Mizogini i seksistički diskurs unutar gej zajednice

Piše: Mirza Halilčević

Kako se LGBTIQA zajednica jednim velikim dijelom analizira baš kroz okvire ove kovanice, što opet donekle ima i smisla obzirom da se radi o članovima jednog društva koji su ujedinjeni u borbi protiv patrijarhalnih normi, heteronormativnih standarda i drugih sličnih opresora, ovdje se opet isključuje mogućnost pokretanja nešto angažiranijih diskusija koje bi problematizirale ponašanje određenih grupacija ove zajednice. Neminovno je da se u ovakvim slučajevima kaže kako određene grupe unutar zajednice, svjesno ili ne, koketiraju sa patrijarhatom na način da zloupotrebljavaju svoj položaj i status za jednu igru dominiranja, a da se pritom istom sistemu odupiru kada se osjete ugroženima. Ovdje se, naravno, ne može govoriti o svim članovima ove grupe, ali o jednoj velikoj većini svakako da može, obzirom da je ta igra moći prilično zavodljiva i privlačna.

Kada je u pitanju seksističko i mizogino ponašanje kod gej muškaraca, bojim se da se svaki pokušaj analize istog gubi upravo u tom izuzimanju seksualne privlačnosti i seksualne objektivizacije, što je, naravno, pogrešno u startu. Svakako da su gej muškarci itekako podložni manifestu seksističkih i mizoginih komentara, ali vjerujem da u odnosu na to problem opet leži i u jednoj općoj klimi i paketu reakcija i sankcija koji se danas velikim dijelom fokusiraju na strejt muškarce, što negdje u konačnici ovaj problem ne čini manjim.

Seksizam unutar gej zajednice se kalio kroz historiju, pokrete i različite rodne raskole uslijed čega se vremenom zaista stvorio jedan značajan jaz, ali, i pored cijele te aktivističko-političke postavke, činjenica je da je gej muškarac i dalje muškarac i da mu je rođenjem i odrastanjem prosto dato toliko privilegija kojih se očito teško odreći. Također je i činjenica da se i gej ljudi suočavaju sa različitim pritiscima društva, diskriminatornim politikama, te mnogobrojnim opasnim situacijama, što naravno ne opravdava seksističko, kao ni mizogino ponašanje, ali je za što bolje razumijevanje položaja kojim se bavimo bitno uzeti u obzir sve okolnosti.

Žena u gej klubu

Problem seksizma i mizoginije u gej svijetu se realizira na više nivoa od onog eksternog, prema vani, do onog internog koji vreba unutar gej zajednice.

Gej muškarci u odnosu na veliku većinu ostalih članova zajednice prilično vladaju javnim, ali i onim privatnijim prostorima. Sama činjenica da su muškarci im omogućava da se u javnom prostoru, na kraju krajeva, i ne razlikuju od strejt muškaraca. Gej muškarci su našli svoje mjesto u historiji, pokretima, predstavništvima i, na kraju krajeva, u klubovima koje su već u nazivu etiketirali kao svoje – gej klub, te se tako kulturno distancirali od ostatka zajednice i svijeta. Ali, to što gej ljudi ne vole da im se dira u njihov prostor, isto tako ne znači da će i oni poštovati tuđi. Primjera radi, lupanje po guzici je i dalje čin objektivizacije, bez obzira što je seksualna objektivizacija izuzeta, odnosno – samo zato što me ne ugrožavaš seksualno, ne znači da me ne ugrožavaš na neki drugi način. Ovo je školski primjer mizoginije i naučenog koncepta muške dominacije nad ženskim tijelom!

Ko se boji vagine

Komentari i dramatične reakcije, zgražanje i gađenje, i sve to na mapi ženske anatomije, isto nije nepoznat gest unutar zajednice. Ovdje bi se opet mogla razlikovati dva pravca objektivizacije gdje se jedan svakako odnosi na jednu izraženu potrebu gej muškaraca da komentarišu vanjski izgled žena, da kritikuju, nameću standarde i kreiraju neke društveno-tjelesne prihvatljive mjere i oblike. Ovisno od položaja moći, nekome je modna industrija kanal za postavljanje standarda, a neko ko nema toliki utjecaj ugnjetava na nešto nižem nivou, ali ne i manje bitnom! Drugi pravac iz ovog pasosa podrazumijeva sve zgražavajuće reakcije u odnosu na ženske spolne karakteristike, uglavnom na vaginu. Glasni i javni komentari ove prirode svakako su primjer mizoginije koja egzistira unutar gej zajednice, jer, samo zato što tvoj libido ne radi u odnosu na nekoga/nešto, to ti ne daje pravo da degradiraš, diskredituješ i vrijeđaš, ili, ovo opet može da zvuči i kao dobra autovalidacija vlastitog seksualnog identiteta uslijed propitivanja i zbunjenosti.

 

Straight acting, straight looking

Gej muškarci baštine jedan klasični patrijarhalni koncept muškosti, koji isključuje sve što ima apsolutno bilo kakvog kontakta sa ženstvenošću, bilo da je to u odnosu na sebe ili druge. Utjecaj kulture koja nas uči da je ženstvenost/feminiziranost zapravo odlika slabih, odnosno žena, dovela je do toga da se među članovima gej populacije dešava jasan otpor prema feminiziranim muškarcima. Na aplikacijama, mrežama i sajtovima koji služe za okupljanje, druženje i upoznavanje gej ljudi pronaći ćete bezbroj ovakvih primjera gdje se oznakama ‘No Fem’ ili ‘Tražim StraightActing ili StraghtLooking muškarca’, izgradio čitav jedan maskulini sistem gej muškaraca. Ovo je također primjer dobrim dijelom internalizovane mizoginije, te općeg nepropitivanja društvenih položaja moći.

I na kraju, i dalje ne znam kako je moguće da neko ko je toliko pritisnut patrijarhatom i dalje koketira s istim i uzima manje zlo. I s pravom kažem da sam očekivao manji nivo mizoginije baš iz razloga jer sam vjerovao da se oni koji razumiju i poznaju opresora neće valjda toliko identifikovati s njim. Na kraju krajeva, ne očekujem ni od koga ni manje ni više, očekujem od svih da ne budu mizogini i da to nekad postane standard. Valjda ne očekujem puno.

Komentari

komentara