Diana Mailosi je aktivistkinja i borkinja za ljudska prava, koja dolazi iz udruženja Gejevi i lezbejke Zimbabvea (Gays and Lesibans of Zimbabwe), poznatijih pod skraćenicom GALZ. GALZ uz podršku različitih ljudskopravaških organizacija pokušava zaštititi prava LGBTI osoba u Zimbabveu. Zimbabve je, nažalost, jedna od mnogih država u Africi sa veoma konzervativnim i ekstremističkim zakonima i rukovodstvom.
LGBT aktivizam u Zimbabveu
Sa Diana Mailosi sam razgovarala o načinu borbe za prava LGBTI osoba, kako uopšte uspjevaju da uspostave dijalog za državnim institucijama, te kakav je svakodnevni život LGBTI osoba, ali i nje kao aktivistkinje.
Dosta se borimo protiv političara koji izlaze u javnu domenu i zahtijevaju nadzor lezbejki, gejeva, biseksualnih i trans* osoba, što je pridonijelo neprijateljski nastrojenom okruženju za tu zajednicu. Pokušavamo educirati zajednicu o njihovim pravima, o tome što trebaju uraditi da bi se zaštitili, kako im već postojeće strukture, kao što je policija,mogu biti od koristi, itd.Takođe pokušavamo stvoriti druge mogućnosti i prilike preko kojih mogu doći do onoga što im treba, rekla je Diana.
Cijela borba i edukacija teče kroz različite kanale i gotovo nikada nije direktno naglašena kao borba za prava LGBTI osoba. Uvijek je indirektna putem različitih programa, kao što su generalno ljudska prava, borbra protiv HIV/AIDS-a i slično.
Imamo nekoliko liječnika_ca s kojima smo u dogovoru i kojima uvijek možemo uputiti naše članove_ice na liječenje, jer su uobičajne bolnice i klinike ponekad dosta homofobične, te je članovima_cama ponekad dosta teško pristupiti zdrastvenim uslugama, ovisno od tipa liječenja koje im je potrebno. Takođe, imamo nekoliko suradnika_ca koji_e pružaju druge usluge poput savjetovanja. Imamo sigurne kuće jer dolazi i do nasilja, ljude istjeruju iz kuća pa ih bar možemo smjestiti u sigurne kuće dok ne smislimo neku stabilniju opciju za pojedince_ke. Pokušavamo angažirati zakonodavce zbog podizanja svijesti o životnim uvjetima LGBTI osoba. Nije nam lako, jer je naš predsjednik homofobičan i često ima homofobične izjave zbog čega je još teže naći saveznike_ce koji su voljni razgovarati ili surađivati s vama, ne žele da ih se vidi kako surađuju s vama, tako da imamo dosta podrške iz sjene.
Pokušavaju se koristiti međunarodnim tijelima kao što su agencije UN-a i različite ambasade, te regionalnim predstavnicima koji imaju mogućnost na bilo koji način da utiču na situaciju u državi. Jedini vid borbe je koristiti sve što je na bilo koji način dostupno, moramo biti kreativni, dodala je Diana.
Nasilje i diskriminacija su svakodnevno prisutni. Primijetili smo porast problema kod gej muškaraca, ljude koji su izgubili posao ili su istjerani iz domova i škola jer je okolina saznala da su gej. Takođe smo se susreli s dosta nasilja, ponekad fizičkog, ponekad verbalnog, pogotovo u gusto naseljenim mjestima. Većinom se napadaju gej muškarci, iako je bilo nekoliko incidenata gdje su se okomili na žene.
Mnoge lezbejke i gejevi se zbog pritiska i straha odlučuju da stupe u brak, veliki broj brakova je iz prisile od strane porodice. Zbog svega toga LGBTI osobe toliko su pritajene da imaju tu naviku da se prikažu kao biseksualci_ke pomoću ceremonijalnog muža ili ceremonijalnog momka zbog društva. Mi pokušavamo da pomognemo koliko možemo, ali sam shvatila da je utjecaj kulture na ljudski život dosta prominentanu kontekstu Zimbabvea, rekla je u razgovoru Diana.
I vlada i crkva stvaraju probleme
Katoličkoj crkvi u Zimbabveu pripada oko 70 posto stanovništva i religija je jako prisutna u svim sferama života.
Primijetili smo porast u broju religioznih vođa koji pričaju o nadzoru homoseksualnosti u crkvi i kao što možete zamisliti, veći je broj LGBTI osoba koje idu u crkvu i koje se preispituju kad shvate da ne mogu promijeniti ono što jesu, koji su u konfliktu sa samima sobom i neki od njih na kraju pate od gubitka vlastite duhovnosti, jer ne mogu biti i ono što jesu a i dalje održavati povezanost s Bogom. Pokušali smo s nekoliko programa koji uključuju pregovore s vjerskim vođama zarad podizanja svijesti o problemima koji okružuju gej osobe i njihove članove u crkvi, ali su se pokazali najtežim krugom s kojim smo pokušali razgovarati zbog njihove vjerske i kulturalne pozadine koja je dosta konzervativna. Ipak, imamo nekoliko pastora i saveznika iz vjerskih krugova s kojima smo uspjeli ostvariti komunikaciju i koji su nam također pomogli razgovarati s drugim ljudima.
Dolazak do malog, ali za njih bitnog broja saveznika unutar crkve je tekao sporo i sastojao se od velikog broja edukacija sa različitim grupama, gdje su se trudili da u sve uključe i vjerske vođe.
S obzirom da je teško sarađivati direktno s vladom zbog zakona ali i homofobičnih stajališta pokušaj dolaska do određenih ciljeva vide kroz rad sa pojedinim ministarstvima, naročito sa Ministarsvom zdravstva.
Možemo otići ministru zdravlja, pa im predstaviti i argumentirati svoj slučaj sa stajališta zdravsta ili ministru obrazovanja sa stajališta obrazovanja; na primjer navesti ljude koji su izgubili posao, ljude koje su istjerali iz škole. Smatram da to ovisi o pronalasku odgovarajuće polazne tačke koja ovisi od ministarstva prema kojem ste usmjereni. Imali smo jedan projekt koji nije naš, ali u kojem smo sudjelovali i koji je otvoreno poslan državnim službenicima, članovima parlamenta i ministrima i kojim se htio uvesti dijalog o LGBTI pitanjima. Većina ljudi koja je sudjelovala u tom procesu je jasno naznačila da iako podržavaju LGBTI pitanja, nikad ne bi s time izašli u javnost zbog države. Tako da je veoma teško i pokušati ih navesti da razgovaraju o tim stvarima, čak i u njihovom vlastitom prostoru, predstavničkom domu, na sastanku ili bilo čemu sličnom.
Ekstremna ugroženost života autiranih osoba
Većina LGBTI osobase ne autira. Postoji nekoliko individualaca_ki koji su otvoreno gej u svojim zajednicama, te smo shvatili da su ljudi sigurniji u zajednicama u kojima su rođeni, ali postane opasno za njih kad se moraju iseliti iz te zajednice ili kad se neka druga LGBTI osoba useli pa postane opasnije, budu izloženi nasilju i tako dalje. Većini LGBTI osoba je lakše da se ne autira zbog stigmatizacije i diskriminacije te uznemiravanja i nasilja koje slijedi nakon autiranja.
Najveći izazov u svakodnevnom životu, smatra Diana, jeostati siguran/sigurna jer većinu vremena kad se ljudi ne slažu s onim što ste, to iskazuju na krajnje ekstreman način. To za njih nije u redu, pokreće ih mišljenje većine i osjećaju potrebu da urade nešto po tom pitanju. Vidjeli smo dosta gubitaka – gubitak posla, gubitak izvora prihoda, ljude koje su odstranili iz društva, koje su razbaštinili i ljude koji su se morali preseliti. Neki su pretučeni, prestrašeni, ostaju u ormaru.
Problem je stalni grč, jer moraju na svakom javnom mjestu paziti šta govore, kako se izražavaju. Većinu vremena su pritajeni i zatvoreni u malim krugovima istomišljenika_ca. Većina ljudi s počne da koristi različite droge, dosta njih je pretrpilo nasilje partnera ili su isključeni iz društva zbog autiranja, a kad se netko pobuni protiv države, ona pošalje svoje ljude, policiju da ih zastraši. Mnogi budu uhićeni i zadržani tri, četiri dana i zatim pušteni bez optužnice jer zakon ne kriminalizira direktno homoseksualnost, osim ako vas uhvate u činu.
Interview on English: The biggest challenge in everyday life is staying safe
Razgovarala Lejla Huremović
Sa engleskog prevela Mia Slavik
Fotografije: Adam Puškar
