Queer sjaj blistavog Eurosonga

Olimpijske igre, Svjetsko prvenstvo u fudbalu, pa Eurovizija. Tri najgledanija događaja na svijetu. Ove godine se po 59. put, u Kopenhagenu, održava takmičenje za Pjesmu Eurovizije. Prvo takmičenje je održano 1956. godine u Švicarskoj (Lugano) i na njemu se takmičilo sedam zemalja. Do danas je na Eurosongu učestvovala 51 zemlja. Jugoslavija je na ovom takmičenju prvi put nastupila 1961. godine, a zemlju je u Cannesu predstavljala Ljiljana Petrović (Bosanski Brod, 1939.) sa pjesmom Jože Privšeka i Miroslava Antića Neke davne zvezde, sa kojom je osvojila osmo mjesto. SFRJ je sve do 1991. godine, sa izuzetkom 4 godine, učestvovala na Pjesmi Eurovizije i bila je jedina socijalistička država koja je učestvovala na ovom događaju. Grupa Riva je 1989. godine pobijedila na Pjesmi Eurovizije sa pjesmom Rock Me. Posljednja predstavnica SFRJ je bila Bebi Dol sa pjesmom Brazil, s kojom je osvojila 21. mjesto, a nekoliko dana prije održavanja ovog takmičenja počeo je rat u Jugoslaviji. Od raspada Jugoslavije sve su se bivše republike pojavljivale na Eurosongu, s različitim uspjehom, a ove godine u Kopenhagenu nema predstavnika i predstavnica Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske. Skeptične osobe bi postavile retorsko pitanje ko će sad glasati za Makedoniju (Tijana Dapčević), Crnu Goru (Sergej Ćetković) i Sloveniju (Tinkara Kovač)?

Pjesma Eurovizije danas i Pjesma Eurovizije ‘70. ili ‘80-tih godina različiti su kulturni događaji i imaju različita simbolička značenja, o kojima ovdje neće biti riječi. Ovdje će se predstaviti queer linija koja je pratila ovaj događaj. Mnogi bi se složili sa stavom da su ovom takmičenju novi sjaj dale trans* osobe i drag nastupi, kojih gotovo svake godine, od ‘90-tih, ima među takmičarkama i takmičarima. Ipak queer nastupa bilo je i mnogo ranije. Detaljan pregled isključivo drag eurovizijskih nastupa, koji su ušli, ali i onih koji nisu uspjeli da uđu u finale, potražite ovdje.

Sve je počelo 1973. godine, u Luxembourgu, kada je Charlie Rivel kao Diva, drag klaun, zabavljao svojim šalama publiku u pauzi takmičenja.

1986. godine Ketil Stokkan, norveški predstavnik na Pjesmi Eurovizije u Norveškoj, nastupio je sa Olavom i Jonny, koji_a su bili dio poznate norveške drag grupe Great Garlic Girls.

Transeksualnost postaje eurovizijska tema 1995. godine kada se se prvi put na Euroviziji pojavila izraelska trans* pjevačica Dana International (koja je godinu dana ranije prilagodila/promijenila svoj spol) i osvojila drugo mjesto. Tri godine kasnije, po drugi put je nastupala na Euroviziji, 1998. godine, i pobijedila pjesmom Diva. Iako je vladala nacionalna euforija zbog pobjede, konzervativne struje govorile su i pisale o Dani kao o svemu onome što judaizam nije (više o Dani pronađite ovdje).

Sloveniju su u Estoniji 2002. godine predstavljale Sestre, grupa koju su činili_e Tomaž (Marlenna), Damjan (Emperatrizz) i Srečko (Daphne) i koja je od 2000. nastupala sa klasičnim drag queen show programom.

Godine 2006. u Grčkoj pobijedila je finska grupa Lordi, koja je izazvala šok i nevjericu među konzervativnijom publikom, a na drugom mjestu je bila Lejla Hari Mata Harija, ujedno i najbolji plasman za BiH. Ova rečenica nema veze sa temom, ali zavređuje mjesto podsjećanja radi uspjeha BiH.

U Helsinkiju je 2007. godine Dansku predstavljala Drama Queen (Peter Andersen), poznata drag queen performerka u svojoj zemlji (novinari_ke koji su pratili takmičenje nisu propuštali da naglase da je Peter u istospolnom braku sa Lukasom od 2005. i da njih dvojica žive sa dvije čivave).

Iste godine Ukrajinu predstavlja Verka Serduchka (Andriy), takođe poznata u svojoj zemlji kao komičarka i pjevačica, a na Euroviziji je osvojila 2. mjesto. Ipak, Andriy o sebi privatno nije govorio kao o trans* osobi, ističući da njegova dugogodišnja karijera drag queen nastupa nema utjecaja na njegov privatni život, jer je Serduchka izmišljeni lik, a ne realna osoba. Svejedno, u Rusiji mu/je bilo zabranjeno da nastupa godinu dana.

Godine 2012. drugo mjesto na austrijskom takmičenju za Pjesmu Eurovizije zauzela je Conchita Wurst pjesmom That's What I Am i nije uspjela da ode na takmičenje u Azerbejdžan. Ove godine, ipak, Conchitu gledamo na Euroviziji u Danskoj sa pjesmom Rise Like a Phoenix.

Godine 2013. u Švedskoj finska pjevačica Krista Siegfrids svoj nastup za pjesmu Marry Me završava poljupcem sa ženom kao aktivističkim činom kojim je željela da pozove finske vlasti da legalizuju istospolne brakove.

U pauzi takmičenja (na 6.09 minuti snimka) voditeljica programa Petra Mede “vjenčala” je gej par na sceni Eurovizije, i tako, moguće je, inspirisala ovogodišnje organizatore da odu korak dalje od zabavnog performansa do legalnog čina. Naime, ove godine Danska proslavlja 25 godina legalizacije istospolnih brakova (prvi istospolni brak je sklopljen u Kopenhagenu 1989. godine) i to javnim masovnim vjenčanjima kojima želi skrenuti pažnju državama koje zabranjuju istospolne brakove na osnovna ljudska prava LGBT osoba. Više o masovnim vjenčanjima koja se planiraju, pročitajte ovdje.

I za kraj, ako vam nedostaje malo antigej propagandnog zračenja, pročitajte ovdje o peticiji koja se u Rusiji, i još nekim zemljama, potpisivala protiv javnog emitovanja Pjesme Eurovizije.

Piše: Jasmina Čaušević