Razgovarala: Redakcija
Foto: ILGA-Europe
Björn van Roozendaal je programski direktor pri organizaciji ILGA-Europe, koji, između ostalog, nadgleda implementaciju strategije ILGA-Europe u vezi sa izgradnjom kapaciteta LGBTI pokreta širom Evrope. Za portal LGBT.ba Björn je govorio o posljednjoj Duginoj mapi, novim zakonima o istospolnim partnerstvima, sužavanju prostora za djelovanje nevladinih organizacija, kao i trans* pravima.
LGBT.ba: ILGA-Europe je nedavno objavila posljednje izdanje Dugine mape (Rainbox Map). Kako biste je Vi prokomentirali? Šta su najvažnije promjene, ili razočarenja?
VAN ROOZENDAAL: Jedno od najvećih postignuća ove godine se dogodilo na Malti gdje su usvojeni brojni novi progresivni zakoni, npr. Zakon o zaštiti trans* i intersex osoba protiv diskriminacije i nasilja. To se desilo zahvaljujući snažnom političkom vodstvu na Malti, tako da je to zemlja koja ove godine definitivno može slaviti. Neke su zemlje u Duginoj mapi “potonule”, poput moje zemlje, Holandije. Ne radi se o tome da se situacija u Holandiji pogoršala, nego postoje novi indikatori koje smo počeli/e uzimati u obzir, i zbog toga su neke druge zemlje imale bolju poziciju od Holandije. Naprimjer, ponovo – zaštita protiv diskriminacije trans* i intersex osoba je još uvijek slaba u Holandiji, zbog čega je njen procent uspjeha pao.
Općenito mislim da veliko razočarenje predstavlja to što se prostor za djelovanje sužava, a što je zabrinjavajuća okolnost koja se dešava u regiji, u zemljama poput Mađarske, Poljske, Litvanije. Pod “suženim prostorom za djelovanje” podrazumijevam kontekst u kojem organizacije civilnog društva imaju sve manje prostora da izražavaju svoje stavove. Npr. one više nisu uključene u konsultacije, ili ne postoje zakoni i politike koje dozvoljavaju civilnom društvu općenito da svoj posao radi uspješno. U tom kontekstu, organiziranje postaje sve teže u sve više situacija, što često pogoršavaju regresivni zakoni usmjereni protiv LGBTI osoba ili civilnog društva općenito. To su, naprimjer, anti-propagandni zakoni, ali također i zakoni o stranim agentima, koji bukvalno organizacije civilnog društva obilježavaju kao strane agente u zemljama poput Azerbejdžana ili Rusije, i time prouzrokuju veliku stigmu prema braniteljima/icama ljudskih prava.
LGBT.ba: Regulacija istospolnih partnerstava postaje sve prisutnija u zakonima brojnih zemalja u Evropi – novi zakoni se svako malo pojavljuju, pa čak i u regiji Jugoistočne Evrope (Hrvatska, Slovenija). Šta mislite o ovom napretku? Šta očekujete od ovog procesa u budućnosti?
VAN ROOZENDAAL: To je istina. Sve više zemalja počinje priznavati istospolna partnerstva, i smatramo da je u pitanju veliki napredak. Jako je važno da i druge zemlje koje nemaju zakone sličnog tipa, poput Bosne i Hercegovine, također počnu držati korak s tim. Nadamo se da će biti još većeg napretka. Podrška utjecaju na javno mišljenje je važna. Često se suočavamo sa jakim javnim protivljenjem istospolnim partnerstvima, a to je često rezultat nesporazuma vezanih za prava istospolnih partnera/ica. Bitno je uključiti se u konstruktivan dijalog s različitim grupama o pravima istospolnih parova.
LGBT.ba: Dugina mapa također pokazuje zanimljiv trend koji se tiče napretka različitih zemalja u geografskom smislu. Čini se da je Evropska unija na jednoj strani, gdje je situacija najpovoljnija; zemlje Zapadnog Balkana su negdje u sredini, gdje situacija varira; dok su Rusija i zemlje pod njenim utjecajem na samom dnu. Da li je ovo tačno poređenje i da li situacija na terenu ovo odražava?
VAN ROOZENDAAL: Stanje stvari je zaista različito. Mislim da nije lako klasificirati zemlje samo po jednom kriteriju, jer Dugina mapa ne odražava samo zakonski okvir, nego i političku i društvenu situaciju. U EU je napravljeno dosta toga, i EU je mogla podržavati druge zemlje u napretku. Zemlje izvan EU u dosta slučajeva imaju još mnogo posla pred sobom. Zemlje poput Rusije, Azerbejdžana, i sve više Turske, su dobri primjeri gdje EU i međunarodne organizacije često ne mogu puno toga da kažu, jer je politička situacija postala toliko polarizirana da je postalo jako teško podržavati progresivne zakone. U isto vrijeme, ako pogledate šta se dešava sa LGBTI pokretima u istim tim zemljama, vidjet ćete da su oni zapravo jako snažni i da se bore za promjenu. Zajednice brojčano rastu i privlače sve više saradnika, drugih organizacija civilnog društva koje se bave ljudskim pravima. To također treba slaviti kao napredak koji se dešava u drugačijem obliku.
LGBT.ba: Kako biste ocijenili Bosnu i Hercegovinu i njen status na putu ka LGBTI jednakosti?
VAN ROOZENDAAL: Mislim da se u Bosni i Hercegovini trenutno dešava jako bitan zamah. Ostalo je još dosta posla kojeg je potreno uraditi na zakonima, ali sada postoji mnogo više prilika koje civilno društvo može iskoristiti u svome radu. Obećavajuće je, kako na nivou zemlje, tako i na nivou regije, da je napredak moguć. Govori se o akcionim planovima i o zaštiti protiv diskriminacije. Ovo je vrijeme u kojem treba uložiti mnogo energije kako bi se osiguralo da se politike i zakoni usvoje, te se posvetiti dizanju svijesti i obrazovanju državnih službenika/ca, kako bi se osiguralo da će zakoni biti pravilno implementirani i da će se društveni položaj LGBTI osoba u državi poboljšati. I sam sam bio u BiH prije nekoliko sedmica, i bilo mi je jako drago što se dešavaju akcije podizanja svijesti na pozitivan način. Vidio sam natpise sa informacijama od Sarajevskog otvorenog centra na sarajevskim ulicama, za što mislim da predstavlja dobar način za uključivanje javnosti u diskusiju.
LGBT.ba: Desničarske vlade, kao i političke partije, također pokazuju nezadovoljstvo napretkom koji se dešava u oblasti LGBTI ljudskih prava. LGBTI osobama se još uvijek prijeti, parade ponosa se napadaju ili javno osuđuju, a sve to se dešava uz podršku desničarske i religijske retorike. Koliko je ovo opasno, i dkako se boriti protiv ovog pokreta koji je trenutno prisutan u brojnim zemljama Evrope?
VAN ROOZENDAAL: Mislim da se Evropa trenutno nalazi na rasksnici. Istina je – nasilje i mržnja na različitim frontovima, ne samo prema LGBTI osobama, se povećavaju. Kada pogledamo situaciju tražitelja/ica azila, jasno je da se trebamo zabrinuti. Ranije sam spomenuo da se prostor za djelovanje organizacija civilnog društva sužava u mnogim zemljama. Potreban nam je novi narativ o ljudskim pravima. Smatramo da građanke i građane trebamo uključiti u proces kako bismo se pobrinuli da su ljudska prava tu za sve nas, da im pribavimo pažnju koju ona zaslužuju, da se ona nastave primjenjivati i da ne izgube važnost u odnosu na politički populizam i ekstremizam. Protiv toga se moramo boriti skupa – ne samo kao LGBTI zajednica, nego skupa s drugim pokretima, i uključiti birače/ice u tu borbu, kako bi svi/e bili/e uključeni, i kako bismo se pobrinuli da ljudska prava nastavimo braniti skupa.
LGBT.ba: Prava trans* osoba postaju sve značajnija. Postoje pritisci vezani za promjenu zakona u brojnim zemljama, kako bi se trans* osobama omogućilo ostvarivanje ljudskih prava do najveće moguće mjere. Da li je i u ovoj oblasti napravljen napredak, i ako da, u kojoj mjeri? Koje prepreke preostaju?
VAN ROOZENDAAL: Trans* prava se poboljšavaju. Napredak je napravljen u vezi zakonskog priznavanja roda u brojnim zemljama. Trans* osobe bivaju sve više zaštićene protiv diskriminacije. Pitanje samoodređivanja, izbora osoba da koriste toalet koji žele i da izgledaju kako žele, se također aktuelizira u mnogim zemljama. Jako je bitno poboljšati život ove velike grupe ljudi. Jako nam je drago što vidimo taj napredak i nastavit ćemo da ga podržavamo. Sretni smo što je Norveška uvela princip samoodređivanja pri zakonskom priznavanju roda. To je nevjerovatno važan korak koji osobama dozvoljava da definiraju svoj rod, a ne da to umjesto njih radi njihova država. Nadamo se da će Norveška biti primjer i za druge zemlje.
