Ovog ljeta, kako revnosno javljaju američki showbiz mediji, počinje snimanje filma Michael s Jamesom Francom u glavnoj ulozi, pod produkcijskom palicom redatelja Gusa van Santa, prenosi CroL.hr.
Tema filma je život Michaela Glatzea, nekadašnjeg osnivača časopisa za gej mladež i poznatog aktiviste za LGBT prava koji je preko noći postao gorljivi konzervativni kršćanin uvjeren da homoseksualnost uzrokuje samo patnju i nedostatnu ljubav.
Konverzivne terapije (praksa koja i dalje postoji, posebice u SAD-u i u Velikoj Britaniji, unatoč nedvosmislenim kritikama medicinske struke) rijetko su tema holivudskih filmova. U pripremi novog filma ključnu ulogu odigrao je dug intervju s Michaelom Glatzeom, objavljen 2011. u New York Timesu.
Novinar Benoit Denizet-Lewis, koji je svojevremeno radio s Glatzeom u gej magazinu u San Franciscu, krenuo je u potragu za svojim bivšim kolegom u državi Wyoming.
Preobrazba preko noći
Sjeća se njegova gorljivog aktivizma, dečka Bena (nota bene: u filmu će ga utjeloviti glumac Zachary Quinto), činjenice da je proputovao zemlju kako bi snimio dokumentarac o gej mladeži sve do 2007. kad je Glatze nenadano objavio svijetu da više nije gej.
Za krajnje desni portal pisao je tada tekstove poput “Homoseksualnost me obuzela lako jer sam već bio slab” ili “Homoseksualnost kod mladih je u osnovi pornografska”.
Tijekom susreta Michael (36-godišnjak u vrijeme intervjua) nije puno odstupao od tvrde retorike konverzivnih, vjerski nadahnutih terapija. “Bog te voli više nego što će te ijedan muškarac ikad voljeti”, poručio je svom bivšem kolegi. Primjerice, kad je Ricky Martin obznanio svoju homoseksualnost, Glatze mu je javno poručio da je homoseksualnost “kavez u kojem je zatočen u beskrajnom ciklusu stalnog potraživanja – seksualnog – koje se nikada ne može zadovoljiti”.
Michael Glatze je nakon što je iskusio srčane smetnje (od kojih mu je preminuo otac) počeo propitivati svoj životni stil i proučavati literaturu o vezama seksualnosti i (kršćanske) duhovnosti. Kasnije, u intervjuu s jednim od prvaka konverzivne terapije, Josephom Nicolosijem, izjavio je da se želio “nanovo roditi” te da mora posve izmijeniti vlastiti sustav vrijednosti.
No njegova preobrazba prema fundamentalističkoj struji kršćanstva tekla je polagano. Tako je prije “konačnog preobraćenja” tvrdio da je kršćanska mladež na dobrom putu, no odbijao je gotove predrasude o LGBT populaciji koje širi konzervativni kler.
Niz dlaku protivnicima bračne jednakosti i LGBT prava općenito
“Preobrazba” nije iznenadila samo LGBT zajednicu, već i njegovog dečka Bena. “Problem je bio moj spolni identitet. No to me plašilo. Govorio sam si: Zaista? To je smiješno. Ja sam gej. Uvijek su mi govorili da ako sumnjaš u vlastitu homoseksualnost, što se meni dešavalo iako sam nastojao utišati te sumnje, to je zato što nisi u potpunosti riješio svoju internu homofobiju. No to mi nije zvučalo posve istinito”, sumira Glatze.
Iako je imao trenutke sumnje i u novi, kršćanski poziv, tvrdi da je odlučujući događaj bio kad je na računalnom monitoru ispisao “Ja sam strejt”. Danas tvrdi da gotovo uopće više ne osjeća privlačnost prema istom spolu, iako mnogi koji su prošli konverzivnu terapiju tvrde da je osjećaju još godinama.
Na priču Michaela Glatzea, za koju tek valja vidjeti kako će je Hollywood predstaviti, može se reagirati višestruko. Može se, poput njegova bivšeg partnera Bena, smatrati da je njegova konverzija “pljuska u lice” gej mladeži kojoj je posvetio 10 godina svog života.
No jednako tako, može se u njegovom diskursu identificirati niz lajtmotiva koji se danas ujedno prepoznaju kod raznoraznih protivnika bračne jednakosti i LGBT prava općenito. Tako se homoseksualnost svodi skoro isključivo i reduktivno na spolnu privlačnost i seksualnu dimenziju, emocionalni aspekt se ili negira ili se tvrdi da ga je nemoguće pronaći kod istospolnih partnera. Nadalje, heteroseksualnost se utvrđuje kao primarna (ona s kojom se rađamo, tvrdi Glatze) i na izvjesni način, homoseksualno ponašanje nastaje u adolescenciji zbog manjka “muževnosti” što se, naravno, dade kasnije “naučiti i ispraviti konzervativnim terapijama”.
Autor u New Yorku Timesu zaključuje da je Michael Glatze vjerojatno izabrao najbolje mjesto da bi postao strejt, državu Wyoming u kojoj nema nijednoga gej bara, ali i koja je bila poprište fikcijske zabranjene romanse dvojice kauboja iz filma Brokeback Mountain.
