Živjeti život u rodu koji ti pripada, a ne u onom nametnutom po rođenju, svakodnevno se suočavati sa predrasudama duboko ukorijenjenim u tradicionalnom bh. društvu, poslodavcima koji odbijaju tvoje zapošljavanje i ismijavaju tvoje postojanje, zahtjeva veliku snagu, izdržljivost, ali i hrabrost. Bojana Kukilo, 25-ogodišnja apsolventica na Filološkom fakultetu u Banja Luci, na Odsjeku za italijanski jezik i književnost, je jedna od tih osoba. Bojana živi u Laktašima, kod Banja Luke. Kako je na početku našeg razgovora rekla, najveća prepreka u njenom životu kao trans žene su ljudi koji joj ponekad ograničavaju slobodu govora i otežavaju svakodnevni život.
Piše: Aida K.
Foto: Privatna arhiva
„Ljudi su zapravo ti koji zapošljavaju nekog, a ja kao trans osoba imam problema da nađem posao. I tamo gdje pomislim da sam uspjela i da su ljudi OK, sve se pokaže suprotnim na kraju. Kad kažem šta sam, poslodavci, ili me ne zovu na razgovor za posao, ili mi odgovaraju uvredljivim porukama kao npr. ‘’ne želim da mi trandža radi u lokalu’’, ‘’kad promijeniš pol onda se javi’’, ‘’jesi ti muško ili žensko’’ i sl.“
Upravo zbog toga, kako je navela, najteži dijelovi njene tranzicije vezani su za radni status i finansije, jer i u stranim firmama u kojima je pokušala naći zaposlenje, rade domaći rukovodioci koji imaju ukorijenjene predrasude prema trans osobama.
„Kad su u pitanju druge prepreke, bilo je i vjerovatno će biti uvreda i podsmijeha na ulici, u busu, u javnim ustanovama. U nekim situacijama se ne osjećam bezbjedno, posebno kad neko sa strane huška druge ljude na mene, i čak dolazi do toga da me nazivaju ‘’pederom’’, krste se, pozivaju na neke bogove i sl. Osuđuju me ljudi koji su neinformisani i ograničenih shvatanja, koji su pod velikim uticajem vjere i religije, a sami ne poštuju to u šta vjeruju. Lopovi, nasilnici, ubice, preljubnici i sl. Da, takvi me osuđuju koji odu u crkvu ili džamiju, pa se krste i klanjaju bogovima i navodno su čisti i savjesni ljudi. Tek kad vidim da me takvi osuđuju, znam da radim pravu stvar. Jednostavno, živim svoj život, a da se pri tom ne petljam u tuđe živote, nikog ne diram, ne zlostavljavam i ne uznemiravam. Mirna mi je savjest,“ kazala je.
Kaže da snagu da nastavi dalje najviše daje sama sebi, kroz to koliko je postigla do sad, i nada se da će sve jednog dana biti bolje. Ipak, dodaje da joj je podrška majke od neizmjerne važnosti. „Ona je najvažnija osoba u mom životu, neko ko me nikad nije odbacio i neće. Takođe, otac je isto OK po tom pitanju, ali s mamom mogu da pričam o svim temama. Ona je neko ko nema zamjenu, i isto je vaga kao i ja. Ukratko, najbolji životni prijatelj“, ističe ponosno.
Proces tranzicije
Prava i mogućnosti trans osoba u BiH da žive svoje identitete, nažalost, još uvijek su na vrlo ograničene. Bojana je već skoro dvije godine na hormonskoj terapiji i kako je kazala, već primijeti ogromne promjene. „Kad gledam slike od prije dvije-tri godine, ne prepoznajem se, a šta će tek biti za par godina, nadam se sve bolje i bolje.“ Međutim, problemi vezani za nabavku hormona još uvijek su beskrajna noćna mora. „Dok trans osobe u Hrvatskoj i Srbiji imaju timove za rodni identitet, mogu da nabave hormone uglavnom bez poteškoća i po nižim cijenama, ja ovde ili ne mogu nabaviti hormone ili su preskupi. Jedne tablete mi redovno šalje trans djevojka iz Hrvatske, i veoma sam joj zahvalna na tome. Injekcije estrogena sam dobijala preko recepata od doktora iz Zagreba, ali u jednom trenutku je prestao izdavati recepte te sam ostala bez terapije. Onda sam pored blokatora testosterona počela koristiti i estrogen u vidu tableta, ali su skupe u BiH, dok su u Srbiji jeftine. Zaista muke, i glavom kroz zid, jer nema druge“, odlučna je Bojana, koja je u januaru 2019. godine legalno promijenila lično ime u dokumentima. Spol i JMBG nije mogla, jer je uslov za to potpuna promjena spola koja zahtijeva operaciju o kojoj, kako je rekla, još uvijek ne razmišlja. „Kad osjetim da je došlo vrijeme za završni dio i kad se stvore svi uslovi, onda ću vjerovatno i to uraditi,“ navodi, te dodaje da se nada da će u skorije vrijeme ipak doći do promjene zakonskog okvira koji nameće operaciju i potpunu prilagodbu spola kao preduslove za izmjenu ličnih dokumenata.
Bojana Blueyes Libra ASMR
Aktivističkim djelovanjem, učešćem na različitim radionicama i živim biliotekama, Bojana već godinama radi na razbijanju predrasuda koje se vežu za transrodne osobe. Smatra da je, prije svega za vlastito psihičko zdravlje, važno „izaći iz ormara“. Zbog toga je, nakon nekoliko mjeseci razmišljanja – što priliči jednoj vagi u horoskopu – odlučila iskoristiti mogućnosti koje nudi You Tube, te otvoriti svoj kanal na kojem će dijeliti svoju priču, ali i druge zanimljive sadržaje. „Kanal se trenutno zove Bojana Blueyes Libra ASMR, jer se zovem Bojana, imam plave oči i vaga sam u horoskopu“, te dodaje da u budućnosti možda može doći do promjene naziva kanala, ali da se ove činjenice nikad neće promijeniti.
“Shvatila sam da sve ono što budem radila na kanalu mogu staviti pod okvir ASMR klipova jer i sama volim takav sadržaj. Ono što će me sigurno razlikovati od većine ASMR stvaralaca jeste činjenica da nudim raznovrstan sadržaj, a ne samo jednu temu, jer mislim da kad se ista stvar ponavlja konstantno može da zasiti ljude koji me odluče pratiti i kojima se sviđa ono što radim“, kazala je, te dodala da je odmah znala da će jedna od tema biti njena tranzicija, sve ono kroz šta je prošla i što joj se svakodnevno dešava. S obzirom na to da, pored balkanskih jezika, govori tri strana jezika (engleski, španski i italijanski), i ima osnovno poznavanje portugalskog jezika, odlučila je da video klipove radi upravo na ovim jezicima. “Dakle, pričaću o tranziciji uglavnom na engleskom, zatim o nekim serijama koje su obilježile moje postojanje, te zanimljivostima na španskom jeziku, te o fakultetu i nekim stvarima na italijanskom. Poneki video će biti na portugalskom. Takođe ću raditi neke opuštajuće klipove, gdje šapćem, zatim pišem i listam knjige i sl, te ću komentarisati aktuelna dešavanja u svijetu koja će jedina možda izaći iz okvira ASMR klipova, ali što da ne, želim biti originalna a kome se svidi, taj će i da prati.“
Reakcije na prvih desetak objavljenih video klipova su uglavnom pozitivne. „Ljudi su zainteresovani da prate moj kanal i sadržaj većinom zbog moje tranzicije i onog kroz šta prolazim. Takođe, virtuelni prijatelji iz Španije su me podržali, kao i iz Latinske Amerike. Ono što me zaista iznenadilo jeste to da su Italijani oduševljeni mojim prvim i jedinim videom na italijanskom za sad, a to se može i zaključiti i po komentarima ispod klipa. Podržavaju me ljudi iz drugih država i sviđa im se sadržaj koji pružam. S vremenom će se to mijenjati u zavisnosti od interesa ljudi širom planete, ali ja sam svakako na početku priče i zadovoljna sam sa svim učinjenim“, istakla je..
Na kraju našeg razgovora je rekla da se trudi da ne vuče žal i tugu iz prošlosti, da sadašnjost treba da se živi i da je čeka budućnost. Međutim, priprema materijala za video klipove vratila je neke misli iz prošlosti, i razmišljanja o tome šta je moglo biti, a ipak nije. „Krivo mi je što nisam istupila ispred svih u srednjoj školi i rekla da volim muški pol, i da ono što vide da to nisam ja u tom periodu. Da kažem profesorima, ‘’drugovima’’ iz razreda i ostalima da ne volim biti aktivna na fizičkom vaspitanju, jer sam tad bila feminizirani muškarac koji se nikako nije uklapao u grubi fudbal ili košarku. Zato sam imala traume od prvog razreda osnovne do četvrtog razreda srednje škole, dakle punih trinaest godina. To je bio pakao i zato sam većinu časova provodila na klupi izmišljajući izgovore i lažna usmena pravdanja profesoru fizičkog vaspitanja.“ Dodaje da će o tome pričati u nekim od narednih video klipova na svom kanalu. Iako ni sama ne zna kako, Bojana je preživjela. Hrabro, snažno i izdržljivo prelazi svaki korak na putu do slobode vlastitog života.
