Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola u Hrvatskoj je usvojen nakon njenog ulaska u Evropsku Uniju. Ovo je možda najbolji dokaz da je zakon zapravo rezultat dobro usklađenog aktivizma i dugogodišnje borbe za prava LGBT osoba, a ne poglavlje koje je Hrvatska morala da otvori i ispuni, prije nego što je postala članica EU. Ovaj zakon partnerima istog spola osigurava potpuno ista prava kao i heteroseksualnim bračnim partnerima. Jedina razlika je pristup pri usvajanju djece. O svemu ovome, na pitanja za naš portal, odgovarao je Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u Republici Hrvatskoj.
Razgovarao: Dalibor Tanić
Foto: Marija Vuletić
LGBT.ba: Republika Hrvatska je prošle godine usvojila Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola. Smatrate li usvajanje ovog zakona odrazom realnog društvenog konteksta, ili je to samo dio šire priče daljeg usklađivanja Republike Hrvatske sa EU?
SELANEC: Mišljenja sam da je usvajanje Zakona odraz realnih životnih okolnosti. Zakon je izglasan nakon što je Hrvatska postala članica Europske unije, što ukazuje da se ne radi o pukom formalnom usklađivanju sa zahtjevima koje prema Hrvatskoj proizlaze iz pravng poretka EU. Upravo suprotno, Zakon je rezultat aktivizma, zagovaranja i političkog sazrijevanja koje je trajalo preko 10 godina počevši sa prvom povorkom ponosa 2002. godine i izglasavanjem Zakona o istospolnim zajednicama 2003. godine koji je, iako nikad nije pružio dostojnu učinkovitu pravnu zaštitu LGBT građanima i građankama, imao određenu simboličku političku težinu koja je poslužila za kasniju nadogradnju sa krajnjim rezulatatom u obliku Zakona o životnom partnerstvu.
Istovremeno, treba imati na umu da je nakon stupanja Hrvatske u članstvo EU došlo do određenog razvoja sudske prakse dva najviša europska suda. S jedne strane Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je donio presudu u predmetu Vallianatos, dok je samo nekoliko tjedana nakon, Sud pravde Europske unije donio presudu u predmetu Hay. Ako se obrazloženja ova dva predmeta pažljivo prouče, može se zaključiti kako države članice EU de facto imaju obvezu osigurati zakonsku zaštitu stabilnih emocionalnih zajednica dviju osoba istog spola kao oblik obiteljskog života jednako vrijedan sličnim zajednicama heteroseksualnih osoba, iako je konkretan oblik te zaštite ostavljen na izbor samim državama. Zakon o životnom partnerstvu već je bio u zakonodavnom postupku kada su navedene presude objavljene tako da su one samo dodatno potvrdile smjer u kojem je Hrvatska krenula i prije njihovog donošenja.
LGBT.ba: Šta konkretno ovaj zakon omogućava parovima istog spola, a što nisu imali do momenta njegovog usvajanja, odnosno stupanja na snagu?
SELANEC: Do sada su istospolni parovi imali vrlo uzak opseg prava vezan uz podjelu zajedničke imovine nastale za vrijeme trajanja zajednice. Zakonom o životnom partnerstvu istospolni parovi koje sklope životno partnerstvo u matičnim uredima uživaju pristup svim pravima, povlasticama i obvezama, jednak onom koji uživaju bračni drugovi. Jedina razlika je ograničeni pristup posvajanju djece, odnosno način na koji je uređen položaj djece u životnim partnerstvima u odnosu na brak. U pogledu ostalih prava iz područja zdravstvene, socijalne, mirovinske, radnopravne zaštite ili u područjima kao što su stjecanje državljanstva i druga statusna pitanja, životna partnerstva sklopljena pred matičarima i bračne zajednice potpuno su izjednačena. Slično je i sa životnim partnerstvima koja su nastala životnom praksom zajedničkog života dužeg od tri godine i izvanbračnim zajednicama.
LGBT.ba: Da li je javnost bila upoznata sa aktivnostima radne grupe koja je radila na izradi zakona i kakve su bile reakcije?
SELANEC: Izrada nacrta zakona odvijala se na vrlo demokratski i transparentan način. Rad radne skupine bio je redovito praćen od strane medija koji bili poprilično zainteresirani za konkretna rješenja koje je radna skupina trebala ponuditi Vladi, a potom i Saboru. Štoviše, nacrt Prijedloga zakona bio je otvoren javnoj raspravi koja je trajala oko mjesec dana i tijekom koje su građani i građanke osobno ili putem svojih udruga imali priliku izraziti svoje kritike, podršku ili konkretne prijedloge vezane uz tekst odredbi predložene nacrtom. Svaki takav doprinos je transparentno registriran i svakoj osobi je bilo obrazloženo i odgovoreno na njen prijedlog. Kompletna rasprava transparentno je objedinjena u jedinstveni dokument koji se još uvijek nalazi na web stranicama Ministarstva uprave.
LGBT.ba: Kako su mediji izvještavali u periodu prije, za vrijeme i nakon usvajanja Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola?
SELANEC: Mediji su bili načelno pozitivno orijentirani prema čitavom postupku unapređenja pravnog okvira.
LGBT.ba: Zašto se ovaj zakon pripremao okviru Ministarstva uprave, a ne Ministarstva obitelji i socijalne skrbi?
SELANEC: To je pitanje za nadležna tijela izvršne vlasti, s obzirom da izvršna vlast ima ustavom zajamčenu diskreciju samostalno uređivati raspodjelu poslova za koju je odgovorna u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.
LGBT.ba: Imate li informaciju koliko je parova sklopilo partnerstvo od stupanja zakona na snagu do danas i koliko ima parova koji nisu iz Hrvatske?
SELANEC: Od stupanja Zakona na snagu do danas životno partnerstvo je sklopilo između 70 i 80 parova. Tek manji dio njih, između 3 i 5, su parovi u kojima niti jedna osoba nije građanin ili građanka Republike Hrvatske.
LGBT.ba: Šta Vam iz ove perspektive govore rezultati referenduma o ustavnoj definiciji braka, u kontekstu snage desnice i utjecaju crkve i medija na društvo u Hrvatskoj?
SELANEC: Republika Hrvatska jamči slobodu mišljenja i izražavnja što se posebno odnosi na politička stajališta njenih građana i građanki. Inicijatori referenduma zastupali su svoja politička stajališta te su ista putem referenduma odlučili staviti na demokratski test. Sabor i Ustavni sud našli su da je takvo postupanje bilo sukladno Ustavu Republike Hrvatske uz uvjet da se referendumom može odlučivati o definiciji institucije braka, ali se njime ne može ograničiti unapređenje zaštite jednakog položaja LGBT građana i građanki. Tu priča o legitimnosti referenduma staje.
LGBT.ba: Vjerujete li da je izjednačavanje homoseksualnih i heteroseksualnih brakova u Hrvatskoj neminovno i da je to sada samo pitanje vremena?
SELANEC: Ništa nije neminovno. Kako će se dalje razvijati pravni okvir ovisi o čitavom nizu društvenih okolnosti koje jednostavno nije moguće predvidjeti u ovom trenu.
Ovaj intervju je dio kampanje “Sve u vezi ljubavi je zakon” koju vode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Mediacentar Sarajevo, u okviru projekta “Unapređenje prava lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba u BiH u skladu s EU standardima” koji finansira Europska unija uz finansijsku podršku Fondacije Astraea.
