Kako su (svjetski) mediji pisali o novoj mandatarki za sastav Vlade Srbije

Piše: Redakcija

Kada je riječ o medijskom (regionalnom) prenošenju informacije da je Ana Brnabić nova mandatarka za sastav Vlade Srbije, paralele između diskursa koji se vodi mogu se povući između retrogradnih i novih politika državnika, senzacije i revolucionaranog poteza, religijske i tradicionalne note, porijekla i žena u politici, te glavnog motiva medijskih natpisa – njene seksualne orijentacije. Nema toga ko je ostao ravnodušan prema ovom potezu Aleksandra Vučića, prvenstveno jer se cijeli pravoslavni svijet, kako Srbija tako i Rusija, proteklih godina zgražavao na gay populaciju i javno ih progonio, kolumnistički su pogledi autora koji su se “odvažili” pisati o temi. Čak i oni više desno orijentisani autori dijele mišljanje da je  riječ o “politički najrevolucionarnijem potezu postkomunističke ere na Balkanu”.

Iako je krajnji cilj u tekstu analiza stranih medija i njihov pristup tematici, u samom uvodu važno je, pored navedenog, spomenuti i “state marketing” kao jedan od bitnijih elemenata medijskog sadržaja o “slučaju Ana Brnabić”. Tako se u tekstu “Šta izbor Ane Brnabić za premijerku Srbije (ne)znači za LGBT zajednicu u Srbiji”, objavljenom 16.6.2017. na portalu Peščanik, između ostalog, kaže: “Ovo nije novitet u sferi političkog marketinga i diplomatskog (re)brendiranja. Fenomen pinkwashinga, kojim se određeni proizvod, zajednica ili kompanija promoviše na način koji ukazuje da je ona prijateljski nastrojena prema LGBT zajednici već je rabljen u svetu, a najčešće se vezuje za Izrael, odnosno brendiranje ove države kao progresivne, stabilne demokratije u kojoj LGBT osobe uživaju puna ljudska i građanska prava, čime se skreće pažnja sa lošeg položaja Palestinaca na spornim teritorijama Zapadne obale i unutar samog Izraela. Rebrendiranje Izraela je počelo pre desetak godina, uz najeminentnije marketinške stručnjake i mnogo uloženih sredstava, te su mnogi aktivisti i eksperti ocenili da ova država LGBT prava vešto koristi kao PR alatku.”

Šta  su pisali BBC, USA Today, Independent, Spiegel…

“Prije samo nekoliko godina imenovanje bi bilo nezamislivo”, pisao je BBC. Članak se dotiče i  pravoslavne crkve, ističući da konzervativizam dominira cijelom regijom te da krajnja desnica u Srbiji novu mandatarku smatra “izborom Zapada”. U članku BBC-a se dalje navodi kako Srbija izborom Ane Brnabić na čelo Vlade dokazuje povećan stepen tolerancije, no da bi bilo cinično tumačenje da predsjednik Aleksandar Vučić koristi novu mandatarku kako bi pokazao srbijansko usvajanje evropskih vrijednosti u nadi da će Brisel zanemariti druge nedostatke.

“Konzervativna Srbija će dobiti prvog deklarisanu gay premijerku”, bio je naslov na sajtu USA Today. “Njeno imenovanje u Vladu prošle godine pozdravile su grupe za ljudska prava i slobode, smatrajući izbor historijskim za Balkan, gdje se gay zajednica redovno suočava sa diskriminacijom, uznemiravanjem i nasiljem”, navodi se između ostalog u članku. USA Today također navodi da se izboru nove mandatarke protive proruski krugovi, krugovi bliski Srpskoj pravoslavnoj crkvi te Vučićev koalicioni partner Dragan Marković Palma koji je izjavio da “Ana Brnabić nije njegov premijer”.

“Amnesty International identificirao je Srbiju kao jednu od brojnih zemalja gdje postoji manjak volje za borbu protiv homofobije i transfobije”, naveo je Independent, ističući na kraju članka da je predsjednik Aleksandar Vučić, obećao poboljšati prava LGBT osoba u zemlji kao dio nastojanja da se približi članstvu u Europskoj uniji.

Reuters je u svom naslovu u prvom planu istakao da je mandatar za sastav Vlade Srbije žena, dok se u tekstu neizbježno spominje da je Ana Brnabić deklarisana gay osoba. Reuters se u tekstu dotiče i ekonomskih pokazatelja i aranžmana Srbije sa MMF-om u kontesktu izazova koje će buduća premijerka imati, ali i njene mogućnosti da balansira između tradicionalnih saveznika Srbije (Kina i Rusija) i Zapada, uključujući na EU i NATO.

“Poplave u Srbiji i danas su još uvijek signal Boga protiv homoseksualnosti. Sada zemlja ima lezbejku na čelu Vlade? Ko je Ana Brnabić? Šta ona radi?”, pita se Spiegel. Spiegel, između ostalog, zaključuje da je imenovanje Brnabić signal EU da je Srbija opredijeljena za prozapadni, europski put, a ne za proruski.

S druge strane, ruski mediji prenose da će prvi put u historiji Srbije na čelu Vlade biti žena i to sa netradicionalnom seksualnom orijentacijom. Rosijska gazeta navodi da “prijedlog po ocjenama opozicije pokazuje da predsjednik izdaje nacionalne interese u korist zapadnih patrona”. Ren TV navodi da “politički posmatrači smatraju da će ovo imenovanje približiti Beograd ostatku Evrope i udaljiti je od Moskve”.  “Brnabić ima reputaciju prozapadnog političara, a pri tom nije član vladajuće partije”, navodi RIA Novosti.

Turski Hurriyet prenio je informaciju sa Vučićeve press konferencije o objavi imena nove mandatarke, ističući u naslovu članka seksualnu orijentaciju buduće premijerke.

L’express prenosi da je izbor Ane Brnabić za mandatarku Vlade Srbije “historijska odluka u  duboko tradicionalističkoj zemlji u kojoj je homofobija široko rasprostranjena”. “Osobno mi se ne sviđa da se seksualna orijentacija koristi za opisivanje mog karaktera. Zašto je to važno? Važna je sposobnost da se posao radi dobro i da se radi u najboljem interesu države”, prenio je L’express izjavu mandatarke Brnabić.

“Zašto je to važno?”

U nedogled bi analiziranje medijskog sadržaja moglo ići, ali poslije nekoliko primjera medijskih natpisa trebalo bi stati i upitati “zašto je to važno?”.

I ne treba da bude, ali je važno imati jasnu predodžbu o tome kakvu sliku mediji, kao stub demokratije, kreiraju o političkim procesima u regionu. Važna je poruka da su u skladu sa najvećim standardima demokratije provedeni izbori u Srbiji, važna je poruka da je rezultat tih izbora žena – mandatarka za sastav nove vlade, kao što je važna poruka da autovanoj lezbejki nije onemogućeno da bude premijerka. No, interesantno je primijetiti da je većina medija izbjegavala da koristi riječ lezbejka, kako u naslovima, tako i u tekstu, perpetuirajući medijsku nevidljivost lezbejki, te da u medijskoj analizi u najvećem broju slučajeva izostaju profesionalne vještine nove mandatarke kao i ekonomski, socijalni, obrazovni i drugi planovi rada buduće premijerke i njene Vlade (o kojima se može napraviti pretpostavka na osnovu njenog dosadašnjeg angažmana kao ministarke).

S toga se da zaključiti da su mediji “samo radili svoj posao” – senzacionalno prodavali vijest s ciljem povećanja čitanosti. No, vjerovatno će se u jednom trenutku skrenuti pažnja sa njene seksualne orijentacije, gdje će mediji krenuti izvještavati o njenom radu. Ali, opet, senzacionalistički, i vjerovati je, mizogino, će izvlačiti njenu seksualnu orijentaciju, pa i to što je žena, svaki put kad svoj posao ne bude radila dobro.

U svakom slučaju, treba imati razumijevanja i prihvatiti da seksualna orijentacija nove mandatarke Vlade Srbije izaziva senzacionalistički interes medija. Ipak je ona tek peta (autovana) premijerka homoseksualne orijentacije koja je na čelu jedne vlade u svijetu (Jóhanna Sigurðardóttir, premijerka Islanda od februara 2009. do maja 2013; Elio di Rupo, bivši premijer Belgije 2011-2014; premijeri Luksemburga Xavier Bettel i Irske Leo Varadkar).

Komentari

komentara