Kanadska spisateljica Alice Munro je ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost.
Manro je prva Kanađanka i 13. žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost. Objavila je deset zbirki pripovjedaka, kao i roman Životi djevojaka i žena. U svojoj 80. godini, u The New Yorkeru 2011. je objavila i prvu lezbejsku priču Gravel, i sa njom ušla u sve književne preglede queer kanadske knjižvenosti.
Objavljivanjem odluke o dobijanju ove nagrade, iz Švedske akademije su naveli kako je 82-godišnja autorica iz Winghama, iz Ontaria, majstorica savremene kratke priče.
Munro, nakon odluke o dobijanju N0belove nagrade, za kanadske novine je rekla da nije očekivala da će pobijediti, te da joj je ovo izuzetna čast.
Znala sam da sam kandidovana, ali nikada nisam mislila da ću pobijediti, izjavila je Munro.
Alice Munro piše o djevojkama i ženama, porodičnom nasilju, dugotrajnim bolestima, teškom sramu, gruboj sredini koja teško prašta. Oni koji je poznaju kažu da njen život nalikuje njenoj prozi: uzdržan, promatrački, nepretenciozan, iskren.
Alis Manro je samo dva puta za svoje protagoniste izabrala muškarce, odnosno pisala u muškom rodu. Prvi put 1980. kada je objavila za mnoge najbolju gej kratku priču u Kanadi The Turkey Season, u zbirci The Moons of Jupiter, to je po nekim kritičarima najmoćniji dio kanadske homoerotizovane književnosti (pored prvog poglavlja Engleskog pacijenta iz 1982. godine).
Pored romana Životi djevojaka i žena, objavila je i 10 zbirki pripovjedaka. Neke od njenih najprodavanijih zbirki priča su Ples sretnih sjenki, Šta misliš, ko si ti, Prijatelj moje mladosti, Previše sreće.
Neke od njenih zbirki su prevedene na bhs jezicima, kao što su zbirke pripovjedaka Bjekstvo, Više od sreće, Služba, družba, prošnja, ljubav, brak, kao i roman Životi djevojaka i žena.
Piše Redakcija portala
