Piše: Selma Kešetović
Mnogi/e se slažu da je 2016. godina bila vrlo turbulentna i obilježena nevjerovatnim razvojima događaja koje nismo mogli/e ranije ni zamisliti (ranije kad smo se nadali/e da će stvari krenuti uzlaznom putanjom po pitanju ljudskih prava). No je li sve tako crno, ili se 2016. godina može pohvaliti i nekim LGBTI probojem i šta se to najupečatljivije dogodilo, pitali/e smo LGBTI borce i borkinje.
Vladana Vasić, bh. aktivistkinja, Sarajevski otvoreni centar
Po meni je definitivno za zajednicu i za vidljivost LGBTI osoba u BiH najsvjetlija tačka bila spontana “šetnja” (nulti Pride od 17. maja 2016. godine u Sarajevu) obalom Maka Dizdara u koju smo se svi/e nekako hrabro zaputili/e bez najave i bez plana, samo zato što smo to željeli/e i što je nekako prirodno došlo do toga, jer smo svi mi građani i građanke ove države i ona i nama jednako pripada.
Pošto sam pravnica, moram istaći promjene u dva zakona koji su temelj za naredne konkretnije korake ka inkluziji LGBTI osoba u bh. društvo. Prva izmjena tiče se Krivičnog zakona FBiH u okviru kojeg je sada definisano strožije kažnjavanje zločina iz mržnje, između ostalog i na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. U drugom slučaju u pitanju su izmjene i dopune Zakona o zabrani diskriminacije kojima su adekvatno definisane seksualna orijentacija i rodni identitet, te je zabranjena i diskriminacija interspolnih osoba. Jako značajan je, naravno, i specijalni izvještaj ombudsmena koji daje konkretne i kvalitetne peporuke i mjere koje bi državne institucije trebale preduzeti da osiguraju jednakost LGBTI građana/ki u bh. društvu, a koje se tiču i pravnog prepoznavanja prilagodbe spola, tj. olakšanja procedura, istospolnih partnerstava, edukacija i obrazovanja, itd. Ističem i marš za ljudska prava od 10. decembra na kojem je učestvovalo mnogo članova/ica zajednice sa svojim simbolima i konkretnim zahtjevima, ali i podržavajući zahtjeve drugih građana/ki.
Boris Miličević, srbijanski političar
Najbitniji događaj za LGBT zajednicu u Srbiji je sigurno održavanje parade Ponos Srbije u junu 2016. godine. Njom je pokazano da je moguće uključivanje zajednice u organizovanje gej parade, demonopolisan je Belgrade Pride kao organizator gej parade i predstavnik zajednice, kao i to da je moguće organizovati javni skup LGBT zajednice bez ogromnih policijskih snaga. Vrlo bitan za zajednicu u Srbiji je bio i “LGBTI karavan”, serija tribina koje su održane u deset gradova u unutrašnjosti zemlje. U najvećem broju slučajeva to je bio prvi javni skup LGBT osoba u tim gradovima. Izdvojio bih i odluku gradskih vlasti Beograda da dodele prostor za pokretanje drop-in centra za LGBT zajednicu, što može značajno unaprediti pružanje neophodnih usluga zajednici iz oblasti zdravstva, pravnih usluga, socijalnog preduzetništva, itd.
Mima Simić, hrvatska književnica
Možda će zvučati (malo!) egocentrično, ali za mene je najvažniji događaj 2016. bio Martino i moje vjenčanje u Las Vegasu ovoga ljeta, koje je završilo i na naslovnici hrvatskog izdanja najpopularnijeg ženskog časopisa, Glorije. To mi je, priznajem, pored pobjede na Evroviziji, oduvijek bio san. Naravno, budući da je osobno uvijek političko, i to vjenčanje i ta naslovnica u svojem su podtekstu itekako politički nabijeni, i snažna su simbolička protuteža retradicionalizacijskim silnicama koje osjećamo već dulje vremena, pogotovo od referenduma 2013. koji je istospolnim parovima onemogućio korištenje institucije braka. E, ali kad vas ultimativni tradicionalni ženski časopis stavi na naslovnicu, a k tome vam dade i dobrih 4 stranice (sa slikama, i sve!) da govorite o iskustvu vjenčanja i ljubavi na najprirodniji i nimalo eksploatacijski način, to je zapravo golema pobjeda za vidljivost i osnaživanje LGBT+ zajednice. A stavili su nas i u novogodišnje izdanje među osobe godine… Dakle, trk do trafike!
Nino Zelenika, bh. aktivista, Liberta Mo
Ne znam koliko je važno za LGBTI aktivizam, ali je prvi događaj iz 2016. koji mi je pao na pamet kad je riječ o LGBTI osobama je napad u Orlandu, u gej klubu Pulse. Ta je vijest obišla svijet i mislim da se dosta ljudi solidariziralo s LGBTI zajednicom prilikom te tragedije. Kod nas je to otvorilo burnu raspravu na društvenim mrežama.
Marija Vuletić, bh. aktivistkinja, Fondacije CURE
Dva ključna događaja za mene ove godine koji se tiču LGBTI prava su, naravno, bila u Sarajevu. Prvi je mini Pride koji smo imali/e, gdje smo se odvažili/e da prošetamo centrom grada sa zastavama i osjetimo barem malo slobode u tih 500 metara kojima smo prohodali/e. Bilo je prelijepo, emotivno i totalno suludo tih desetak minuta, osjećala sam slobodu po prvi put u svom gradu – tužno, u tih 500 metara pločnika. Drugi je ulična akcija koju smo organizovali/e za Coming out dan. Stajati u centru grada sat vremena sa natpisima koji se referišu isključivo na LGBTI tematiku i probleme je bilo prestrašno, a u isto vrijeme i osnažujuće. Previše straha se u nama svima nakupilo, ali i previše inata i mislim da je ta ulična akcija bila jedna vrsta pucanja po šavovima i željenja da ne budemo više nevidljivi/e, da nas se gazi i nipodaštava i da smo zauvijek zadnja rupa na svačijoj svirali. Obožavala sam tu akciju i jedva čekam nove. Probili smo led. I odatle nema povratka.
Branko Ćulibrk, bh. aktivista, Centar za mlade Kvart
Za mene je važan momenat bio da je Vlada RS-a kroz Gender Akcioni plan po prvi put uvrstila pitanja LGBTI prava u svoje planove. Jeste da je GAP donesen polovinom decembra 2015, ali su sa tim izašli u javnost tek krajem maja 2016. gdje se u sali zgrade vlade po prvi put govorilo o LGBT temama uprkos izjavi predsjednika RS-a Milorada Dodika da “pederi neće šetati njegovom zgradom”. Eto, mi prošetali .
Bojana Matuzović, Tuzlanski otvoreni centar
Mislim da je najupečatljivija bila odluka Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država da legalizuje istospolne brakove u svim saveznim državama i da LGBT osobama osigura jednak pristup povlasticama koje bračna zajednica nosi.
