškarac. S Vedranom Bibić, društvenom aktivistkinjom i članicom kolektiva smo razgovarali o ovogodišnjem Noćnom maršu, radničkim i socijalnim pravima, reproduktivnim pravima, važnosti feminističkih inicijativa u kontekstu antiratnih pokreta i tome šta će to obilježiti budućnost feminističke borbe i s čime će se susretati nove generacije feministkinja i feminista.
Tema ovogodišnjem Marša je bila Danas marš, sutra štrajk, a govoreći o povodu za temu i porukama koje su nastojali iskomunicirati, Bibić ističe:
„Novi zakon o radu čini rad još prekarnijim i zapošljavanje još težim. U Hrvatskoj se preko 80 % mladih zapošljava na određeno i tako tri godine možete biti zaposleni, pa vam promijene radno mjesto i mogu vas tako zauvijek tako držati. Također se pokušava suzbiti sindikalano djelovanje i sindikalni povjerenici imaju manje prava po novom zakonu. Ono što je unutar feminističke borbe nama poprilično problematično jeste i to da se zbog korona krize pokušava regulirati rad od kuće, odnosno rad na izdvojenom mjestu rada, što donekle razumijemo, ali ono što mi pokušavamo problematizirati jeste da to znači simbolički i doslovno vraćanje žena unutar kućanstva, jer su žene uglavnom te koje rade od kuće da bi paralelno mogle pisati domaće radove s djecom, njegovati starije, itd.“
Za vrijeme priprema ovogodišnjeg Noćnog marša – 8. mart još uvijek niko nije vjerovao da se može desiti rat i invazija Rusije na Ukrajinu, međutim kako se to ipak desilo, sa Marša su poslate jasne antiratne poruke.
„Pokretačice svih antiratnih pokreta u Jugoslaviji su bile žene i ta borba je važna za razvoj feminizma danas. Dotakli smo se rata i na ovogodišnjem Maršu. Uključili smo ga u govore, ono što nama jako važno jeste da je svaki feminizam antiratni. Htjeli smo osuditi svako ratno i imperijalističko djelovanje. S druge strane, bilo nam je važno istaknuti veliki broj ruskih feministkinja koje su pod cijenu svog života pisale pisma i manifeste protiv rata. Uloga žena u ratu, od ratnih silovanja do perspektive žena izbjeglica koje sada iz Ukrajine izbjegavaju s djecom jako je važna priča. Mi se godinama bavimo migrantima na našim granicama i bilo nam je važno uključiti i priču licemjernog odnosa prihvata izbjeglica iz Ukrajine s kojima smo sretni i ponosni i mislimo da se tako naravno i treba ponašati prema izbjeglicama, a s druge strane imamo izbjeglice iz trećeg svijeta koje se ubijaju i siluju na našoj granici. Nadamo se da će ova solidarnost prema izbjeglicama iz Ukrajine pomoći da solidarnost preraste na sve izbjeglice i migrante.“- govori Bibić.
Iako su u mejnstrim medijima u Hrvatskoj zastupljene LGBTIQ+ i teme feminizma, čak mnogo više nego u ostalim državama zajedničkog prostora, to je i dalje nedovoljno i selektivno.
„U Hrvatskoj mejnstrim mediji postaju liberalni i dobro komuniciraju LGBTI teme i prava, ali oko trans prava koja su posljednja došla na red se lome koplja i sve je u redu dok se ne dođe na pitanje klase, ekonomije i novca, gdje padaju maske i daje se primat skupim gay barovima u Dubrovniku, ili uspješnim ženama poduzetnicama. Nikada se ne priča o radnicima i radnicama koji se zbog otkaza ne mogu autati. U teoriji sve funkcionira, ali se u praksi ne priča o većini ljudi.“- kaže naša sagovornica.
Govoreći o problemima sa kojima će se buduće generacije morati nositi u kontekstu feminističkog aktivizma, Bibić zaključuje: „Mlađe cure su hrabrije i njima se podrazumijevaju stvari za koje smo se mi borile, ali morat će se baviti pitanjima klimatske krize, ratova i potpunog propadanja socijalne države. Čini se da su one unaprijed navikle da neće imati ugovor o radu, da će živjeti od inflacije do inflacije, tako da mislim da će teme rada, migracija, klime i internacionalne solidarnosti doći u prvi plan.“
Cijeli razgovor sa Vedranom, možete poslušati u nastavku:
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
