Piše: Kristina Ljevak, 27.05.2013
Drugi put u Sarajevu i prvi put u drugim bh. gradovima proslavljen je Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije, kojim se 17. maja obilježava dan kada je Svjetska zdravstvena organizacija 1990. godine izbrisala homoseksualnost sa međunarodne klasifikacije bolesti. Prvi put je organizovana medijska kampanja „Neka ljubi ko god koga hoće“, koju je osmislio Sarajevski otvoreni centar a ova organizacija je uz medijsku kampanju upriličila 17. maja infosesiju za novinare i novinarke, te nekoliko dana kasnije i radionicu na kojoj je svim zainteresovanim iz cijele BiH predstavljeno na koji način izvještavati o LGBT temama. Polaznicima/cama je omogućeno i upoznavanje sa gej, lezbejskom i transrodnom osobom, te razgovor s ciljem rušenja barijera i uklanjanja stereotipa.
Mediji su jedan od najvažnijih saveznika u borbi protiv homofobije i njihova uloga u kreiranju stava javnosti prema LGBT osobama je velika, jedan je od zaključaka višednevnih aktivnosti usmjerenih ka senzibilizovanju građana/ki i upoznavanju sa važnosti jednakopravnosti svih manjinskih grupa, pa samim tim i LGBT zajednice u Bosni i Hercegovini.
LGBT prava su ljudska prava
Od 2004. godine 17. maj obilježava se i slavi kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHO – International Day against Homophobia and Transphobia). Deveti put ove godine, širom svijeta, od Gruzije do Kenije, s ciljem borbe protiv diskriminacije i u duhu podizanja svijesti o važnosti jednakih prava za sve, obilježen je datum koji je vezan za 1990. godinu, kada je Svjetska zdravstvena organizacija izbrisala homoseksualnost sa međunarodne klasifikacije bolesti. Ovaj dan odgovorni državnici i važne političke ličnosti doživljavaju kao priliku za slanje univerzalne poruke o neophodnosti tolerancije i uvažavanja prava LGBT osoba. Glavni sekretar Ujedinjenih naroda Ban Ki-Moon rekao je da su patnje lezbejki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba u svim regijama svijeta predugo dočekivane tišinom u hodnicima moći i da on podiže glas protiv te tišine.
Kada je spomenuo tišinu u hodnicima moći, glavni sekretar Ujedinjenih naroda kao da je mislio na Bosnu i Hercegovinu, iako naša zemlja, često to napominjemo, nije usamljen primjer. Kod nas bi bilo teško utvrditi šta je starije, kokoška ili jaje. Da li visok nivo homofobije među građanstvom podstiče indiferentnost vlasti prema pravima LGBT osoba, ili je upravo homofobičnost glasačkog tijela jedan od razloga što politički predstavnici/e javno ne zagovaraju prava LGBT osoba i ne podržavaju LGBT aktiviste/ce?
O mački i repu
U našoj zemlji kao da postoji prešutna saglasnost o rješavanju problema nejednakopravnosti LGBT osoba kao posljednjeg kojim će se bilo ko od odgovornih baviti. Štaviše, od LGBT osoba se očekuje strpljenje i tiho podnošenje svih oblika diskriminacije kojoj su svakodnevno izloženi/e. Građanstvo, utisak je, više brine javno promovisanje prava LGBT osoba nego potpuni kolaps pred kojim je država i njene institucije.
Zahvaljujući frekventnosti u komunikaciji, društvena mreža poput Facebooka može poslužiti kao dobar primjer za ilustraciju prethodne tvrdnje. Pogrešno formiran zaključak na osnovu jednog statusa iznjedrio je pitanje komentatora da li se to ispod žita u Sarajevu planira organizovati gej parada. Kada je objašnjeno da nije riječ o paradi, komentator je dodao da šta god je u pitanju ne treba povlačiti mačka za rep dok je ovakva situacija u zemlji.
IDAHO u BiH
A taj mačak i rep bila je prvi put organizovana medijska kampanja koju je pokrenuo Sarajevski otvoreni centar s ciljem obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije pod nazivom „Neka ljubi ko god koga hoće“. Niz osoba iz javnog, političkog i kulturnog života Bosne i Hercegovine i van granica naše zemlje, uz podršku međunarodnih zvaničnika/ca, odaslali su poruke mira i tolerancije.
Sloboda i ravnopravnost – Ujedinjeni narodi u borbi protiv homofobije
„Svi smo mi različiti ali smo jednaki u svojim pravima. Upravo smo na prostoru bivše Jugoslavije na svojoj koži iskusili kuda vodi nepoštovanje drugih i drugačijih i njihovih prava i kuda vodi mržnja prema njima. Naš problem, ali ne samo naš, već svugdje u svijetu, nije ljubav, bila ona heteroseksualna ili homoseksualna, već netolerancija, diskriminacija i mržnja. Ujedinjeni narodi jasno su se opredijelili protiv diskriminacije homoseksualnih i transseksualnih osoba i nasilja nad njima“, rekao je Ivan Simunović, pomoćnik glavnog tajnika UN-a za ljudska prava, povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije, najavljujući video Ureda za ljudska prava koji jasno govori o vrijednostima koje podržavaju Ujedinjeni narodi i koji je emitovan u okviru kampanje „Neka ljubi ko god koga hoće“.
Video koncipiran kao zagonetka postavlja pitanja šta je to što postoji u cijelom svijetu, negdje je prihvaćeno i slavljeno a u 76 zemalja protivzakonito. Šta je to što se skriva u strahu od javne sramote, pritvaranja i mučenja a u sedam zemalja i od smrtne kazne? Šta razdvaja porodice? Šta tjera ljude da se svakodnevno suočavaju sa brutalnim nasiljem? Zbog kog svojstva neke ljude svugdje tretiraju kao građane/ke drugog reda? Šta je to – djecu zbog toga tjeraju iz kuće, učenike maltretiraju i protjeruju iz škola, a radnike/ce otpuštaju sa posla bez upozorenja? Šta je to što je postojalo u svakoj zemlji kroz istoriju, a neki ljudi to još uvijek smatraju nenormalnim? Odgovor je: biti gej, lezbejka, biseksualna osoba, transrodna osoba!
„Diljem svijeta se milioni ljudi suočavaju sa nasiljem i diskriminacijom samo zato što su to što jesu. Svaka država je dužna prema međunarodnoj konvenciji o ljudskom pravu zaštititi sve lezbejske, gej, biseksualne i transrodne osobe od zlostavljanja, diskriminacije i nasilja. Ujedinjeni narodi imaju jednostavnu poruku milionima LGBT osoba širom svijeta – vi niste sami/e, LGBT prava su ljudska prava, zajedno ćemo izgraditi svijet slobodnih i ravnopravnih ljudi. Sloboda i ravnopravnost“ , stoji u poruci Ujedinjenih naroda.
Nacionalistička retorika, transparenti puni govora mržnje na fudbalskim utakmicama, neprimjereni načini oglašavanja u javnom prostoru, bilbordi koji nam zaklanjaju pogled na malo rijeke i zelenila što imamo… Na sve smo navikli, protiv malo čega reagujemo. Ali kad aktivisti/kinje odluče na Ajfelovom mostu u Sarajevu postaviti natpis Mi volimo našu BiH, neka BiH voli nas! Lezbejke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe žele vam sretan 17. maj, Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije!, onda natpis bude brže uklonjen nego postavljen. Ipak ohrabruje spremnost da se širom BiH obilježi IDAHO. Ljubav je dovoljan argument, uz zastavu duginih boja pisalo je na baneru uz izlazak sunca spuštenom sa tuzlanske Pasarele. Porukama ljubavi i tolerancije izlijepljene su brojne javne tuzlanske površine a spomenik Meši Selimoviću ogrnut zastavom duginih boja. I aktivisti/kinje Zenice su porukama tolerancije obilježili/e Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije, a u Banjoj Luci je izvedena akcija postavljanja banera Ljubav je ljubav. I u blizini mostarskog Španjolskog trga i na drugim mjestima u gradu neformalne grupe aktivista/kinja su postavile zastave duginih boja obilježavajući 17. maj.
Svojevrsna kompenzacija za štetu brzog uklanjanja sarajevskog transparenta bila je Američka ambasada, koja je u noći 16. i 17. maja bila obasjana svjetlošću duginih boja. Svojom porukom i ambasador SAD-a u BiH pridružio se kampanji „Neka ljubi ko god koga hoće“.
„Jedan od najvažnijih prioriteta iz oblasti ljudskih prava za Vladu SAD-a širom svijeta su prava pripadnika/ca LGBT populacije. Činjenica da je neko žena, ili pripadnik vjerske ili nacionalne manjine, da je gej ili lezbejka, ne čini tu osobu manje ljudskim bićem niti znači da ta osoba ne treba očekivati isti stepen zaštite njenih ljudskih prava i digniteta“, rekao je Patric S. Moon, ambasador SAD-a u BiH. „Svaki gej ili lezbejka su nečiji sin ili kćerka, nečiji brat ili sestra i baš kao i svi, nečiji voljeni partner ili partnerica. Kao takvi oni zaslužuju isti nivo digniteta, poštovanja i suosjećanja kao i svi. Ja se istinski divim onima koji se svakodnevno uspješno bore za promovisanje prava LGBT osoba. Oni zaslužuju našu podršku. I, ne zaboravite, neka ljubi ko god koga hoće“, rekao je američki ambasador.
„Ništa si ako je sve što imaš mržnja“, između ostalog, u svojoj poruci, rekao je Roman Kuhar sa Mirovnog instituta u Ljubljani. „Niti se rađamo niti ostajemo, niti jednaki, niti isti, pa neka barem voli ko god koga hoće“, glasila je poruka urednice političkog magazina „Pošteno“ Federalne televizije Duške Jurišić.
Obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije važan je doprinos borbi protiv diskriminacije koji dodatno otvara prostor za promociju prava LGBT zajednice.
U okviru obilježavanja Sarajevski otvoreni centar predstavio je „Rozi izvještaj“. Riječ je o izvještaju o stanju ljudskih prava LGBT osoba u BiH u 2012. godini, koji su u sklopu edicije Ljudska prava SOC-a priredili Marinha Barreiro, Vladana Vasić i Saša Gavrić.
„Glavne preporuke su hitno uvođenje zločina iz mržnje u krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine i uspostavljanje jednakih procedura na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini za izmjene ličnih dokumenata i matičnih brojeva transseksualnih osoba“, rekla je Emina Bošnjak, programska koordinatorica Sarajevskog otvorenog centra na promociji „Rozog izvještaja“.
U sažetku ove publikacije piše: „Vlasti u BiH nisu svjesne da su LGBT osobe dio našeg društva, te smatraju da su prava LGBT osoba manje važna od prava drugih grupa. Ovaj stav se uglavnom opravdava veoma malim brojem vidljivih LGBT osoba i uobičajenim mišljenjem da to (misleći na homoseksualnost) i oni/e (misleći na LGBT osobe) ne postoji/e u BiH. Kada se raspravlja o LGBT pravima, bh. institucije nisu dovoljno senzibilne da primijete ili da se bave pitanjima i problemima sa kojima se LGBT osobe susreću svakodnevno, te pretpostavljaju da je zabrana diskriminacije, koja je regulisana u Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH, dovoljna za omogućavanje zaštite i jednakosti LGBT osoba sa ostalim građanima BiH.“
„Rozi izvještaj“ je predstavljen u okviru infosesije za novinarke i novinare s ciljem boljeg upoznavanja sa problemima LGBT populacije i u namjeri da se poboljša način izvještavanja o ovim temama, da tekstovi ne budu senzacionalistički sa neadekvatnim fotografijama kao što je to čest primjer u BiH. „Češće info-sesije su neophodne u BiH, razgovor sa medijima o svim temama koje se tiču LGBT osoba, jer jedan od zaključaka iz ‘Rozog izvještaja’ podrazumijeva da mediji još uvijek izvještavaju senzacionalistički i mi smatramo da je najbolji pristup ova komunikacija sa medijima, lice u lice, gdje predstavnici/e medija mogu postaviti pitanja koja ih interesuju, da se zajednički poboljša izvještavanje o LGBT temama. Medijska kampanja koju Sarajevski otvoreni centar organizuje po prvi put ove godine pod nazivom ‘Neka ljubi ko god koga hoće’ nastala je s ciljem podizanja vidljivosti problema sa kojima se LGBT osobe susreću u Bosni i Hercegovini. Bio nam je cilj da okupimo što veći broj poznatih ličnosti u BiH, da prvi put iskažu svoj stav i poruku o LGBT osobama i općenito o problemima sa kojima se LGBT osobe susreću. Moram reći da smo zaista sretni/e što se veliki broj javnih ličnosti odazvao ovom pozivu i od srca su na prvu pristali da daju poruku javnosti i LGBT osobama“, rekla je na infosesiji Lejla Huremović, programska koordinatorica u Sarajevskom otvorenom centru. Duška Jurišić, Peđa Kojović, Nenad Veličković, Mona Muratović… samo su neke od osoba koje su učestvovale u kampanji koja treba da pokaže svim osobama da je homofobija štetna i opasna pojava u društvu i da nije nimalo bezazleno biti homofob i da sama homofobija doprinosi većem nasilju i diskriminaciji nad LGBT osobama.
Domaćim novinarima i novinarkama obratila se i Marina Marinović iz udruženja Zagreb pride. „Kada govorimo o medijima, ono što je najvidljivije u njima je svake godine ono što se dešava oko održavanja povorke ponosa , tada mediji najviše pišu o LGBT osobama , tada i poruke kampanje koja prati povorku ponosa postaju najvidljivije, poput one iz 2009. ‘Sudjeluj’, pa onda ‘Zašto je super biti out’, to su neke poruke koje se šalju zajednici (LGBT) s ciljem osnaživanja i veće vidljivosti zajednice. Kampanja koju smo organizovali/e za širu javnost glasila je ‘Dosta homofobije’ koja se nadovezuje na inozemnu kampanju ‘Jer nam je stalo’ koja je bila na You Tube i na stranim medijima. I u toj kampanji, kao u ovoj bosanskohercegovačkoj, učestvovale su javne osobe i LGBT osobe“, rekla je Marinović. „Vidljivost je važna jer dok ne prepoznajete postojanje jedne skupine nećete ni znati zašto su njihova prava važna – zašto je LGBT aktivizam važan. Svaka medijska kampanja ima i negativne posljedice, to su svakako govor mržnje na internetu, portalima, facebooku, to je ono što se najčešće javlja, ali ono što se dobije jednom takvom kampanjom puno je značajnije i veće od tih negativnih posljedica“, smatra aktivistica iz Zagreba.
LGBT teme u BiH postaju vidljivije, smatraju aktivisti/ce, kako kroz medije i još uvijek prisutan senzacionalistički način izvještavanja, tako i kroz angažman i rad organizacija koje se bave LGBT pravima. Porast vidljivosti LGBT aktivizma u prethodnoj godini pratio je govor mržnje na web portalima, a u svim slučajevima predstavljenim u „Rozom izvještaju“ odgovora vlasti nije bilo ili je njihov odgovor bio nedovoljan, navode autori/ce izvještaja.
Zbog male vidljivosti LGBT osoba njihovi problemi se ostavljaju po strani i tretiraju kao manje važni, kaže Marina Marinović. „Pretpostavlja da su svi ljudi strejt i hetero i da je to manje važno, nešto što dolazi kad riješimo krizu, siromaštvo i sve ostalo, a zapravo LGBT osobe u svakoj državi žive svoj život svaki dan, plaćaju poreze, rade i doprinose društvu i oni ne žele čekati. To je grupa koja se uvije bori za druga prava i za svoja prava“, kaže LGBT aktivistica iz Hrvatske.
„Problem je što ljudi sa negativnim komentarima nisu svjesni da su LGBT osobe sastavni dio ovog društva i da istraživanja pokazuju da od 4 do 12% svake države predstavljaju LGBT osobe. Mislim da smatraju da ne postoje ili da je to ukupno 10 ili 20 osoba u cijeloj državi i da taj broj osoba ne treba imati ljudska prava i što ne vide LGBT prava kao ljudska prava“, bio je odgovor Lejle Huremović na pitanje zbog čega se LGBT aktivizam u BiH tretira kaopovlačenje mačke za rep.
Uz izuzetak Zagreba u kom se povorka ponosa tradiocionalno organizuje i u kom više nije vijest, kada govorimo o našoj i susjednim zemljama (Srbija, Hrvatska) odnos prema gej paradi većine stanovništva je sličan i govori o našim mentalitetskim srodnostima i matrici odrastanja koja jedino heteropatrijarhalne obrasce prihvata kao ispravne. Povorka ponosa ili parada, od strane većine javnosti i vlasti smatra se kao prostor ugrožavanja hetero zajednice, kojoj je uvijek argument da ni strejt osobe javnim paradiranjem ne demonstriraju svoj seksualni izbor. „Kako onda nazvati kolektivno vjenčanje u Beogradu i defile 200 parova, ako ne strejt paradom“, u šali kaže Boban Stojanović, gej aktivista iz Beograda.
„Mislim da su za negativan stav prema paradi ponosa velikim dijelom zaslužni mediji i način njihovog izvještavanja. Analiza koju smo mi radili prošle godine je pokazala senzacionalističko izvještavanje tokom organizacije Parade ponosa u Zagrebu, Beogradu i Splitu. Fotografije koje su išle uz te tekstove su bile sa karnevala iz Ria ili su to bili kordoni policajaca i krvave glave. To je slika koju mediji prenose. Bilo je veliki broj tekstova koje prate fotografije polugolih muškaraca, a znamo dobro da kad se parada ponosa održava u regiji da je riječ o nečemu drugom, da nema polugolih muškaraca već je riječ o borbi za osnovna ljudska prava. Prajd se organizuje zbog toga da se pokaže da su LGBT osobe tu, da se tim podigne vidljivost, mislim da je svaki prajd koji je organizovani u Hrvatskoj i Srbiji imao neku poruku – borimo se za određeno pravo a ne izlazimo na ulicu da bismo proslavili ne znam ni ja više šta. Mislim da mediji moraju shvatiti koliku ulogu imaju u kreiranju mišljenja društva u Bosni i Hercegovini. Dok ne počnu izvještavati o prajdu u Beogradu, Splitu, Zagrebu, a nadam se nekad i u Sarajevu, na fer i profesionalan način, neće se promijeniti ni ukupna slika u društvu“, smatra Lejla Huremović.
Emina Bošnjak dodaje problem predrasuda koje podrazumijevaju da je homoseksualnost bolest.
„Bolest koja se može širiti dalje na ostatak, pod navodnicima, zdravog heteroseksualnog društva. Odgovorne su i ostale sfere, pogotovo obrazovna, ako pogledate udžbenike i nastavne planove od osnovnoškolskog, preko srednjoškolskog do visokog obrazovanja, ti nastavni planovi su puni stereotipa i predrasuda“, rekla je Bošnjak.
Život ljudi u strahu
Život u permanentnom strahu ono je što obilježava svakodnevnicu LGBT osoba i od čega je pošteđena heteroseksualna većina. Od straha u vezi sa izborom ljekara i eventualnog otkrivanja seksualnog identiteta te posljedica koje iz toga mogu proisteći do banalnih, ali svakodnevnih potreba i poteškoća prilikom pronalaska majstora za kućne popravke koji odbijaju profesionalnu intervenciju onog trenutka kad otkriju da u stanu živi gej par, naprimjer.
Većina LGTB osoba prošle su kroz bolan period izolacije i usamljenosti tokom adolescentskog perioda i samospoznaje o vlastitoj seksualnoj orijentaciji i nemogućnosti dijeljenja informacije o vlastitom seksualnom identitetu sa najbližim. Primarni strah sa kojim se LGBT osobe suočavaju je strah od fizičkog nasilja. I u načinima ispoljavanja nasilja postoje razlike. Agresivna osoba će često biti tolerantnija prema dvjema lezbejkama nego prema gej paru, a opet ni reakcije prema svakom lezbejskom paru nisu iste. Homofobično društvo „tolerantnije“ je prema onim djevojkama u istospolnim vezama koje izgledaju ženstvenije, nemaju kratku kosu i neženstven stil oblačenja, tj. svojim izgledom i ponašanjem uklapaju se u kalupe koje je društvo postavilo kao jedino prihvatljive standarde.
Kristina Ljevak je urednica kulturnog programa na Federalnoj televiziji
Tekst je napravljen u okviru projekta “Tumačenja i praksa ljudskih prava – BEZ DIJALOGA” koji podržava Internews, Sarajevo Stavovi izneseni u tekstu ne odražavaju nužno i stavove Internews-a i portala Mediaonline.
Tekst preuzet sa portala www.mediaonline.ba
