Izvor: Oslobođenje
Piše: Ajdin Tinjak
Foto: sawickilaw.com
Trasirajući svoj put ka punopravnom članstvu u Europsku uniju (EU), Bosna i Hercegovina je prihvatila i obavezu zakonskog uređenja oblasti ljudskih prava i sloboda. Na tom putu, jedno od otvorenih pitanja je i donošenje Zakona o istospolnim zajednicama.
Lezbejke, gej, biseksualne, trans i interspolne (LGBTI) osobe u Bosni Hercegovini dužne su izmirivati svoje obaveze prema državi (poštivati zakone, plaćati poreze i sl.), dok se država kroz svoja zakonska rješenja prema LGBTI osobama odnosi drugograđanski i donosi propise koji u povoljniji položaj stavljaju heteroseksualne parove. To je najčešće korištena konstatacija nevladinih organizacija, LGBTI aktivista/kinja ali i nekih predstavnika/ca zakonodavne i izvršne vlasti u BiH, kada se otvori pitanje rješavanja problema LGBTI zajednice u parlamentarnoj proceduri. Istupi pojedinih političara/ki koji aktivno rade na uređenju ove oblasti i koji razbijaju strah kod šire javnosti da treba otvoriti diskusiju na tu temu, vode ka jednom kulturnom, demokratskom, evropskom putu donošenja nacrta spomenutog zakona, kroz uključivanje različitih segmenata javnosti.
“Svakako bih podržao usvajanje takvog zakona. Ja sam to zagovarao još 2008. godine jer se radi o poštivanju osnovnih ljudskih prava. Moje kolege koje se eventualno još dvoume mogu samo podsjetiti da je to u međuvremenu postala i međunarodno-pravna obaveza Bosne i Hercegovine kroz presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Oliari protiv Italije iz 2015. godine, kao i uslov za napredak ka članstvu u EU kroz rezoluciju Evropskog parlamenta od 12. marta 2015. godine. Uglavnom, kao i po pitanju prava Ostalih da se kandiduju za članove/ice Predsjedništva BiH, ima nas koji smo to od početka zagovarali, ali nakon presude Sejdić-Finci to više niko ne smije osporavati. Isto je sa istospolnim zajednicama i presudom Oliari”, izjavio je nedavno za portal Lgbt.ba Damir Arnaut, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PD PS BiH).
Mišljenje dijele i zastupnica u PD PS BiH Maja Gasal-Vražalica, Predrag Kojović, delegatkinja i delegat u Domu naroda FBiH, koji kroz svoje javne istupe otvoreno zagovaraju rješavanje problema LGBTI zajednice u BiH. Sigurno je da postoji još veliki broj parlamentaraca na svim nivoima vlasti u BiH koji imaju isti stav po ovom pitanju, jer je rješavanje otvorenih pitanja koja uređuju oblast ljudskih prava i sloboda, ne samo obavezujuća nego i moralna dužnost pojedinca/ke.
Šta u praksi predstavlja donošenje Zakona o istospolnom partnerstvu? Naš sagovornik koji živi u istospolnoj zajednici smatra da bi donošenje Zakona o istospolnom partnerstvu olakšalo prije svega pravno-socijalne odnose. “To se odnosi i na svakodnevnicu. Ako ja vozim naša kola da se ne ustručavam objasniti kako kola glase na ime mog partnera ali da pripadaju meni koliko i njemu”, kaže naš sagovornik i dodaje: “Donošenje Zakona o istopolnom partnerstvu bi olakšalo posjedovanje bilo koje vrste pokretne i nepokretne imovine, posjete u porodici ili bolnici, zajedničke odluke i cijeli zajednički život bi bio olakšan.”
Nepostojanje zakonskog rješnja koje bi uredilo istospolnu zajednicu našeg sagovornika primarno ne navodi na razmišljanje o odlasku iz Bosne i Hercegovine, što nije rijedak slučaj. Kako kaže kroz razgovor, “otišli bismo zbog nemogućnosti da iskoristimo svoje znanje i iskustvo i da se napokon zaposlimo, zato što smo umorni od svakodnevne borbe da preživimo, od politike, ljudi, mentaliteta…”. Ovo promišljanje na kraju potvrđuje činjenicu da sve reforme koje je potrebno provesti na putu ka priključivanju EU, moraju imati i ekonomsku dimenziju, jer je de facto provedba pojedinih zakona uslovljena finansijskom stabilnošću.
