Razgovarala: Tamara Zablocki
Foto: Radio Slobodna Evropa, ombudsmen.gov.ba
Institucija ombudsmena za ljudska prava u Bosni i Hercegovini tu je, između ostalog, da zagovara i štiti prava LGBT osoba u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, a u zemlji u kojoj manjinske i deprivilegovane skupine ne nailaze na razumijevanje i pomoć institucija, djelovanje ombudsmena je od iznimnog značaja. Preporuke ombudsmena, istina, nisu zakonski obavezujuće, ali nesumnjivo imaju težinu. S Jasminkom Džumhur, jednom od tri ombudsmena koja BiH ima, razgovarali smo o temi zaštite prava LGBT osoba i dosadašnjim primjerima diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije.
LGBT.ba: Koliko su prava LGBT osoba zaštićena u BiH, zakonski i u praksi?
Džumhur: U Bosni i Hercegovini, u kojoj su dominantno naglašena prava nacionalnih kolektiviteta, svaka druga grupa, koja samim tim spada u manjine, ima problem sa uživanjem prava. Ako su uz to još i teže prepoznata individualna prava, to situaciju čini još kompleksnijom. Ustav BiH u članu 2. kaže da će se direktno primjenjivati međunarodni standardi, koji govore da je država članica dužna svakoj osobi na svojoj teritoriji obezbijediti uživanje prava definisanih tim međunarodnim standardom. A preambula Ustava kaže da se u BiH garantuju prava kolektivitetima: građanima srpske, hrvatske i bošnjačke nacionalnosti. Dakle, mi imamo koliziju preambule Ustava i člana 2. koji govori o individualnim pravima. Međunarodni zakoni govore o individualnim pravima, a ne pravima kolektiviteta.
To za posljedicu ima da se u značajnoj mjeri krše prava svih građana bez obzira na njihovu, ne samo nacionalnu nego i seksualnu orijentaciju, političku orijentaciju itd. U kontekstu teške ekonomske i socijalne situacije kakva vlada u BiH, postavlja se pitanje da li se može nekoj grupi davati izraziti prioritet u zaštiti njihovih prava. Instituciju ombudsmena za ljudska prava u BiH novinari su, dok se bavila pitanjima osoba koje se nalaze na izdržavanju kazne, pitali: “Da li se u ovoj državi krše samo prava zatvorenika? Šta je s pravima žrtava? Šta je s pravima socijalno ugroženih kategorija?” Takva složenost stanja ljudskih prava u BiH zahtijeva ne samo od Institucije ombudsmena nego i svih drugih institucija, da jednaku pažnju posvete svima. To i jeste suština našeg mandata.
LGBT.ba: Gdje BiH stoji u regiji po pitanju prava na okupljanje LGBT osoba? U Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, odavno gledamo pomake na tom planu.
Džumhur: Organizacija Povorke ponosa je svojevrsno testiranje svijesti jedne države, to su dokazali primjeri iz svih nama susjednih država. Primjeri iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske pokazuju i da je moguće promijeniti svijest. Vremenom nešto što nam je strano postane prihvaćeno, a svako društvo funkcioniše na principu “svakog čuda tri dana dosta”. Zbog toga mislim da nikom ne bi smjelo biti onemogućeno mirno okupljanje, a da je model koji je odabran u zemljama regiona i najbolji model: prvenstveno moraju javne ličnosti ustati i reći da jesu za zaštitu ljudskih prava svih građana.
Zaštita identiteta žalitelja i procedure
LGBT.ba: Šta je Institucija ombudsmena dosad uradila po pitanju kršenja prava LGBT osoba? Koliko ste žalbi zaprimili i na šta su se one odnosile?
Džumhur: Institucija ombudsmena više djeluje reaktivno, na žalbe građana. Ako nam se građani žale, mi moramo reagovati u cilju zaštite njihovih prava, ali često reagujemo i proaktivno, u novinama, ili nakon što dobijemo saznanja da se krše određena prava otvaramo predmete po službenoj dužnosti, jer i to je naš posao. Kada je riječ o LGBT populaciji, mi nismo imali značajniji broj registrovanih žalbi koje su građani lično prijavljivali, te smo većinom otvarali predmete po službenoj dužnosti. Institucija ombudsmena podrazumijeva da drugi mogu prijaviti kršenja ljudskih prava u ime osoba kojima su prava povrijeđena, ali ni toga nije bilo u većem broju kad je u pitanju ova populacija. Mi imamo mehanizam da zaštitimo povjerljivost i informacija i identiteta, žalitelja i procedure u cjelini, to je važno naglasiti.
Predmeti koje smo otvarali nisu se ticali ekonomskih i socijalnih prava, dosad nismo primijetili da je neko bio spriječen da se zaposli zbog svoje seksualne orijentacije ili da dobije zdravstvene usluge. Problem nastaje kada LGBT osobe žele uživati politička i građanska prava, prvenstveno pravo na okupljanje, organizovanje, udruživanja. Država ima dvostruku ulogu: ona ne smije svojim aktivnostima narušiti ta prava, znači ne smije zabraniti ili spriječiti okupljanje, registraciju, izražavanje i mora građanima garantovati pravo na to, ali istovremeno, ukoliko drugi pokušavaju da krše prava osoba koje žele mirno uživati član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, onda država mora aktivno djelovati na sprečavanju kršenja prava građana. Država Bosna i Hercegovina, prvenstveno policija i pravosuđe nakon nekoliko podnesenih prijava, nisu pokazali visok stepen efikasnosti u procesuiranju tih predmeta. Podaci kojima Institucija ombudsmena raspolaže pokazuje da su bili pokrenuti prekršajni postupci ali su uglavnom obustavljani zbog zastare ili završavali minornim kaznama. Kada smo tražili konkretno presude, otkrili smo da se oni ne vode po novom sistemu u CMS-u, arhiva je negdje drugo i nismo dobili uvid, a to su sve dovoljni indikatori da postoji diskriminacija LGBT osoba zbog njihove seksualne orijentacije.
Žalbe ombudsmenu zbog diskriminacije
Što se tiče konkretnih primjera žalbe, Instituciji ombudsmena posljednjih godina se u sedam navrata obraćala organizacija Sarajevski otvoreni centar, a postupak istraživanja je proveden po svim tim žalbama.
Zbog povrede odredaba Zakona o zabrani diskriminacije BiH žalba je podnesena protiv Zavoda za transfuzijsku medicinu Republike Srpske, a sporan je bio Upitnik za davaoce krvi, u kojem postoji diskriminacija po osnovu seksualne orijentacije. Zavodu je Institucija ombudsmena izdala preporuku da revidira sporni upitnik, kako iz njega ne bi bili isključeni davaoci samo po osnovu seksualne orijentacije, ali je ova medicinska ustanova na preporuku odgovorila riječima da “iz davanja krvi nisu izuzete isključivo homoseksualne osobe nego sve osobe rizičnog ponašanja u skladu sa Direktivom 200/98/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za prikupljanje, ispitivanje, preradu, čuvanje i promet ljudske krvi i krvnih sastojaka”. Zbog istog vida diskriminacije, zabrane davanja krvi homoseksualnim osobama, žalba je podnesena i nakon navoda na internet stranici Kantonalne bolnice Zenica, a nakon intervencije ombudsmena, prim. dr Abdulah Granić, direktor zeničke bolnice, potvrdio je da je sporna rečenica skinuta sa web stranice ali i da se ista nikada nije interpretirala u smislu diskriminacije bilo koje kategorije davalaca.
Sarajevski otvoreni centar se žalio i zbog Zakona o matičnim knjigama Brčko Distrikta BiH koji onemogućava i ugrožava ostvarivanje ljudskih prava transeksualnih osoba koje su prošle proces prilagodbe spola. Nakon istrage, Institucija ombudsmena je utvrdila da je upisivanje podataka o promjeni spola omogućeno tako što se upis vrši u rubrici “Naknadni upisi i bilješke”, a zahtjevi se mogu podnijeti po standardnoj proceduri. Osim navedenog utvrđeno je da u konkretnom slučaju nijedna osoba nije pretrpjela povredu prava po navedenim žalbenim osnovima, nema naznaka da je bilo koja osoba bila diskriminisana spornim pravnim aktima, ili se barem nije u tom smislu obratila Instituciji ombudsmena.
Više žalbi je podneseno na osnovu kontinuirano uvredljivog pisanja portala i magazina SAFF, kojem je iz Institucije ombudsmena izdata preporuka da se javno izvini pripadnicima homoseksualne manjine i magistrima Rodnih studija zbog navoda iznesenih u jednom od članaka, te da u budućem novinarskom radu poštuje Zakon o zabrani diskriminacije u BiH. Uvredljivim tekstovima u magazinu SAFF bavilo se, osim toga, i Vijeće za štampu. Obzirom da magazin SAFF nije pokazao spremnost za saradnju, ovaj slučaj nesaradnje uvršten je u Godišnji izvještaj Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH koji je upućen Parlamentarnoj skupštini BiH i zakonodavnim tijelima entiteta i Brčko distrikta BiH.
Važno je podizati svijest institucija
LGBT.ba: Da li je za veći broj prijava potrebna i veća svijest građana o tome da su njihova prava prekršena i da su diskriminisani?
Džumhur: Podizanje svijesti građana je veoma značajno, ali nije dovoljno podizati svijest građana, prvenstveno se mora podići svijest institucija, a to treba biti permanentan, trajan proces. Ocjena integriteta državnih službenika i edukacija policije o diskriminaciji LGBT osoba trebali bi biti obavezni dio njihovog obučavanja. Privatno vi možete imati mišljenje kakvo god želite, ali ga kao državni službenik, vršeći svoju dužnost, ne možete pokazivati kršeći ili ne štiteći ljudska prava. Gradnja pozitivnog ambijenta za sve deprivilegovane osobe, pričanje o njihovim problemima, dobar je početak mijenjanja svijesti društva, a mijenjanje svijesti će ohrabriti osobe iz ugroženih grupa da nam se obrate.
LGBT.ba: Šta LGBT osobe mogu učiniti nakon što se susretnu s diskriminacijom ili prijetnjom sigurnosti?
Džumhur: Za početak se mogu obratiti Instituciji ombudsmena. Mi zaista stojimo na raspolaganju i imamo mogućnost zaštite identiteta osobe koja se žali, kao i procedure. Sve slučajeve možemo voditi po službenoj dužnosti, gdje se ne spominje identitet osobe koja je prijavila povredu prava. Naša vrata su otvorena, a sarađujemo i s brojnim nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, pokušavajući zajedničkim snagama iznaći pravi pristup koji će mijenjati stvari nabolje.
