“Zadaća drag kraljice je da komentariše stvari iz outsiderske perspektive. Ja sam klaun, lakrdijaš, dvorska luda i moj posao je da izgovaram neizgovorljivo. Ako imate problem s tim, tužite me. Zanimljivo je da se to zapravo i desilo.” Tako glasi početak jednog od nastupa Panti, irske drag kraljice kojoj je izgovaranje onoga o čemu svi radije šute donijelo probleme, ali i slavu.
Piše: Tamara Zablocki
Izvor: Urban Magazin
Foto: Conor Horgan, Ronan Healy
Dan svetog Patricka, irski nacionalni praznik koji se obilježava u cijelom svijetu, u Sarajevu je ove godine obilježen čitavim trodnevnim festivalom. Sarajevo Irish Festival pokrenuo je Irac koji je Sarajevo izabrao za svoj drugi dom, Garret Tankosić Kelly, s namjerom da ojača pobratimstvo Irske i Bosne i Hercegovine, koje naizgled nemaju ništa zajedničko, ali su, kako je naglasio, “dvije male zemlje s ljudima velikog srca koji vole da se zabavljaju, šale i u genima imaju film, muziku i druge umjetnosti”. Zahvaljujući Sarajevo Irish Festivalu, sarajevska publika je imala priliku da u Kamernom teatru 55 pogleda performans Visoke potpetice na niskim mjestima Panti Bliss, najslavnije irske drag kraljice i aktivistkinje za ljudska prava LGBT osoba iza koje stoji čovjek po imenu Rory O'Neill. Panti je čitavih dvadeset godina nastupala po klubovima u Irskoj i Velikoj Britaniji i učestvovala na povorkama ponosa, ali je istinska “kraljica Irske”, kako je danas predstavljaju, postala 2014. godine, nakon afere Pantigate, u kojoj je Rory na državnoj irskoj televiziji RTÉ, u emisiji Saturday Night Show, prozvao nekoliko javnih ličnosti i desničarski katolički think-tank zbog širenja homofobije u Irskoj, nakon čega je uslijedio niz reakcija, tužbi i odšteta koje je televizijska kuća isplatila za “duševnu bol” prozvanima. Pantigate je, međutim, doveo i do ogromne podrške koju je Panti zadobila u društvu i do govora koji je održala u Nacionalnom pozorištu Irske, pozorištu Abbey, govoreći o internalizovanoj opresiji, predrasudama, homofobiji i verbalnom nasilju s kojim se kao osoba istospolne seksualne orijentacije svakodnevno suočava u savremenom irskom društvu. Desetominutni govor nagrađen je ovacijama, preko noći je postao viralan, a brojne javne ličnosti, poput Stephena Frya i Madonne, dijelile su ga na Twitteru. U kampanji Yes, koja je prethodila prošlogodišnjem referendumu za bračnu jednakost, zahvaljujući kojem je Irska postala prva zemlja svijeta u kojoj su građani glasovima odlučili da država treba pravno izjednačiti ljubav istospolnih i heteroseksualnih parova, Panti je bila vodeće lice, iako Rory naglašava da ovaj model ne bi preporučio drugim državama jer nije dobra ideja dopustiti većini da odlučuje o ljudskim pravima manjine. Koliko je Panti popularna u Irskoj posljednjih godina svjedoči i dokumentarni film Kraljica Irske autora Conora Horgana, vrlo lični portret O'Neilla i priča o nastanku i vrtoglavom usponu Panti Bliss, čija je zarada prve sedmice prikazivanja postigla rekord u istoriji irskog dokumentarnog filma. Daleko od dječaka odgajanog u porodici, kako kaže, “stopostotnih katolika” – koji uprkos tome u potpunosti prihvataju identitet svog sina – u malom mjestu na zapadu Irske, Rory O'Neill svoje je zrele godine posvetio progovaranju o nasilju, predrasudama, problemima duboko religioznog irskog društva u 21. vijeku, životu s HIV-om, ali i sveukupnoj borbi za bolji svijet u kojem nema mjesta za zlostavljanje.
Drag identitet čini teme vidljivijim
Prvo što pitamo O'Neilla jeste kako se konzervativnom, katoličkom društvu kakvo je irsko i danas, društvu u kojem je, naprimjer, abortus i dalje krivično djelo, uopšte moglo dogoditi da im drag kraljica postane nacionalna ikona. “Drag performanse sam počeo raditi za vrijeme studija umjetnosti u Dublinu, još ‘80-ih, istražujući rod i izvedbene umjetnosti, ali i zato što je to naprosto zabavno. U Irskoj postoji tradicija drag komedije u pozorištu, čak i u pozorištu za djecu, ali vrsta drag nastupa koji su mene zanimali pripadala je undergroundu, mainstream ih je vidio kao nešto čudno ili čak opasno. Dugo je potrajalo, čak dvadeset godina, dok Panti nije prihvaćena u mainstreamu irskog društva, ali je irsko društvo u cjelini za to isto vrijeme doživjelo dramatične promjene”, odgovara. Scenski nastup muškarca na visokim potpeticama, u šljokičastoj haljini, s bujnom perikom i mnogo šminke na licu čini poruke koje izgovara glasnijim i vidljivijim, ali razlog tome da su nastupi Panti posjećeni i hvaljeni čak i od publike koja se inače ne interesuje za LGBT teme jeste i specifičan humor, dodaje. “Na početku su ljudi često zbunjeni drag pojavnošću, ali nakon što se naviknu, drag identitet mi pomaže da se moj glas dalje čuje. Osim toga, humor koji Panti posjeduje pomogao joj je da izgovori teške, neugodne stvari pred mainstream publikom, a da to bude prihvaćeno.”
Promjena je moguća
Nastup pred sarajevskom publikom, koja rijetko, ako ikada, ima priliku vidjeti drag nastup, za O'Neilla, koji je netom prije toga održao performanse u Australiji, bio je iskustvo drugačije od onog kakvo uobičajeno ima u gradovima koji već imaju tradiciju borbe za prava LGBT osoba, povorke ponosa svake godine i u kojima ljudima zbog njihove seksualne orijentacije makar ne prijeti fizičko nasilje dok hodaju ulicama ili idu u kino pogledati film. “Sarajevo nema tradiciju drag nastupa i zbog toga sam bio svjestan da ljudi ne mogu znati šta da očekuju. Osim toga, nikad prije nisam nastupao negdje gdje je postojala zabrinutost za sigurnost prisutnih, niti u nekom objektu koji je zbog mog nastupa morao imati osiguranje, premda moram reći da se ni u jednom trenutku nisam osjećao nesigurno i svi su bili divni. Ali, to me je podsjetilo na to koliko sam sretan što živim negdje gdje ne moram brinuti o tome i osjetio sam veliku zahvalnost prema ljudima koji su došli da vide nastup. Podsjetilo me je i na Irsku kakva je bila u počecima mojih drag nastupa, ‘80-ih godina. Nadam se da je slušanje o promjenama koje su se u Irskoj desile od tada dalo makar malo nade ljudima koji su došli da gledaju moj performans u Sarajevu. Promjena je moguća”, kaže Rory O'Neill.
Vjerujući da je promjena moguća, Rory je većinu života posvetio boreći se za pravednije društvo. Ali, još mnogo borbi je tek pred nama, napominje. “Društveni aktivizam je oduvijek dio mog rada. Ja sam zabavljač, ali istovremeno želim da se bavim važnim temama, a to radim tako što ozbiljne poruke umotavam u humor. Kada pripadate LGBT zajednici, svijet posmatrate kao outsider, a ja mislim da outsideri često imaju jasniju sliku stvari. Zaokupljen sam pitanjem jednakosti. Očigledno je da se bavim jednakošću LGBT osoba u društvu, kod kuće i u inostranstvu, ali također nastojim podizati svijest o pitanju jednakosti gdje god vidim potrebu za tim, pa govorim o jednakosti žena, irskih nomada, osoba s invaliditetom. U Irskoj je, naprimjer, veliki problem što žene nemaju gotovo nikakav pristup pobačaju, za šta treba zahvaliti naslijeđu naše katoličke prošlosti. Pravo na pobačaj je trenutno najveći problem kad su u pitanju ljudska prava u Irskoj, a zagovornici prava na pobačaj i boljeg rješavanja pitanja reproduktivnih prava žena mnogo su toga naučili iz uspješne kampanje za bračnu jednakost i generalno za prava LGBT osoba, tako da sad postoji i inicijativa za referendum o ovom pitanju. Najvažnije od svega, žene počinju otvoreno govoriti o svojim iskustvima pobačaja”, navodi Rory O'Neill, dodajući da je vidljivost, prisutnost, progovaranje o pitanjima koja su u društvu još tabu, najvažniji korak ka njihovom boljem razumijevanju i ka boljem položaju ljudi koje ti tabui skupo koštaju. Za društva poput bosanskohercegovačkog, u kojem sve manjine, pa tako i seksualne i rodne, trpe ugnjetavanje, ima jasnu poruku: “U borbi za bolji tretman LGBT osoba u društvu najvažnija je vidljivost. Većini je daleko lakše diskriminirati manjinu onda kada misli da manjina i ne postoji ili da je brojčano neznatna. Zbog toga su povorke ponosa uvijek bile toliko važne u pomacima naprijed za prava LGBT osoba. A najvažniji korak koji svaki pojedinac iz LGBT zajednice može napraviti s ciljem veće jednakosti u društvu, premda to može biti i najteža stvar u životu, jeste coming out. Tek onda kad postanete vidljivi, možete učinkovito poticati promjene.”
