Piše: Damira Ibranović
Foto: www.thekharkivtimes.com
Mnogo ljudi, ali baš mnogo, nema pojma šta znači akronim “LGBT”. Većina će vam reći da to ima neke veze s pederima i to je vrhunac poznavanja terminologije.
Lično odavno znam šta znače sva četiri slova. Ali budući da sam svjesna koliko je LGBT osoba oko mene, bilo mi je malo da samo to znam. Htjela sam da čujem više: od terminologije, preko problema s kojima se susreću LGBT osobe, pa do zakonskih regulativa koje im idu i ne idu u prilog, pa se prijavih na edukaciju koja obrađuje ovu temu – Školu za studente/ice novinarstva i komunikologije i mlade novinare/ke – Odgovorno novinarstvo: LGBTI osobe i mediji, u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra.
I učimo tako tri dana, svašta nešto. Jedna predavačica priča kako je ispravno reći: homoseksualnost ili homoseksualizam, priznati da si gej ili se autovati… Druga prepričava događaje sa parada ponosa. Treća govori o govoru mržnje u medijima i ko je odgovoran. Mnogo informacija je procirkulisalo. Osjećala sam zadovoljstvo zbog stečenog znanja i edukaciju već štrihirala kao uspješnu kada su ova četiri slova – L, G, B i T – oživjela. Sjela u četiri stolice i razvezala jezike. Inače, ta slova L,G,B i T oživješe kroz koncept “Žive biblioteke”. Potpuno adekvatan naziv, budući da sam više shvatila i naučila nego na svim predavanjima.
Umjesto jedne osobe koja se predstavlja na početku sesije, sada su bile četiri. Četiri persone, s imenom, prezimenom, osjećanjima, mukama, vlastitim srećama i nesrećama, poslovima, obavezama, odgovornostima. Na prvi i na svaki sljedeći pogled su “obični/e smrtnici/e”. Bar meni.
A zašto sjede tu? Zato što ih društvo odvaja od ostatka svijeta samo zato što se ne zaljubljuju (samo) u suprotni spol ili se ne osjećaju onako kako je to društveno zamišljeno, pa moraju pokazivati i dokazivati na sve načine da su ljudi od krvi i mesa.
Lezbejka, gej muškarac, biseksualna žena i transrodni muškarac. Usput, za neupućene, eto šta znači akronim LGBT.
Lezbejka počinje priču o svoje tri godine otkako je sama. Nekoliko nas, u “publici”, se poistovijetilo s njenom pričom. Muke su to – nedostatak pažnje, seksa, osjećaj “do mene je, ne mogu da nađem partnera/icu”…
Gej frajer sav sretan kaže da je u nedjelju uselio u zajednički stan s dečkom i njihovom mačkom. Onako blaženog lica, kako samo mogu biti ljudi koji su emotivno ispunjeni. Poslije se dotakao situacije kada je baki rekao prvi put da ima frajera. Negova baka me užasno podsjetila na moju koja je mog bivšeg dečka voljela, skoro pa više nego mene, mezimicu.
Za biseksualnu ženu smo kolega i ja komentarisali da nam se čini k'o car neviđeni, osim što je “na prvu”, jasno k'o dan, da je izuzetno pametna i barata pravnom terminologijom, što joj je i posao. Ispričala nam je i ona svoju životnu priču. Ima dvije sestre – jedna je u dugogodišnjoj vezi sa muškarcem, a druga isto lezbejka. Ima i tatu koji ih sve tri podjednako obožava i sa zadovoljstvom pije kafu s njima i njihovim partnerima/cama. Moj je tata pio kafu sa nekoliko mojih frajera. Nijedan mu nije bio po volji, kao, vjerovatno ni njihovom što nije niko od tih momaka i djevojaka. Mi smo ipak njihove male princeze.
Posljednje, ali ne i manje važno slovo T, sjedilo je na četvrtoj stolici u tijelu preslatkog 21-ogodišnjeg dečka. I odgovaralo na najrazličitija, škakljiva pitanja. I ispravljalo pojedince/ke koji/e su ga oslovljavali u ženskom rodu, budući da se rodio kao djevojčica. Da nismo znali da je on živo slovo T, svaka od nas bi pala na njegov šarm. Otkrio nam je da će ponovo da prolazi kroz pubertet. Vidjet ćemo hoće li mu hormonska terapija, osim sretnijeg života u budućnosti, donijeti više pubertetskih muka ili pozitivnih iskustava.
Sa svima sam uspjela pronaći nešto zajedničko. Vidite li da, bez obzira s kim spavaju i u koga se zaljubljuju, ipak nisu tako različiti kako ih društvo vidi?
Vidite li da su definitivno četiri persone, s imenom, prezimenom, osjećanjima, mukama, vlastitim srećama i nesrećama, poslovima, obavezama, odgovornostima? Na prvi i na svaki drugi pogled, “obični/e smrtnici/e”?
Hej! Svijete! Prestani ba da na pomen LGBT osoba samo misliš na to s kim spavaju!
Svakako su u toku dana najmanje zapravo lezbejke, gej muškarci, biseksualne i transrodne osobe. I vi “normalni” ne provodite više vremena u krevetu sa svojim partnerima, nego oni sa svojima. Razlika je u tome ko se kome sviđa. I ko koliko prava ima.
Ne prihvatate različitost, a odavno “s apetitom” pjevate neka ljubi ko god koga hoće. Nije li to malo licemjerno!?
Tekst je dio Škole za studente/ice novinarstva i komunikologije i mlade novinare/ke – Odgovorno novinarstvo: LGBTI osobe i mediji, koja je održana od 15. do 17. marta 2017. godine.
