Izvor: Crol.hr
Leo Varadkar, premijer Irske i njezin prvi gej lider, susrest će se s papom Franjom 25. augusta za vrijeme papine posjete Dublinu povodom proslave Svjetskog susreta obitelji. Varadkar će mu postaviti pitanje zašto i istospolne obitelji nisu dobrodošle na ovu proslavu, kao i niz drugih vezanih za problematično naslijeđe katoličke crkve.
Varadkar je poručio da će papi objasniti da je uvjerenje Irske, i kao društva i kao vlade, da “obitelji dolaze u raznim oblicima i da uključuju i one istospolnih roditelja”, javlja Irish Central. Već su ranije mnoge LGBT udruge upozoravale da se istospolne obitelji namjerno ignoriraju jer ih se ne smatra obiteljima.
Mučna povijest Crkve u Irskoj
Ironično, iz premijerovog ureda poslano je oko 170 pozivnica na prijem, a nije poznato hoće li samog premijera pratiti njegov partner. Varadkar je najavio da će, bude li vremena, povući i pitanje zlostavljanja u crkvi i izraziti papi zabrinutost Iraca oko problematičnih događaja iz povijesti crkve u ovoj zemlji.
Trebali bi, tako, raspraviti o umiješanosti crkve u Magdalenske praonice, samostane gdje su “posrnule žene” bile zlostavljane i tjerane na težak fizički rad bez naknada (dokumentirano u filmu “Sestre Marije Magdalene” Petera Mullana), u Bon Secours Mother and Baby Home, dom za neudane majke u gradu Tuamu, u kojem su redovnice bez pristanka majki slale djecu na posvajanje u Ameriku i gdje su djeca umirala zbog pothranjenosti i infekcija te bivala pokopana u masovne grobnice, kao i o psihičkom i seksualnom zlostavljanju unutar institucije.
I ministrica će tražiti jednak tretman istospolnih obitelji
Zahtjevu da se istospolne obitelji tretiraju jednako pridružit će se i Katherine Zappone, ministrica za djecu i mlade.
Josepha Madigan, ministrica kulture, u junu je izjavila da će zatražiti od pape da dopusti svećenicima brak. Na popisu uzvanika trebala bi biti i Mary McAleese, bivša irska predsjednica koja se zalaže za LGBT prava otkad se njezin sin autao. No, zabranili su joj da održi govor.
Na ovu hvalevrijednu inicijativu, osim marginaliziranja McAleese, sjenu baca i činjenica da Varadkar o svim ovim planovima govori sa zadrškom. U konačnici, ipak je zaključio: “Znate kako to ide. Ti prijemi traju 15 minuta i rado biste to spomenuli ako bude vremena.”
Jasno, ako za suočavanje s diskriminacijom nije bilo vremena nekoliko milenija, otkud ga sad u kratkih 15 minuta?
