Piše: Liam Isić
Nakon svih država u regiji, Bosna i Hercegovina će konačno dobiti povorku ponosa koja će biti održana 8. septembra u Sarajevu. Najavom Bh. povorke ponosa nameće se pitanje da li je zakonski moguće da institucije zabrane održavanje ovog događaja. Na osnovu Zakona o javnom okupljanju Kantona Sarajevo (koji uređuje javna okupljanja građana/ki na području Kantona Sarajevo radi javnog izražavanja političkih, socijalnih i drugih uvjerenja i interesa, način organizovanja mirnih okupljanja i javnih protesta, javnih priredbi i drugih oblika okupljanja), javna okupljanja građana su slobodna i ostvaruju se na način propisan ovim Zakonom.
Njime je također regulisano da javna okupljanja građana/ki Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo niti odobrava, niti zabranjuje, te da je njegova uloga isključivo u omogućavanju i osiguravanju ovih okupljanja. Iznimno, član 16. ovog Zakona navodi slučajeve u kojima zahtjev za organiziranje mirnog okupljanja može biti odbijen, a to su: nasilno ugrožavanje ustavnog poretka, događaji usmjereni ka vršenju ili podsticanju krivičnih djela, blagovremeno nepoduzimanje dodatnih mjera koje su navedene kao potrebne od strane nadležnih organa, postojanost stvarne opasnosti da bi održavanjem mirnog okupljanja bila ugrožena sigurnost ljudi i imovine; ili bi došlo do stvarne opasnosti od nasilja ili narušavanja javnog reda i mira u većem obimu.
U razgovoru o slobodi okupljanja u BiH s Enom Bavčić, iz organizacije Civil Rights Defenders, rečeno nam je da je pravo na mirno okupljanje u BiH zagarantovano Ustavom u koji je ugrađena Evropska konvencija za ljudska prava. Pravo na okupljanje stoga predstavlja demokratsku slobodu svih osoba koje prebivaju na teritoriji Bosne i Hercegovine. “Bh. institucije, kao što je Ministarstvo unutrašnjih poslova, imaju pozitivne i negativne obaveze i kada je ovo pravo u pitanju. Pozitivne se odnose na obaveze da štite i omogućavaju mirno okupljanje, a negativne da ne narušavaju to pravo svojim akcijama. Pa tako policija ima pozitivnu obavezu da omogući Bh. povorku ponosa, kao ostvarivanje prava na mirno okupljanje LGBTIQ građanima i građankama, kao i negativnu da ne sprečava ili narušava to pravo.”
Obzirom na to da će povorka ponosa zbog prevladavajuće homofobije i transfobije u bh. društvu vjerovatno biti percipirana kao visokorizični događaj, organizatori/ce ovog događaja su se baš iz tog razloga odlučili/e da najave povorku pet mjeseci prije samog održavanja, kako bi nadležni organi pravovremeno mogli obezbijediti sigurnost i nesmetano održavanje Povorke. Stoga, rok prijavljivanja događaja koji je propisan ovim Zakonom (Član 10, stav 2) je ispoštovan od strane organizatora/ica (koji/e će se pobrinuti za to da poduzmu i ostale mjere koje predstavljaju obavezu organizatora/ica događaja). Ono što preostaje jeste angažovanost policijskih službenika/ca u sprečavanju ometanja ili onemogućavanja održavanja ovog mirnog okupljanja LGBTIQ osoba.
“Obzirom da zakon ne obrazlaže šta se podrazumijeva pod prijetnjom nasilja u većem obimu, potrebno je da se lokalne institucije vode međunarodnim principima pri evaluiranju istih. Smatramo da procjene i odgovor potrebe organizovanja povorke u BiH ne bi trebao da se razlikuje od ostalih zemalja u regionu, gdje su već održane povorke ponosa”, kaže Bavčić.
O iskustvima organiziranja javnih skupova razgovarali smo i s aktivistom iz Prijedora, Goranom Zorićem, članom Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa. Zorić kaže da smo svjedoci česte zloupotrebe pojedinih članova zakona ili manipulacije procedurama od strane nadležnih institucija kako bi zabranili politički nepodobne skupove. “Tako smo imali priliku da u Prijedoru svjedočimo zabrani prvog masovnog obilježavanja Dana bijelih traka zbog ograničenosti mjesta pogodnih za javna okupljanja, definisanih od strane gradonačelnika. Također, Udruženje Prijedorčanki “Izvor” je naišlo na zabranu događaja iz 2012. godine, čiji je cilj bilo sjećanje na 266 djevojčica i žena tokom posljednjeg rata u Prijedoru. Isto tako, kada je je Sarajevski otvoreni centar htio organizovati protestnu šetnju u cilju ukazivanja na problem nasilja nad LGBTIQ osobama, Ministarstvo saobraćaja KS nije odgovorilo na vrijeme i na taj način je spriječilo održavanje ovog događaja. U odnosu na navedena iskustva, čini mi se da uvijek postoji mogućnost da dođe do zabrane bilo kojeg skupa, pa tako i povorke ponosa, te mislim da je baš zbog toga bitno koristiti sva legitimna sredstva kako bi se izborili za naše pravo na slobodu okupljanja. Jedna od povoljnih okolnosti je što Povorka privlači dosta pažnje međunarodne zajednice, medija i drugih aktera, te će i to biti jedan od faktora koji će uticati na ponašanje institucija i onih koji ih vode.”
Kao što je naglašeno, pravo na javno okupljanje predstavlja zakonski zagarantovano pravo, a ukoliko se organizatori/ce mirnih okupljanja pridržavaju zakonskih odredbi koje se odnose na prijavljivanje i održavanje događaja, pravno se ne smije spriječiti njeno održavanje. Na isti način kao što organizatori/ce imaju dužnost da se pridržavaju Zakona o javnom okupljanju, tako i nadležne institucije imaju svoje dužnosti, a one se u ovom konkretnom slučaju odnose na osiguravanje bezbjednosti učesnika/ca javnog okupljanja, i omogućavanje uživanja prava na javno okupljanje, odnosno na prava svih građana/ki, pa tako i LGBTIQ građana/ki, da izraze svoja politička, socijalna i druga uvjerenja i interese.
