U Sarajevu je 12. maja održana promocija knjige Bajke su za svakoga koja je nastala u sklopu Erasmus+ programa, kojeg implementira Fondacija CURE u suradnji sa organizacijama iz regije: NVO Juventas iz Crne Gore, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje iz Hrvatske, LGBTI Centar za podršku iz Makedonije te Alternativni centar za djevojke iz Srbije. Knjiga Bajke su za svakoga je zbornik nešto drugačijih priča za djecu, a o njoj je za LGBTI.ba pisao Mirza Halilčević.
Piše: Mirza Halilčević
Zaista bajkovito zvuči vjerovanje da je književnost prostor oslobođen obrazaca moći, a na kraju dana, zašto bi i bio? Književnost nije izolovana društvena potreba, nego je vrlo mjerodavna i reprezentativna u svom nastojanju da predoči zaokruženu sliku društva, pa čak i onda kada to radi nesvjesno. Primjer toga može, recimo, biti i književnost za djecu. Pisana uz sve najbolje namjere, a opet, sa afirmiranim stereotipima i normiranim obrascima. Naravno, uz sve to vežu se i brojna pitanja kategorizacije, odnosno, kada se može reći da je književnost prilagođena dječijem uzrastu, o kojem uzrastu je riječ, da li ta književnost prati razvojne potrebe djeteta, da li je primarno stvarana za djecu, na koji način je transformisana, ko su autori ili autorice, ili, ko češće svjesno bira da stvara književnost za djecu, žene ili muškarci, što je jednako bitno jer stvaranje književnosti za djecu svakako podrazumijeva izvjestan oblik brige o njima, što je opet, mjerodavan društveni nalaz… ? Književnost za djecu kao takva nosi i veliku odgovornost i značaj obzirom da je upravo ona ponekad i jedan od prvih oblika socijalizacije, te da je, između ostalog, i način upoznavanja djeteta sa dinamikom vanjskog svijeta mimo granica porodične sigurnosti. U okviru ovoga svakako je bitno zapitati se i koliko je dječija književnost uopće afirmirana i koliko se djeci čita ili koliko ih se uči da čitaju? No, kako je pitanje afirmiranja književnosti tema za sebe, ovaj tekst zadržat će fokus na razbijanju već postojećih i prepoznatih kodova koji se sreću u već napisanim bajkama, kako narodnim tako i u umjetničkim. U tim književnim DNK kodovima često su upravo zapisani putevi tradicionalizacije, patrijarhata, heteronormativnosti, binarnosti i jednosmjernosti.
Jedna od osnovnih zadaća obrazovanja u njegovom najširem smislu jeste svakako razvoj kritičkog mišljenja i propitivanje uvriježenih obrazaca. Nastava književnosti, ali ne samo književnost u obrazovanju, već i književnost kao umjetnost, morala bi ispuniti i tu zadaću. Zato je jako važno koja djela i s kojom porukom ulaze u kurikulume, kao i kako se interpretiraju, da li ideološki i etnički ili etički, da li da, što kaže pokojni profesor Lešić, da oplemene ili uplemene… Propitivati patrijahalne obrasce u tradicionalnim bajkama važno je, ako ne jednako kao i u ostalim književnim formama, rodovima i vrstama, onda možda i malo više, jer je to književna forma s kojom se djeca susreću izuzetno rano, još i prije nego li steknu sposobnosti samostalnog čitanja i pisanja. A početi od početka je izuzetno važno. Zato trebamo drugačije čitati tradicionalne bajke i ohrabrivati djecu da opričavaju i ispisuju svoje, one u kojima princeza ne mora imati princa da je spasi, a kraljevi ne trguju rukama kćeri kao potrošnom robom, kazala je na promociji knjige Bajke su za svakoga književnica Lamija Begagić.
Upravo je feminističko intervenisanje, te uočavanje patrijarhalnih obrazaca bio jedan od primarnih motiva projekta Bajke su za svakoga, u okviru kojeg su okupljeni/e odlučili/e kreirati zbornik nešto drugačijih priča za djecu. Potreba za identifikacijom sa nešto drugačijim likovima, čije su sudbine prikazane afirmativno, dugo je postojala. To su likovi čije su priče jednako realne i postojane. Projekt internacionalnog predznaka, pod vodstvom Fondacije CURE, a u saradnji sa partnerskim organizacijama iz regiona, okupio je najrazličitije, strastvene zaljubljenike/ce u pisanu riječ, ilustraciju, rodnu i queer teoriju. Učesnici/ce su, radeći na bajkama, imali/e priliku da modifikuju tradicionalnu, narodnu i umjetničku bajku, gdje je svako na sebi svojstven način prepoznavao i sugerirao potencijalne scenarije koji su, između ostalog, uključivali i LGBTI likove i scene. Tako priča o Maloj sireni postaje lezbejska drama, u kojoj poljubac dvije žene biva pečatom radnje. S druge strane, Uspavana ljepotica shvata da joj za buđenje nije potreban princ, te bira da istražuje život na svoj način. Priča o Vuku i tri praščića tematizira iracionalni strah od Drugoga, kojeg u priči simbolički utjelovljuje vuk. Kako su ove priče pisane bez pretjerane književno estetske ambicije, u njima se vjerodostojno učitavaju i brojne organske potrebe i stanja različitih obespravljenih i marginaliziranih zajednica i pojedinaca.
Kako bajke potiču iz rituala inicijacije, odakle su i naslijedile čvrstu i fiksiranu strukturu, događa se da s jedne strane, one reflektiraju opštestveno – kulturnu konstelaciju u kojoj su nastali, dok je istodobno ta nemjenljiva struktura bajke omogućila tokom vremena, a opet prema već postojećem narativu, da se dodaje niz fobičnih diskursa koji s jačanjem patrijarhalnog, kapitalističkog i kolonijalnog poretka na različitim društvenim razinama odražavaju odnose moći i ugnjetavanja koji se pojavljuju u obliku binarnih opozicija. Stoga, preispitivanje, dekonstrukcija i redefinisanje postojećih priča u savremenom društvu od posebnog je značaja, počev od mojih ličnih neuklapanja u normativnim strukturama seksualnosti, do opšte društvene agonije koja proizlazi iz potrebe da se kontinuirano potvrđuje neodstupanje sa pozicija moći, rekao je Kristijan Stefanovski, jedan od autora, dodajući: Smatram da je feministička intervencija naročito važna, osobito u kulturnom kontekstu kao što je naš, tako da mogu reći da su moji motivi u stvaranju ovog zbornika bili vezani za želju da iz perspektive književnika i aktiviste učestvujem u stvaranju dela koje će fokusirati pažnju na perspektive onoga koji u dominantnom društvenom narativu zauzima položaj Drugog.
Za književnost se u ovom slučaju svakako može reći da je ispunila svoju svrhu. S druge strane, istina jeste da ovo nisu ni prve modifikacije ovog predznaka, niti da su LGBTI književni sadržaji fenomen novijeg datuma. Možda njihovo učitavanje i prepoznavanje seksualnih dinamika jeste, no, upravo ono i dokazuje kako se takvi sadržaji mogu pronaći i u mnogo ranije nastaloj književnosti. Doduše, novo vrijeme donosi afirmativan ton pisanja i posmatranja stvari, što jednako treba biti praćeno i dosljednošću književno-estetskim principima, gdje je u odnosu na to jako bitno da književnost za djecu bude pisana pažljivo, čime god se ona bavila i šta god promovirala. Svako zauzimanje jednosmjernog stava može biti potencijalno opasno, te je s tim u vezi simbolička vrijednost ovog zbornika utoliko i veća, obzirom da razbija patrjarhalno-heteronormativni književni balans i donosi nove, drugačije perspektive, ali i ilustracije.
Moje interesovanje za bajke, a time i za učešće na radionici, je primarno došlo kroz ilustraciju koja gotovo uvijek prati bajke. Naravno, kada god se radi o ovakvim projektima gdje se u dječiji svijet uvode i predstavljaju forme i ideje koje nisu klasične, neizbježno dolazimo do pitanja – Šta će to djeci? Moj odgovor je jako često da mi zapravo potcjenjujemo i dječiju svijest i maštu, te da iz ugla odraslih, prepuni predrasuda, djeci već u ranom dobu namećemo “prihvatljive” ideje i pokušavamo ih prilagoditi svojim formama dobrog i lošeg, crnog i bijelog. Ono što smo kroz rad na ovoj radionici pokušali preispitati su primarno upravo ti primjeri dobroga i lošega koje nalazimo u svakoj bajci. Da li sve starije, mudre, snažne, žene moraju biti vještice? Da li je radoznalost dobra ako si muškarac, a kobna ako si žena? Da li sve princeze maštaju o prinčevima ili neke maštaju i o princezama?… Sam proces je bio jako zanimljiv upravo zbog svoje slojevitosti i iskreno se nadam da će bajke koje smo mi pisali, ako ništa drugo, dozvoliti djeci da otkriju i neke druge i drugačije misli i ideje, što je zapravo donekle i najvažnije, zaključila je za kraj Vanja Lazić, jedna od autorica.
U predstojećem periodu planirana je i distribucija zbornika Bajke su za svakoga po školskim i gradskim bibliotekama u državama učesnicama projekta, što podrazumijeva Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju. Promocija zbornika Bajke su za svakoga do sada je održana u Zagrebu i Sarajevu, a u naredna dva mjeseca ovaj književni karavan obići će Podgoricu, Kruševac i Skopje. Datumi promocija sa svim potrebnim informacijama bit će objavljeni i na Facebook stranicama partnerskih organizacija – NVO Juventas Crna Gora, Alternativni Centar za djevojke Srbija i LGBTI centar za podršku Makedonija.
