O zločinima iz mržnje u BiH, prvi dio

Autorica: Edina Sprečaković

Zamislite situaciju da vas ispod prozora dočeka natpis Srbe na vrbe ili Ubij pedere? Da li bi vam zasmetalo ako vi sami niste ti drugi kojima su ovi natpisi upućeni? Da li se možete postaviti u kožu osobe koja svakodnevno proživljava strah i nesigurnost jer neko sebi daje za pravo da ugrožava život drugih jer mu, eto, nešto smeta? Mržnja, i nasilje koje je povezano s njom su toliko duboko ukorijenjeni u našu kulturu i svakodnevnicu da su jednostavno postali nešto uobičajeno do te mjere da bh. društvo generalno ima indiferentan stav prema ispoljavanju mržnje sve dok ne dođe do eskalacije i dok suočavanje sa nastalom situacijom ne postane neizbježno – kada mržnja preraste u incident ili zločin. Incident i zločin iz mržnje su motivisani netrpeljivošću i/ili predrasudama prema drugačijem u društvu, odnosno prema stvarnim ili/i pretpostavljenim ličnim svojstvima mete/a.

Nedostatak regulacije ne podrazumijeva i nepostojanje ovog, uvijek gorućeg, problema u svakoj sredini. Historija daje mnogobrojne primjere zločina koji su počinjeni iz mržnje u svim dijelovima svijeta – od stradanja Jevreja, Slavena i Roma u Drugom svjetskom ratu, preko genocida u Ruandi, do dešavanja tokom posljednjeg rata na prostoru BiH. Institut zločina iz mržnje postoji u većini evropskih država, u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji, kao i u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu od 2010. godine. Federaciju BiH tek očekuje usvajanje izmjena, nakon neuspjelog pokušaja uvođenja amandmana na Krivični zakon FBiH u septembru 2013. godine i obaranja prijedloga zakona u Domu naroda, čime je ovaj dio BiH jedini u regiji u kojem je izostala regulacija ovog pitanja. Iako pravni sistem BiH odnedavno reguliše zločine iz mržnje, koja su, nažalost, postali dio bh. svakodnevnice, najčešće izostaje adekvatno pravno kažnjavanje počinitelja ovih djela.

Federacija BiH nije spremna da zaštiti građane/ke

“Predložene izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH u 2013. godini, nažalost, nisu usvojene iz političkih razloga. Federacija BiH tako je samo dokazala svoju nespremnost da od 2010. do danas na prvo mjesto stavi zaštitu svojih građana i građanki. Početkom 2014. na 26. redovnoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH usvojen je nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH, na koji je svoje amandmane iznio i Klub parlamentarki Predstavničkog doma, s kojim je Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje sarađivala na izradi amandmana koji se tiču zločina iz mržnje i govora mržnje. Ministarstvo pravde FBiH prihvatilo je amandmane Kluba parlamentarki i čeka se da nacrt prođe proceduru u Domu naroda Parlamenta FBiH nakon čega će biti otvorena javna rasprava koja će trajati 60 dana”, izjavila je Vladana Vasić ispred Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje.

Kako bi krivično djelo bilo okvalificirano kao krivično djelo počinjeno iz mržnje, moraju biti ispunjena dva uslova: djelo mora biti propisano kao krivično djelo u krivičnom zakonu i to krivično djelo mora biti motivirano predrasudom.

Motivirano predrasudom znači da je počinilac izabrao žrtvu krivičnog djela na osnovu stvarne ili pretpostavljene zaštićene karakteristike. Zaštićena karakteristika temeljna je karakteristika koja je zajednička za određenu grupu, kao što su: rasa, religija, invaliditet, zdravstveno stanje, nacionalna pripadnost, jezik, seksualna orijentacija, itd. Krivično djelo počinjeno iz mržnje nije uvjetovano time da počinilac osjeća mržnju. Ono zahtijeva samo da je krivično djelo motivirano predrasudom.

Širok spektar krivičnih djela

Prva asocijacija koju izaziva naziv “zločin iz mržnje” svakako je fizičko nasilje, pa čak i ubistvo, međutim on obuhvata širok spektar različitih krivičnih djela, kao što su: oštećivanja tuđe imovine, pljačka, krađa, ucjena, zastrašivanje, ugrožavanje sigurnosti, prijetnje, pisanje prijetećih grafita, uznemiravanje, seksualno napastvovanje, nanošenje tjelesnih povreda, ubistvo i mnoga druga krivična djela koja su zabranjena krivičnim zakonima BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta. Prilikom razlikovanja zločina počinjenog iz mržnje od drugih krivičnih djela, bitno je imati u vidu motiviranost počinitelja pri počinjenju i da se upravo zbog toga ova krivična djela trebaju strožije kazniti.

Evropski sud za ljudska prava ističe da je motiviranost predrasudama zapravo u pozadini zločina iz mržnje jer počinitelji koji zlostavljaju osobe zbog onoga što one jesu, ili čime se smatraju, prenose vrlo ponižavajuću poruku: ponajprije da žrtva nije pojedinac_ka s vlastitom osobnošću, sposobnostima i iskustvima, nego bezličan_na član_ica jedne karakteristične skupine. Počinitelj tako implicira da se prava te skupine mogu – ili čak trebaju – ignorisati, što krši osnovna EU načela o demokratiji i jednakosti. Zanemarivanje motiviranosti predrasudama nekog zločina kršenje je člana 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima (ECHR).

Ovakva djela šalju snažnu poruku netrpeljivosti prema žrtvi i grupi kojoj ona pripada, koja može izazvati osjećaj nesigurnosti i nepovjerenje unutar ugrožene zajednice, te zahtijevaju posebnu pažnju, jer mogu eskalirati i dovesti do većeg sukoba.

*Tekst nastao u saradnji sa Civil Rights Defenders