Plišane mede, crvena srca, baloni, parole „Love is in the air“, „Volim te“ i druge varijacije na temu, akcijske ponude za nju i njega ovo Valentinovo – pretpostavljam da dobroj većini drugi mjesec u godini prođe u susretanju i neprestanom vizuelnom dodiru s neizbježnim februarskim aranžmanom. Nakon konzumerističkog diktata proslave Valentinova koji svake godine sve više pokazuje razuzdano lice kapitalizma spremnog da svaki praznik podredi bogu novca, obilježava se sedmica vidljivosti onih osoba koje se nalaze na suprotnom polu – polu aromantičnosti.
PIŠE: Matej Vrebac
Upravo zato nakon Valentinova se namjenski obilježava sedmica posvećena podizanju svijesti o postojanju osoba iz aromantičnog spektra, odnosno skraćeno poznata još kao i ASAW (engl. Aromantic Spectrum Awareness Week), koji se ove godine obilježava od 20. do 26. februara. Aromantičnost, vrsta romantične orijentacije, služi za definiranje osoba koje ne osjećaju romantičnu privlačnost prema bilo kojem rodu ili je pak osjećaju sasvim malo. Zapravo doživljaj romantičnosti aromantičnih osoba nije povezan s normativnim društvenim očekivanjima budući da ih ne privlači i odbija bivanje u romantičnim vezama koje podrazumijevaju zaljubljivanje i klasični – intimni i formalni oblik vezivanja, sve ono čime smo bombardirani za Valentinovo. Aromantični spektar podrazumijeva različite identitete koji odbijaju da se svrstaju pod etiketu romantičnosti. Tako neke aromantične osobe odbija bilo kakav aktivnost koja asocira na romantiku poput ljubljenja, neke su ok s tim, a jednako tako neke aromantične osobe mogu željeti te biti u stabilnim odnosima i vezama, ali bez ikakve prisutnosti romantičnosti. Sve ovisi od osobe do osobe i njezinog ličnog doživljaja aromantičnosti, ali definitivno je pogrešno zaključivati da aromantične osobe ne osjećaju seksualnu privlačnost, da imaju nešto protiv romantike ili su hladne i bezosjećajne te da će zauvijek ostati same.
Aseksualnost
Često se dešava da se aromantičnost pobrka i pogrešno zamjeni za aseksualnost, dva termina s različitim značenjem. Aromantične osobe ne moraju biti aseksualne, a uglavnom i nisu jer seksualna želja može biti izražena i prisutna bez osjećaja i želje za romantikom. Aseksualnost je vrsta seksualne orijentacije gdje osoba ne osjeća bilo kakvu seksualnu privlačnost prema drugima ili je osjeća minimalno. Aseksualnost, kao i svaka druga orijentacija, nije stvar izbora.
Moja sagovornica Delila ne osjeća seksualnu privlačnost prema drugim osobama, ali ima potrebu da bude emocionalno bliska s drugim osobama i razvija romantičnu privlačnost. Delila, aseksualna i panromantična osoba, je kroz svoj vlastiti primjer pokazala raznovrsnost ovog spektra. Tako postoje aseksualne osobe koje mogu biti homoromantične, biromantične ili pak panromantične. Panromantična osoba, kao u slučaju moje sagovornice, želi da razvije romantične odnose sa osobama, nezavisno od njihovog roda i spola.
„Kada sam imala otprilike šesnaest godina, kada se tek počinjalo izlaziti vani i prva neka mladalačka iskustva, ja sam se tada družila s djevojkama koje su bile većinom strejt. Šetnjom po gradu one bi se okrenule za nekim momkom i rekle bi: Aj, jest dobar!, dok sam ja pitala: A zašto je dobar? Po čemu vidite da je dobar?! Poslije sam istraživala i shvatila da se uklapam u identitet aseksualne osobe te sam ga prihvatila kao svoj. Dosta kasnije sam saznala da sam panromantična. Ni sama nisam znala da aseksualne osobe imaju taj neki, nazovimo ga, podidentitet“, prisjeća se Delila, inače pravnica i aktivistkinja za ljudska prava.
Delila, koja je odrastala u prilično u prilično konzervativnoj sredini, nije ni imala puno šanse da čuje o stvarima mimo društveno prihvatljive norme, pitala se šta nije uredu s njom kada bi drugarice komentirale dečke i izražavale naklonost prema njima koju ona nije osjećala. Kada je iznijela svoj doživljaj seksualnosti prvome partneru, on joj je rekao da s njom nešto nije uredu, da to nije normalno jer sve osobe na ovome svijetu imaju želju za seksom. Sama je svjesna da mnoge osobe, pogotovo izvan LGBTIQA+ zajednice, ne znaju čak ni o čemu se radi. S druge strane se susretala s čudnim pitanjima poput: Hej, jesi li ti još uvijek aseksualna?, kao da se radi o nekoj prolaznoj fazi.
„Na početku samospoznavanja sam zaista pomišljala da sa mnom nešto nije uredu jer nikad nisam čula za koncept aseksualnosti. Pomisliš da s tobom nešto nije uredu jer svi govore da je to nešto normalno, ali ti nemaš osjećaj prema tome što drugi nazivaju normalnim. Kada sam se prvi put autovala drugarici kao aseksualana osoba, bila je okej s tim i u potpunosti znala o čemu se radi, prihvatila me. Bilo je raznih pitanja i konstatacija, poput: Ti nisi našla pravu osobu. Dobro, aseksualna si, ali jesi li ikada probala? Možda se predomisliš ako probaš?“ govori Delila.
Ni aseksualnost niti aromantičnost nisu nikakva bolest, ne liječe se. Jednako tako nisu stvar izbora kao što je to celibat. Biti aseksualan_a ili aromantičan_ ne znači ne umjeti voljeti. Nema razloga za stid, nego za prihvatanje različitosti koje su kod svakog ljudskog bića odlika njegove unikatnosti.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
