Kada ste prvi puta nekome rekli za sebe? – psihijatrica cerećim osmijehom oduševljeno zapitkuje pacijenta ispred sebe promatrajući ga kao troglavo majmunče tek prispjelo u zološki vrt. U namjeri da što više ućari od svog prvog susreta s onim što se i na studiju izbjegavalo, dodaje: Mislim, priznali vlastitu seksualnu orijentaciju? Mladić kojeg su roditelji doveli na psihološki pregled nakon što im je potvrdno odgovorio na pitanje Da li ga privlače muškarci? se osmjehuje. Psihijatricu zbunjuje njegov osmijeh. Svi pravi pederi, kada nisu nepostojani, su tužni. Tako ona ponekad u najliberalnijim trenucima sebstva razmišlja o njima. Ovo ispred nje je očito nešto drugačije. (Majmunče, to ste sami pomislili.) Psihijatrica cereći osmijeh mijenja u ozbiljniju grimasu i s usne prelijeće još jedno Pitala sam Vas nešto. Zašto bi se seksualna orijentacija uopšte priznavala? – odrešito će mladić. Tupi pogled psihijatrice i sterilna tišina bjeline oko njih. Seksualna orijentacija nije nikakav zločin koji moram ovdje Vama – za moje roditelje mjerodavnom sudiji – priznati, pa me Vi onda oslobodite kazne ili pošaljete u zatvor. Psihijatrica se osmjehne. Mladić još jače dodaje: Nije ni grijeh koji se ispovijeda svešteniku razlog zbog kojeg se ide hodži, a kamoli psihijatru, pobogu. Shvativši da je svoj potisnuti bijes iskalio na pogrešnu osobu, utišano dodaje: Priznati, jednostavno, nije korektan glagol u ovom slučaju. Mogli ste barem toliko do sada usvojiti. Psihijatrica klima glavom. Dobro, kada ste prvi puta rekli nekome da ste homoseksualac? Je l’ tako bolje? Biće da je od alkohola, dodaje mladić kroz smijeh. Ne razumijem, tupo će psihijatrica. Posao psihijatra nije da razumijeva. To je svačiji posao, ngoovski dodaje mladić. Napor, bolje rečeno – dodaje psihijatrica ljudski, dok se mladić prisjeća.
Imaš samo jedan način da mi objasniš šta se desilo? Šta se desilo? Pa poljubio si me – grandovski teatralno Mirela odgovara Amiru koji ju je maloprije poljubio pred njenim momkom Davorom. Amir se na teresi sarajevskog naselja imena okrunjenim zlatnim medvjedom kikoće jače i od same Grozdane. Mirela, izađi napolje. Želim razgovarati sa Amirom. Mirela izlazi s terase i ostavlja drugove. Amire, poljubio si mi djevojku – ponavlja Davor tupo očekujući neko objašnjenje. Amir se napokon uozbilji i sjeda pored Davora uviđajući tek sada realnost situacije. Gleda u njega bez objašnjenja. Zna šta je uradio. Poljubio je djevojku svog prijatelja na zabavi koju je priredio povodom njihovog diplomiranja i to u trenutku dok su Mirela i Davor plesali skupa. Poljubio je djevojku najboljem drugu u krilu takoreći – dodao bi strastveniji pripovjedač. Prošli četvrtak mu je Davor rekao da je sa Mirelom i da će povesti i nju na zabavu. Amir ju je smatrao trivijalnom kao i sve dosadašnje Davorove izbore. Sve on to vrlo dobro zna, ali ne zna zašto je poljubio djevojku najboljeg prijatelja. Davor mu ponavlja još jedanput istu činjenicu drhtavim glasom, te ovaj postaje svjestan da mora nešto reći. Ne znam zašto sam to uradio – prevaljuje nekako preko usta. Davor ga sa nazirućim suzama u zjenicama gleda razočarano. Ustaje. Amir ga hvata za ruku i moli da stane, sačeka. Davor otresa Amirovu ruku i izlazi s terase. Amir ustaje za njim, hvata ga za rame, okreće prema sebi i izgovara: Mirela mi ništa ne znači. Kao nijedna druga djevojka. Davore, ja sam gej. Tišina. Proljetna noć na terasi sarajevskog naselja, baš onog u kojem nema pedera. Tišina. Rijaliti situacija. Šou dvojice drugova koji se gledaju u oči dok do njih dopiru polomljeni zvukovi zabave iz susjedne sobe. Još mi samo reci da si zaljubljen u mene i da skočim s ovog balkona. Nisam. Žao mi je, izvini. To ništa ne mijenja – dodaje Davor nakon kraće pauze i izlazi s terase. Amir ostaje sam s pitanjem zašto je to uradio.
Ne zna zašto je to uradio ni sutradan uvečer, kada shvata po ko zna koji put da život nije šou i da naša stvarnost nije rijaliti, te šalje Davoru poruku iskrenog izvinjenja uz molbu da se vide. Tada, zapravo, po prvi puta shvata šta je uradio. Na kafi još uvijek pomalo rezervisan Davor prekida Amirovo elaboriranje sinoćnje situacije odsječnim pitanjem: Zašto mi prije nisi rekao da si gej? Zato što sam mislio da si i ti gej, pa sam kont'o ako nećeš ti meni da kažeš, zašto bih ja tebi – odgovara Amir iskreno. Amire, nemoj da te ljudi pretpostavljaju, dopusti im da te upoznaju. Kolutajući očima Amir Davoru prebacuje novo pitanje: Ako si pretpostavljao da sam gej, zašto me to nikada nisi pitao? Mislio sam da je to tvoja stvar koju ćeš mi reći kada budeš spreman. Nisam ni sinoć bio spreman. Pa si rekao – prekida Davor Amira, te ga nakon pola minute šutnje iskreno pita zašto je to uradio. Ne znam, to bih i ja volio da znam – još iskrenije odgovara Amir. Možda sam bio ljubomoran na tebe. Možda nisam vjerovao da je Mirela dobar izbor. Možda… Stvarno ne znam, najiskrenije. Dobro, mislim da je jedino fer da na narednom partiju poljubim ja tvog momka, pa da vidiš kako je – dodaje Davor vidno ozbiljan. Dobro, ako to budeš mogao, slobodno – odgovara Amir sretan misleći da su pronašli način kako da mu sve ovo Davor možda jednog dana i oprosti.
Zabava Davor-sam-sa-deset-pedera po ko zna koji puta. Amir pleše. Davor također. Odlučili su da po prvi put skupa uzmu bobu. To je Amirov poklon za magistarski. Razmišljaju o tome kako je i ovo još samo jedan trik tržišta da ljude učini sretnim. Je l’ tebi djeluje? Meni ništa. Malo – odgovara Amir. Nakon pola sata iščekivanja Godoa Amir prilazi Davoru i pita ga: Kada si mi onu noć rekao da imam samo jedan način da ti objasnim, mislio si na istinu? Ne čujem te. Muzika je preglasna – odgovara Davor. Da li je istina jedini način da predstavimo sebe drugima? – pojačanim tonom pita Amir. Davor se smije. Pleše u transu. Nakon petnaest minuta približava se Amirovom uhu i tiho izgovara: Oprostio sam ti. Počelo je da djeluje, znači – dodaje Amir.
I hoćete li mi reći, kada ste nekome prvi puta ispričali za svoju seksualnu orijentaciju? – bojažljivo, kao na slogove, pita psihijatrica odlutalog mladića. Vidite, ni to pitanje nije korektno u ovome slučaju. Pravo pitanje koje trebate postaviti jednom pederu koji prvi put sjeda pred Vas jeste: Kada Vas je neko prvi put prihvatio kao homoseksualca?
Čovjek iza kiše
