Piše: Dalibor Tanić
Stereotipi i duboko ukorijenjene predrasude su nešto što karakteriše svakodnevni život pripadnika/ca LGBT zajednice u Bosni i Hercegovini.
U njihovom slučaju je posebno izražen nejednak zakonski tretman zbog nemogućnosti zasnivanja zajednice, na što dodajemo i nespremnost društva da prihvati bilo kakav vid različitosti.
Institucija ombudsmena BiH u svom Specijalnom izvještaju o stanju ljudskih prava LGBT osoba posebno je analizirala pitanje diskriminacije ove skupine, fokusirajući se na Zakon o zabrani diskrimincije u BiH i neke od predmeta koje je pokretala po službenoj dužnosti.
Od trenutka stupanja na snagu Zakona o zabrani diskriminacije, u Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine registrovano je oko 40 predmeta diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, s tim što je većina predmeta otvorena po službenoj dužnosti “ex officio” ili po prijavama nevladinih organizacija.
Nažalost, Ombudsmeni su došli do zaključka da slučajevi diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije rijetko dobijaju sudski epilog.
“U periodu praćenja primjene Zakona o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini, Ombudsmenima se, pored predmeta otvorenih po službenoj dužnosti, u najvećoj mjeri obraćala organizacija Sarajevski otvoreni centar, a postupak istraživanja proveden je po svim žalbama ove nevladine organizacije”, stoji u Izvještaju.
Do 2014. godine, podneseno je nekoliko žalbi na osnovu kontinuirano uvredljivog pisanja portala i magazina SAFF, kojem je iz Institucije ombudsmena izdata preporuka da se javno izvini pripadnicima homoseksualne manjine i magistrima Rodnih studija zbog navoda iznesenih u jednom od članaka, te da u budućem novinarskom radu poštuje Zakon o zabrani diskriminacije u BiH.
Bez obzira što se ovim slučajem bavilo i Vijeće za štampu, magazin SAFF nikada nije pokazao spremnost za saradnju, niti se držao preporuka Ombudsmena.
Poseban vid diskriminacije koji je nekoliko puta izazvao veliku buru u javnosti bio je u slučajevima dobrovoljnog davanja krvi.
Instituciji ombudsmena se u više navrata obraćala nevladina organizacija Sarajevski otvoreni centar zbog povrede odredbi Zakona o zabrani diskriminacije BiH, a u vezi sa upitnicima za davaoce.
Tako je Javnoj ustanovi Zavod za transfuzijsku medicinu Federacije Bosne i Hercegovine izdata preporuka da se odmah uvede u primjenu novi formular, odnosno saglasnost darovatelja krvi ili krvnih sastojaka, shodno Pravilniku o zasebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne sastojke, donesen 2011. godine.
Godine 2014. protiv Zavoda za transfuzijsku medicinu Republike Srpske podnesena je žalba, a sporan je bio Upitnik za davaoce krvi, u kojem postoji diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije.
“Zavodu je Institucija ombudsmena izdala preporuku da revidira sporni upitnik kako iz njega ne bi bili isključeni davaoci samo na osnovu seksualne orijentacije. U odgovoru na preporuku navodi se da ‘iz davanja krvi nisu izuzeti isključivo homoseksualci nego sva lica rizičnog ponašanja u skladu sa Direktivom Evropskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju standarda kvalitete i sigurnosti za prikupljanje, ispitivanje, preradu, čuvanje i promet ljudske krvi i krvnih sastojaka'”, stoji u Izvještaju.
Upitnik za davaoce je promijenjen na osnovu Vodiča za pripremu, korištenje i osiguranje kvaliteta komponenata krvi izdatog od strane Evropskog direktorata za kvalitet medicine.
Iskoristivši mogućnost otvaranja predmeta po službenoj dužnosti, Ombudsmeni su 2014. godine otvorili predmet na osnovu teksta u listu Dnevni avaz, gdje je načelnik zajedničkog štaba OS BiH izjavio da će “tražiti detaljnu istragu o slučaju ljubljenja dva pilota, nakon što je jedan od pripadnika vojne policije pilote ‘prijavio za homoseksualizam’.”
Nakon reakcije Ombudsmena načelnik generalštaba OS BiH je obavijestio Ombudsmene da istraga nije, niti će biti pokrenuta, nakon čega je predmet u Instituciji ombudsmena zatvoren.
Problem pisanja uvredljivih grafita, koji pogađa sve ugrožene skupine, nije zaobišao pripadnike/ce LGBT populacije. Ovaj više simboličan, ali takođe opasan način izražavanja netrpeljivosti prema pripadnicima/cama LGBT skupine, pojavio se na nadvožnjaku u Vogošći prošle godine. Institucija ombudsmena je reagovala, ukazavši na neophodnost hitnog postupanja nadležnih institucija, u konkretnom slučaju, policije i tužilaštva, na uklanjanju takvih natpisa.
Jedna od ključnih aktivnosti Institucije ombudsmena usmjerena je na podizanje svijesti građana/ki o njihovim pravima i o postojanju mehanizama i institucija za zaštitu kada su ugroženi na bilo koji način.
Tako je krajem prošle godine portal LGBT.ba objavio intervjue nakon izbora Ombudsmena u kojima su dati njihovi odgovori na pitanja vezana za položaj i prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini, kao i njihovi stavovi o aktivizmu u tom sektoru, Paradi ponosa u Bosni i Hercegovini, istospolnim zajednicama, zakonskim rješenjima, te o njihovom planu rada u mandatu koji je pred njima i konkretnim djelovanjem u pravcu rješavanja problema koji postoje i koji će tek doći na dnevni red.
Tom prilikom je, između ostalog, istaknuto da je potrebno donijeti poseban zakon kojim će se urediti partnerska zajednica osoba istog spola, a da bi nosioci javnih funkcija svakako trebali otvorenije istupati u zaštiti prava LGBT osoba, kao i da LGBT osobe nisu dovoljno vidljiva kategorija u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu.
“Gradnja pozitivnog ambijenta za sve neprivilegovane osobe, pričanje o njihovim problemima, dobar je početak mijenjanja svijesti društva, a mijenjanje svijesti će ohrabriti osobe iz ugroženih grupa da se obrate institucijama za svoju zaštitu”, stoji na kraju Izvještaja posvećenog problemu diskriminacije.
