Kako ono ide? Svi smo mi od Boga. Bog je jedan, veličanstven, ne griješi nikada. Tako to vjernici vjeruju? Svi smo stvoreni, ljudska smo bića koja imaju svijest, pravo na izbor, pravo na život. Tako imamo i pravo na seksualnu orijentaciju, pravo na rodni identitet, pravo da budemo ono što jesmo. A kako budisti kažu i religije Istoka? Ne ubij ništa što je dahom dano. Ja sam trans osoba (FTM) i ponosim se time. Nisam izabrao da budem trans, ja sam samo ono što ja jesam. Dugo je trebalo da spoznam da sam trans. Kao dijete, uvijek sam se osjećao drugačije. Uvijek. Ako ćemo po estetici stvari, uvijek bih odabrao stvari koje su namijenjene dječacima, od igračaka do odjeće. Ne bih igrao gume, niti restorana, nego bih se sa kratkom kosicom bacao za loptom na malom golu. Nije da postavljam kategorije, već sam se ponašao kao mali dječak.
Uvijek sam bio drugačiji, zatvoren sam sa sobom, jer sam toliko posmatrao te neke stvari. Ali kako dijete može znati? Naravno, djetinjstvo je bilo teško. Djeca su zlobna, stavljaju te u kategoriju. “Jesi li ti muško ili žensko?”, “muškaračo”, “čudaku jedan”. To budi veliki bijes u vama, koji ostane. Pubertet je još gori, tada postajete svjesni nekih stvari, no niste dovoljno informisani o nekim terminima. Jer nema nikog da vam kaže niti objasni. Još jedna stavka koja bi se trebala staviti u današnje obrazovanje. U pubertetu sam postao svjestan da ne volim svoje tijelo, strano je, sakrivam ga. Tražiš mnoge načine kako da prikriješ sise. Jer su odvratne, odvratna je pomisao da su na tebi. Dugo sam bježao od toga, što je jako teško. I desi se moment kada pričaš sa osobom i pričaš u žeskom rodu, zastaneš, zalediš se. I kroz glavu ti prođu činjenice, ja znam kako ja izgledam, kako pokušavam da izgledam, pogrešno je što pričam u ženskom rodu. Najbolji dio, priznanje samom sebi. Tad je postalo lakše. Barem malo. Puno mi se situacija izdešavalo tokom godina. Diskriminacije puno, problem sa ljudima kada misle da si dečko, pogledaju papire – druga priča. Budalama moraš objašnjavati da si trans. Tokom školovanja iste situacije. Odličan si učenik, radiš i uživaš jer radiš ono što voliš, uzoran sa diplomama, ali opet se nađe pokoja budala koja te gleda kao da si napaćeni bolesnik. To sa sobom nosi jako puno bijesa, koji je unutra skriven, izjeda te. Jako sam bijesan, ali naučio sam kanalisati taj bijes ili sam na putu. Bijes, zato što je spor proces da budem ono što ja jesam. Bijes, jer svaki dan vidite na sebi dijelove tijela koji ne pripadaju tu, a maloprije ste se probudili iz sna gdje je sve bilo savršeno. Onda se javljaju kompleksi. Iako nisam još počeo sa hormonskom terapijom, jako forsiram svoje tijelo. Bajner do bajnera, jako puno vježbam jer svi žele te vretenaste mišiće, ja to želim. Kompleksi izgleda, da li sam ravan, nisam? Hoće li me ljudi doživjeti kao biološkog muškarca? Zato je teško imati partnera. Da nađem partnera. Svatko želi da ima nekoga bliskog, tko će vas voljeti onakve kakvi ste vi. Ali teško, ja sam jako teška osoba, i kad počnem tranziciju bit će velikih promjena, većih nego sada. Dosta živciranja, bijesa, teških vremena. Veliki je to rizik. Moraš onda stvarno voljeti nekoga da bi pretrpio sva ta sranja. Moje sve veze i vezice su bile ubitačne. Ili ne razumiju, ili ja samo doživim da nije to to, ili sam preserem nešto što bi moglo biti lijepo.
Prestao sam se truditi, davno. Kad se najmanje nadaš, ta se osoba može pojaviti. Ali zato je najbitnija podrška. Vidim ljude koji kažu da me vole, da razumiju, da žele da pomognu, da nisam sam u svemu ovome. Poznanici i prijatelji. To je nešto najljepše što možete imati. To vas još više gura da se borite, da se borim da budem ono što jesam. Prijateljica mi je nedavno rekla da je upoznala osobu koja je trans, nije na hormonima. Ali da izgleda kao biološki muškarac. Rekao joj je da kad si sav svoj u glavi, pomiriš se i baš prihvatiš, tijelo će ti se samo početi mijenjati. To mi je rekla kad sam baš bio u stadiju mira, zena. Počelo je to zračiti iz mene. I mnogi mi govore isto, da li sam na hormonima? Pa, šta je onda? Znate šta? Jedan najbolji savjet koji izgleda kao prehormone therapy, a i jedva čekam da počnem sa svojom tranzicijom. Da upotpunim svoj život, jer sam u stadiju da radim, studiram ono što volim i imam prelijepe ljude oko sebe, to je samo šlag na kraju. Na to tvoje ”Ti si bolestan, trebaš se liječiti”, ja ću ti reći da nisam bolestan, ja sam ljudsko biće. Muškarac. Samo je dug i trnovit put do moje sreće.
K.A.
Tekst preuzet iz publikacije 18+. Knjiga o nešto drugačijim muškarcima.
