Mogu li se demokratske vrijednosti propagirati i zagovarati selektivno, te šta ili ko ima potencijal da okupi razjedinjene maginalne pokrete i građanske organizacije, govore Gordana Katana, Demir Mahmutćehajić, Denis Dervišević i Melani Isović.
Piše: Mirza Halilčević
Nije tajna da su mnogi antifašisti suzdržani kada je u pitanju podrška LGBTI zajednici. Sistemsko i namjensko zapostavljanje LGBTI tema u antifašističkim redovima zapravo je također homofobija. Antifašizam je naše jugoslovensko naslijeđe, no, ni ono po automatizmu nije queer, što vjerovatno i dodatno objašnjava činjenicu otkuda među antifašistima nedostatak sluha i solidarnosti za LGBTI građane. Uostalom, ni Jugoslavija nije bila naklonjena LGBTI zajednici. Činjenica da se antifašizam uglavnom povezuje sa jugoslovenskim naslijeđem, možda ustvari govori o našoj nesposobnosti da antifašizam promišljamo autonomno, savremeno, kroz savremene okolnosti.
Gordana Katana, banjalučka novinarka, vjeruje da je o antifašističkom pokretu u BiH, ali i prostorima bivše Jugoslavije teško govoriti jer pokret kao takav danas ne postoji.
“Postoje lijeve organizacije, građanski orijentirane grupe koje antifašizam imaju u svojim agendama i koji istinski djeluju na njihovim načelima. Da li bi antifašistički pokret mogao biti više queer mislim da je pitanje na koje ne mogu odgovoriti, jer nedovoljno poznajem samu strukturu, ponavljam, organizacija ili grupa na ljevici. Ono o čemu sam upoznata jeste da se u pojedinim lijevim organizacijama homoseksulane, transrodne i interseksualne osobe osjećaju nedovoljno uključene u iste, odnosno isključene iz domena odlučivanja i na čemu se sada radi na regionalnom nivou kako bi se ta problematika osvijetlila. A što se tiče pitanja ima li antifašizam potencijal da ujedini rad i vrijednosti marginalnih pokreta mislim da ljevica prvo mora da se sama konsoliduje. Jer iskustva iz BiH i regiona ukazuju da i među njima postoje brojna razmimoilaženja koja su i dovela do fragmentacije lijeve scene. Dakle, dok ne budu kadri sami da nađu makar nužni imenitelj zajedničkog djelovanja neće biti ni kadri da oko sebe okupe i budu potpora marginalnim grupama / pokretima.”
S druge strane, ni bivanjem članom LGBTI zajednice antifašističke vrijednosti se ne usvajaju po automatizmu. Antifašističkim vrijednostima se uči. One se njeguju kroz praksu. Razlog zašto je važno da LGBTI zajednica razumije i usvaja antifašističke vrijednosti jeste jer se prije svega na taj način jača i gradi zajednica koja njeguje razumijevanje i kolektivnu solidarnost. Borbe koje će takva zajednica voditi bit će građanske, sa višim ciljevima i u ime drugih marginaliziranih zajednica.
Denis je stava da LGBTI pokret jedino može opstati ukoliko se bude otvarao prema drugim marginalnim pokretima i građanskim organizacijama.
„Diskriminacija, isključenje i mržnja utječu na ljude na više načina. Homofobija, antisemitizam, segregacija ili drugi slični oblici šovinizma i fašizma (što uvijek uključuje nasilje ) najbolje se mogu sažeti u jednu riječ: Mizantropija. Ta mržnja ljudi, utemeljena na šovinizmu i fašizmu, nije političko mišljenje niti svjetonazor koji se smije tolerirati, već zločin protiv čovječnosti.
Stoga sam duboko uvjeren da queer pokret može preživjeti samo održavanjem svog integriteta i uvijek biti dio antifašističke politike. Ovaj pokret se mora udruživati sa ostalim političkim, ekološkim i savremenim pokretima koji se bore za ravnopravnost i jednakost svih ljudi i koji se solidarišu sa našom borbom protiv diskriminizacije, isključenja i mržnje.”
U konačnici, ne bi antifašizam trebao biti više isključivo naklonjen LGBTI zajednici, ne. Antifašizam bi kao pokret trebalo redefinisati do mjere da se pod pojmom antifašizma podrazumijeva ustajanje protiv svih oblika ugnjetavanja, diskriminacije i nepravde. Kako naš sagovornik, dugogodišnji aktivista, Demir Mahmutćehajić objašnjava, antifašizam mora biti queer, ali i više od toga. Nije dovoljno u antifašističke redove uključiti par osoba iz LGBTI zajednice, nego je važno antifašizam živjeti empatično i sa razumijevanjem.
“Antifašizam je humanistički ideal, a ne rigidna, ograničena, hijerarhijska i strukturalna organizacija. Ako ovako prihvatimo, živimo i razumijemo antifašizam onda smo antikapitalisti, antirasisti, antišovinisti, antinacionalisti i humanisti, feministi, globalisti, queer… Nevjerovatno je bolno ograničavati antifašizam homofobijom, rasizmom (npr prema Romima), patriotskim nacionalizmom. Time se ne samo omalovažavaju najveće žrtve fašizma nego i spriječava nastanak slobodnog društva, a sloboda pojedinca/ke je osnovni antifašistički princip. Oko njega se trebamo ujediniti protiv svih onih koji koriste moć da tu slobodu uguše. Antifašizam zato mora biti queer, ali i prirodno stati sa ljudima u pokretu, Romima, manjinama, siromašnima…”
Antifašizam nije vrijednost jednog vremena, kako se to vjerovatno često misli obzirom da se za fašizam također veže projekt Musolinijeve autoritarne vladavine. Iako se, istina fašizam i antifašizam teorijski i kontekstualno vežu za određene periode radikalnog nacionalizma u Italiji, treba reći da su oba termina zapravo zajednički imenitelji skupa vrijednosti koje postoje i danas.
“Bosanskohercegovački LGBTI pokret njeguje antifašističke tekovine i osjećam da se te vrijednosti primaju među članovima te zajednice, ali ono što očito zakazuje jeste odgovornost građana, kao uostalom i vrlo često institucija vlasti Bosne i Hercegovine čiji je zadatak da obezbjeđuju prostor za postizanje ravnopravnosti. Bojim se da u Bosni i Hercegovini antifašizam jenjava, dok fašizam jača. Nažalost, poznati su mi razni primjeri mladih ljudi koji su preplavljeni fašističkim idejama činili nasilje, a da u svemu tome stvar bude i gora, živimo u vremenu istorijskog revizionizma gdje se ideje fašizma sve češće intepretiraju kao odgovorne i požrtvovane patriotske geste, što očito služi kao vjetar u leđa fašističkim savremenicima.” Zaključuje za kraj novinarka, Melani Isović.
U konačnici, ono što u odnosu na ovu temu treba znati jeste da homofobija i fašizam imaju isti korijen, odnosno potiču od istog straha, te da gdje ima fašizma ima i homofobije. Za razumijevanje ovog fenomena također je važno da odgovor antifašista i LGBTI aktivista na ovakvu klimu ne mora biti ujedinjeno nastupanje i zajedničko projektno djelovanje, nego težnja ka kolektivnom razumijevanju međusobnih vrijednosti i borbi, te solidarnost i empatija.
