Razgovarao Ajdin Tinjak
Rock muzika je zaista imala tako moćnu misiju u početku. Gdje god su se na svijetu pojavljivali takvi fenomeni koji su imali tendenciju da mijenjaju svijet zauvijek, vrlo brzo se pojavljivala i agresivna marketinška kampanja protiv takvih promjena stigmatizirajući svakoga ko bi na neki način podržao novu ideju. Rock je nastao iz bunta, kao jasan glas i poruka mladih koji su bili protiv rata, nasilja i nepravde, a sada su imali i tehnologiju koja je mogla da prati takav vrisak generacije. Mislim da već moja generacija ne može ni zamisliti takvu globalnu promjenu koju je donijela kultura. Kada sam počela pjevati u bendu Drugo Stanje, sjećam se da mi nismo imali nikakve nakane mijenjati svijet, željeli smo samo sprati vlastite traume koje smo svi nosili iz rata i zato smo toliko pjevali o takvim teškim temama sa 16, 17 godina. Naša muzika nas je odvela u mjesta i gradove gdje nismo ni sanjali da ćemo ikada ići i svirati, pa smo i tamo otkrivali nove ljude koji imaju jednake traume i pronalaze se u našim pjesmama. Tako nas je muzika povezivala i otklanjala jednu po jednu predrasudu. Danas, kad se revolucije događaju u paralelnim životima koje vodimo na društvenim mrežama, nema ni govora o ponavljanju događaja iz ‘60 i ‘70tih godina. Ipak, mislim da je divno vidjeti nove generacije koje insistiraju na individualizmu, razmišljaju svojom glavom i čitaju prave knjige. I to je posljedica rock and rolla, odgovara na naše pitanje o uticaju rock muzike nakon pojave kada se smatrala kulturnim fenomenom i uticaju rock muzike na društvene promjene u današnjem vremenu, Irina Kapetanović-Perduv.
Muzičarka prepoznatiljive boje glasa, koja je u najezdi kojekakvih stilova i popularizaciji šunda, ostala vjerna rock muzici, buntovnom muzičkog žanru kroz koji su progovarali mladi, propagirao mir u svijetu… za naš portal govori o slobodi izražavanja, mišljenja, ponašanja, o borbi za poštivanje ljudskih prava kroz nevladin sektor, institucije vlasti, predrasudama, LGBT populaciji… i naravno muzici.
Ljudi se svakodnevno susreću sa mnoštvom novih i raznih informacija. Neke od njih su toliko bizarne da više ne znam da li je ljudima išta sveto i može li se uopšte vise govoriti o šoku i provokaciji u umjetnosti kako se to moglo ranije. Kada slušate tekstove naših punk bendova ili hip hopera shvatate da oni pokušavaju poslati neke nove i dobre poruke, ne govore samo o stanju u kojem se nalazimo, nego nalaze i rješenja. Ipak, da bi se shvatili takvi tekstovi potrebno je određeno predznanje i iščitavanje dubljih slojeva teksta za šta je većina mladih kod nas jednostavno prelijena. Lakše je slušati tekstove o tome kako se neko napio, prošao krzo crveno, prevario i ostale gluposti kojima nas svakodnevno zatrpavaju u medijima, kaže Irina ističući Dubiozu Kolektiv, kao bend s našeg prostora koji je društveno angažiran na način da muzikom uspjevaju provocirati one koji trebaju mijenjati stanje na bolje u drušvu. Tu su i SARS, Diplomatz, Konvoj, Laka, Punkart, Zoster itd. Već sam spomenula punk bendove, kao i hip hopere čija je misija upravo izricanje problema i predlaganje drugačije perspektive, dodaje Irina.
Irina je vrlo rado prihvatili da govori za naš portal i potvrdila da je dobrim dijelom upoznata sa problematikom na polju ljudskih prava i sloboda u BiH koje i preko lgbt.ba iznosimo u javnost i nastojimo riješavati. Pitali smo je kako ona gleda na tu borbu za poštivanje ljudskih prava i sloboda kroz nevladin sektor, zakonodavnu i izvršne vlast, javnosti…?
Niko od nas nema pravo diplomatizirati kad su u pitanju stavovi o ljudskim pravima i slobodama. Problem treba iznijeti na vidjelo da bi se mogao i riješiti, a kod nas mnogi imaju duple standarde kad su u pitanju njihova lična ljudska prava naspram prava „onih drugih“. Najveći problem je neobrazovanost iz koje se rađa strah od drugačijeg, a ljudi iz straha djeluju na najgore načine. Također, zbog problema u ekonomskom i socijalnom smislu gdje većina ljudi nema dovoljno dobar život za koji teško radi, postajemo ogorčeno i nezadovoljno društvo koje ispoljava svoje frustracije baveći se pretjerano tuđim životima. Uvijek se iznenadim kada otputujem negdje van naših prostora koliko su ljudi ustvari opušteni i koliko se poštuju prava i privatni život osobe. Dakle, vjerujem da je problem puno širi i da treba krenuti od rješavanja fundamentalnih problema društva, jer kada bi država bila prosperitetnija, i mi bismo, kao društvo, puno više poštovali svoje živote i živote drugih ljudi, odgovara na naše pitanje Irina.
LGBT osobe u BiH je tek u posljednjnih nekoliko godina aktivnim zagovaranjem i prvenstveno informisanjem javnosti u BiH, uspjela javno delegirati niz problema sa kojima se suočava. Neki su riješeni, neki u procedurama, dobar dio u fazi nacrta… a naša sagovornica smatra da će se i po pitanju LGBT osoba sigurno napraviti kompromisi, ali samo da bi se ispunila obaveza prema Evropi ili zbog nekih drugih političkih ciljeva. Biće puno teže izboriti se sa predrasudama svakog pojedinca jer to podrazumijeva mijenjanje vjekovnih floskularnih razmišljanja koja se prenose sa generacije na generaciju. Roditelji imaju veliku odgovornost da uče nove generacije ne samo toleranciji i suživotu, jer to nista i ne znači, nego i povjerenju, poštovanju i ljubavi prema drugim živim bićima. Tek tada će se napraviti pravi korak naprijed, kazala je na kraju našeg razgovora Irina Kapetanović-Perduv.
Da li smo zrelo društvo za potpuno priznavanje prava LGBT osoba u zakonodavnom sistemu BiH, pitanje je koje zahtjeva detaljnu analizu činjeničnog stanja i mogućnosti, prije nego se na njega odgovori. Ali već i sam otvoreni razgovor o temi s cijenjenim i priznatim ličnostima, što Irina Kapetanović-Perduv jeste u različitim krugovima ali prvenstveno u muzičkoj branši, dobar je pokazatelj da društvene promjene u BiH ide u pravcu pozitivnog odgovora na pitanje.
Fotografije uz dozvolu preuzete sa Facebook profila Irine Kapetanovic-Perduv
