Izvor: Radio Sarajevo
Za razliku od europske pravne prakse, Bosna i Hercegovina, odnosno njeni entiteti, još uvijek nemaju zakonsko rješenje koje bi istospolnim parovima omogućilo registriranje životne zajednice.
To za posljedicu ima uskraćivanje ostvarivanja niza prava, prvenstveno imovinskog i prava na nasljeđivanje, kao i ostvarivanje zdravstvene zaštite itd.
Na osnovu preporuka Vijeća Europe, obaveza Bosne i Hercegovine u bliskoj budućnosti jeste usvajanje Zakona o istospolnim zajednicama kao dijela obaveza zemalja članica Europske unije.
Kroz svoj Specijalni izvještaj o pravima LGBT osoba u BiH, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH posebno je analizirala ova pitanja. Postoji i mišljenje da bi se već aktuelna zakonska rješenja koja se primjenjuju, a kojima se reguliraju imovinska prava i obaveze bračnih supružnika, mogla adekvatno primijeniti i na imovinu partnera u istospolnim zajednicama. Donošenjem adekvatnih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini, stoji još u Izvještaju, u velikoj mjeri bi se doprinijelo da LGBT osobe napokon postanu “vidljive” u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine.
U tom smislu, za Bosnu i Hercegovinu bi od koristi bilo da primijeni neke prakse iz Irske, zemlje koja je tokom dvadesetog stoljeća bila prepoznata kao jedna od najkonzervativnijih u Europi.
Uprkos tome, na referendumu iz 2015. građani ove zemlje rekli su DA istospolnim zajednicama.
Tim povodom, naš sugovornik je Craig Dwyer, aktivista koji je u Irskoj vodio kampanje uoči referenduma za legalizaciju braka za istospolne parove. Krajem februara, Dwyer je bio gost predavač na konferenciji o ljudskim pravima LGBTI osoba pod nazivom “Vrijeme je za RAVNOPRAVNOST” u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra.
Na početku ekskluzivnog intervjua za Radiosarajevo.ba, Dwyer je istaknuo kako je u posljednjih dvadeset godina napravljen ogroman napredak kada je u pitanju LGBTI zajednica u Irskoj, polazeći od 1993. kada se desila dekriminalizacija homoseksualnosti do 2010. i uvođenja zakona o civilnom partnerstvu i referenduma iz 2015. godine.
“U ovom periodu u Irskoj smo svjedočili značajnoj promjeni u pogledu legislative, ali i u samom društvu. U zakonu imamo jasne odredbe protiv diskriminacije – zabranu diskriminacije na osnovu spola i seksualne orijentacije”, govori na početku intervjua za Radiosarajevo.ba Dwyer.
Kako nam kaže, Irci su godine 2010. uveli akte o istospolnom partnerstvu i to je bilo prvi put da su u Irskoj takvi parovi pravno prepoznati.
“To je postignuto zahvaljujući građenju dobrih veza sa svim političkim partijama u Irskoj, kroz sve ove godine. Mnogo smo lobirali, pokušavali dobiti podršku parlamentaraca. Pozivali smo ih na naše događaje i to je možda bilo ključno – pozivati ih da govore u tim zvaničnim prilikama jer je to bila poruka da će da zastupaju prava na istospolne zajednice”, objašnjava nam Dwyer.
Craig Dwyer nam objašnjava da je, na osnovu onoga što su oni radili u konzervativnoj Irskoj prije referenduma za legalizaciju braka za istospolne parove, veoma bitan rad s političarima u vezi s poduzimanjem mjera i politika za odredbe o istospolnom partnerstvu.
Također, prema njegovim riječima, dugoročna izgradnja političke podrške bitna je u donošenju zakonskih akata koji će dovesti do legalizacije braka za istospolne parove.
“U Ustavu Irske do referenduma 2015. godine brak je bio definiran kao zajednica muškarca i žene. Nakon referenduma ovu odrednicu smo uspjeli proširiti i na istospolne parove”, ističe Dwyer
U intervjuu za Radiosarajevo.ba objašnjava nam kako je za ovakvu pobjedu jednakosti bilo značajno mnogo faktora.
“Ta kampanja je bila drukčija. Nastojali smo da mijenjamo svijest glasačkog tijela od preko 4 miliona Iraca. Uspjeh ove kampanje dugujemo jakoj mreži onih koji su nas podržavali širom zemlje – civilno društvo, političke partije, sindikati, udruženja studenata… U kampanji je bilo mnogo i osobnih priča, jer smo tražili od ljudi da ispričaju zašto glasaju ZA”, naglašava nam.
S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina kao potpisnica brojnih međunarodnih sporazuma dužna osigurati ista prava LGBTI zajednicama koja su zagarantirana i heteroseksualnim parovima, na putu ka donošenju zakona o istospolnim zajednicama u BiH neophodno je savezništvo s političkim predstavnicima/ama u Bosni i Hercegovini.
Pitali smo da li se Irska praksa može primijeniti i u BIH.
“Mišljenja sam da postoje dvije bitne stvari. Kao prvo, potrebno je konstantno raditi s političarima i političkim strankama, te im predstavljati ciljeve, informirati ih, organizirati zvanične sastanke, nastojati dobiti političku podršku. Kao drugo, što se tiče cjelokupnog društva – morate znati da nikada ne smijete potcijeniti snagu običnih ljudi i njihovih priča, u kojima se mnogi drugi članovi vašeg društva mogu prepoznati”, potcrtava Dwyer.
Craig je istaknuo kako je u predstojećoj borbi na putu ka donošenju zakona o istospolnim zajednicama u BiH veoma bitno posmatrati i opozicione stavove, kao i argumente.
Kako kaže, oni koji se protive u prvi plan ističu tradicionalne porodične vrijednosti.
“U budućnosti bh. društvu se mora objasniti da se upravo kroz ovaj zakon promoviraju vrijednosti porodice koje kao takve postoje svuda u svijetu. LGBTI osobe, upravo kroz legalizaciju istospolnih brakova, žele isto što heteroseksualni parovi – porodicu i brak”, zaključuje u razgovoru za Radiosarajevo.ba Craig Dwyer, aktivista koji je u Irskoj na terenu vodio kampanje prije referenduma za legalizaciju braka za istospolne parove, koji se desio u maju 2015. godine s pozitivnim ishodom.
Zabrana diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije u BiH prvi put je uvedena 2003. godine donošenjem Zakona o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine kojim je zabranjena diskriminacija na osnovu spola i seksualne diskriminacije (član 2.).
Bolja zaštita LGBT osoba od diskriminacije propisana je 2009. godine kada je donešen Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, koji eksplicitno pominje “spol, spolno opredjeljenje i spolno izražavanje” kao zabranjenje osnove diskriminacije (član 2.). Iako su zbog doslovnog prijevoda, umjesto pojmova seksualna orijentacija i rodni identitet ili izražavanje, u zakon uvedeni spolno opredjeljenje i spolno izražavanje, ovi termini u pravnoj praksi tumače se kao seksualna orijentacija i rodni identitet.
Podsjećamo, homoseksualnost je u BiH dekriminalizirana 1991. godine izmjenama i dopunama Krivičnog zakona tadašnje Republike Bosne i Hercegovine, što je kasnije i potvrđeno i krivičnim zakonima koji ne kriminaliziraju homoseksualnost, prvo u Republici Srpskoj, 1996, a potom i u Federaciji BiH, 1998. Uzrast za konsenzualno stupanje u seksualne odnose izjednačena je za heteroseksualne i za homoseksualne seksualne odnose, a to je 14 godina.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom.
