Izvor i foto: CroL.hr
Piše: Goga Kiš
Tragom nedavno objavljene priče kako se u 34 europske zemlje, među kojima je i Hrvatska, još uvijek krše ljudska prava trans* osoba pri procesu pravnog priznavanja roda, o toj smo problematici popričali s predstavnicima udruge Trans Aid za promicanje i zaštitu prava trans, inter i rodno varijantnih osoba.
Zanimalo nas je kakva je trenutačna situacija s obzirom na važeću zakonsku regulativu, postoje li inicijative za njezino poboljšanje, te u kojoj su fazi i koliko je osoba uspjelo u namjeri zakonske promjene rodnog identiteta.
Ministarstvo zdravlja je na temelju Zakona o državnim maticama 2014. donijelo “Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu”.
No, takav Pravilnik nikako ne zadovoljava trans* zajednicu u Hrvatskoj.
Nacionalno zdravstveno vijeće odbijalo je raditi po starom, a odbija raditi i po novom Pravilniku
“Prema Pravilniku su i dalje potrebna besmislena mišljenja psihologa/inje, psihijatra/ice, eventualno endokrinologa/inje i izvješće Centra za socijalnu skrb. To zadiranje i ‘procjenjivanje’ nečijeg osobnog identiteta od strane bilo koga osim osobe same je neprihvatljivo. Nadalje, Pravilnik čak ni u ovoj formi još nije totalno zaživio, tj. Nacionalno zdravstveno vijeće i dalje ignorira zahtjeve, navodno zbog Ministarstva zdravlja koje još nije donijelo niti listu stručnjaka/inja koja je predviđena Pravilnikom, a kamoli stručne smjernice”, otkrivaju iz Trans Aida.
Ono što im se redovito događa u potrazi za kvalitetnom provedbom postojećih zakonskih propisa i traženjem donošenja Zakona o rodnom identitetu je situacija poznata kao “prebacivanje loptice nadležnosti”.
“U Ministarstvu pravosuđa jasno su nam rekli/e da nemaju ingerencije nad zakonom koji se tiče pravnog priznanja roda jer to nije u domeni njihovog ministarstva, čak i kad smo ih zamolili/e da pošalju pismo Ministarstvu zdravlja. I tu nam je rečeno da je najbolje da se obratimo njihovom povjereniku za informiranje. Za takvo ponašanje nemamo komentara”, kažu nam iz udruge.
Iz Ministarstva uprave im je poručeno kako oni nisu ti koji će na bilo koji način procjenjivati rodni identitet osobe.
“Zatim su tu besmislenu ‘procjenu’ osobnog rodnog identiteta prepustili/e Ministarstvu zdravlja, koje je isto prepustilo na milost i nemilost Nacionalnog zdravstvenog vijeća koje uredno na sve moguće načine odbija raditi i po novom Pravilniku kao što su odbijali/e i po starom.”
“Zadiranja u naša tijela i našu privatnost apsolutno su nehumana i neetična”
Priznanje i dobivanje novog rodnog identiteta u Hrvatskoj gotovo je nemoguća misija.
“Nikomu, osim osobama koje su napravile, kako oni/e kažu, ‘potpunu i nepovratnu operaciju spola’ nije priznat rodni identitet. Time se od osoba zahtijeva da prikupljaju razna mišljenja i potvrde te obavljaju razne zahvate, uključujući i sterilizaciju, samo da bi nam dokumenti odražavali naše osobne identitete, na koje bi trebali/e imati pravo bez ičijeg uplitanja s obzirom da je identitet svačija osobna stvar, a ne pitanje procjene ili tuđeg mišljenja. S ovim se slaže i Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba.”
Jedna je osoba ipak uspjela izboriti pravdu za svoj rodni identitet i dobiti presudu, ali tek nakon četiri godine suđenja na Upravnom sudu i još dvije na Ustavnom sudu.
“Osoba je dobila presudu da se njezin rodni identitet mora priznati i da joj je povrijeđeno ustavno pravo na osobni život… (čl. 35 Ustava RH). Između ostalog ustavna odluka navodi: ‘Ustavni sud utvrđuje da prilikom rješavanja zahtjeva podnositelja nadležna tijela moraju poći od činjenice da u Republici Hrvatskoj postoji zakonsko pravo na upis promjene spola u maticu rođenih u slučaju ‘života u drugom rodnom identitetu’. Do danas to pravo nije ispoštovano niti jednoj drugoj osobi koja nije podvrgnuta sterilizaciji i drugim invanzivnim kirurškim zahvatima. Takva zadiranja u naša tijela i našu privatnost su apsolutno nehumana i neetična”, jasno poručuju iz Trans Aida.
Prijetnje, zlostavljanja, otkazi, nemogućnost zapošljavanja…
Nažalost, iako je ova odluka Ustavnog suda donesena prije godinu dana, iz udruge nam kažu kako “u Hrvatskoj očito ni ustavna presuda ništa ne znači, jer naša ministarstva i država to ne priznaju”.
Osoba o čijem se životu odlučivalo u presudi nam je rekla: “Moj je život konačno počeo i nastojat ću živjeti punim plućima, ali puno stvari nikad neću moći nadoknaditi jer su mi djetinjstvo i tinejdžerski dani prošli u mukama. I sad, nakon svega, nakon što je Ustavni sud crno na bijelo naveo sve činjenice, katastrofa je da država i dalje ne priznaje ljudima pravo na njihov identitet, pravo da budu ono što jesu, nego ih tjeraju u propast. Netko bi trebao za to biti kažnjen jer kako ćemo živjeti ako ne poštujemo zakone i jedni druge?”, s pravom se pita.
I iz udruge Trans Aid otkrivaju kako im svakodnevni život zbog nedostatka adekvatnih zakona ili neprovođenja i onih postojećih nije nimalo lak.
“Dobivamo prijetnje, fizički smo i verbalno zlostavljane/i, dobivamo otkaze na poslu ili se ne možemo uopće zaposliti. Štoviše, u veoma smo nepovoljnom položaju što se tiče kretanja po Europi i svijetu, jer nam dokumentacija nije usklađena s našim identitetom, odnosno, zbog iste smo stigmatizirane/i, sramoćene/i i zlostavljane/i. Nitko ne odgovara za izgubljene i uništene živote i horor u kojem svakodnevno pokušavamo opstati u Hrvatskoj”, upozoravaju iz udruge.
Svakako treba uzeti u obzir i činjenicu da od 2012. troškove upravnih sudova plaćaju stranke u potpunosti bez obzira dobiju li spor ili ne, pa se osobe, čak i ako imaju dokaze, ne odlučuju ići na sud jer nemaju novca.
Uz šutnju i ignoriranje Ministarstva zdravlja, vlade te neefikasnost i slabu dostupnost i sporost sudova teško je postići razuman cilj
“Situacija je vrlo teška, krše se ustavni zakoni, temeljna ljudska prava, Konvencija o ljudskim pravima, i Konvencija o pravima djeteta, a kojih je Hrvatska potpisnica. Uporna šutnja administracije i ignoriranje trebalo bi biti strogo kažnjeno, a politička volja da se temeljna ljudska prava ispoštuju očito je ostala i zastala samo na papiru. Sramotno je i žalosno da nitko od hrvatskih političara/ki ne želi zauzeti jasan stav, već ili šute ili diplomatski izbjegavaju reći što mogu, žele i hoće učiniti ili kažu da isto ne žele, neće ili iz nekih razloga ne mogu. Isto se godinama događa i s upravnim sudovima koji izmišljaju banalne razloge za odbijanje i vraćanje presuda, jer zapravo ne postoji valjani razlog niti način da bilo tko osobi kaže odnosno još gore – želi odrediti(!), koji je njezin rodni identitet. To je apsurdno i potpuno neutemeljeno”, poručuju iz udruge.
Doznajemo kako aktivisti/ce udruge trenutačno surađuju s Ministarstvom socijalne politike i mladih koje izrađuje smjernice za socijalne radnike, te su zasad zadovoljni/e s otvorenom komunikacijom. No, ističu kako je uz šutnju i ignoriranje Ministarstva zdravlja, vlade i neefikasnost i slabu dostupnost i sporost sudova teško postići razuman cilj.
“Hrvatskoj treba Zakon o rodnom identitetu koji bi omogućio da ono što trenutno od 2012. piše u stavku 9a Zakona o državnim maticama bude unaprijeđeno i ispoštovano bez teških povreda ljudskih prava, transparentno i jasno i bez uplitanja tijela koje tu nemaju što prosuđivati niti određivati. Rodni identitet je osobna stvar pojedinke ili pojedinca, te se isključivo tako treba tretirati i u zakonodavstvu”, završno poručuju iz Trans Aida.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
