Piše: Selma Kešetović
Foto: adults.co.uk
Internet nam je danas dostupan na svakom koraku i već počinjemo zaboravljati kako je bilo prije pojave internet kulture, posebno ako uzmemo u obzir da su čitave nove generacije odrasle uz konekciju na globalnu mrežu. One nisu imale onaj period potpuno drugačijeg funkcioniranja društva prije nego će doći forumi, blogovi, online dating siteovi, pornografija i ono što ranije generacije nisu imale – privatnost. Sva ta neumorna priča o otuđenju zapravo je bunt protiv privatnosti, posebno onih osoba koje po patrijarhatu nisu trebale imati privatnost, a to su u prvom redu žene. Kada osoba sjedi za laptopom ili kuca poruke na smartphoneu – ona komunicira sa drugim ljudskim bićem, potpuno intimno, sakriveno od pogleda. I njezin svijet se širi, jer više nije upućena samo na ljude iz neposredne okoline – ona može izabrati komunikaciju sa bilo kojom individuom koja joj odgovara bez obzira na mjesto gdje se ta osoba nalazi.
To je zauvijek promijenilo i živote LGBTI populacije. Pošto su dobile/i privatnost koju ranije nisu imale/i, mogle/i su nesmetano da istražuju o svojoj seksualnosti i dobijaju drugačije informacije nego im nudi kruto heteronormativno društvo. To je posebno bilo važno za zemlje poput naše, zemlje koje nisu imale osnovna LGBTI prava niti edukaciju koja bi pomogla LGBTI osobama da definiraju svoju egzistenciju i osnaže se kao ravnopravne osobe u društvu. Ali za mnoge od njih, internet je značio još nešto revolucionarno – način da pronađu osobu za ljubav, za partnerstvo ili samo za seks. Internet je učinio čuda za online dating heteroseksualnih osoba također, bez daljnjeg, ali za LGBTI osobe to ima sasvim drugu dimenziju. Javni prostor nije gay friendly, kao što je straight frendly, otvoreno očijukanje sa istospolnom osobom može imati fatalne posljedice ako se ispostavi da ta osoba ne samo da nije gay nego nije ni gay friendly. To nipošto ne znači da određene LGBTI osobe flertuju na rizik, nemaju straha i imaju određene taktike. Ali tu je riječ o iznimno samopouzdanim i ekstrovertnim tipovima. Mnogi/e iz zajednice su introvertni/e, a veliki je broj onih koji/e ne osjećaju javni prostor kao mjesto gdje mogu biti svoji/e bez straha da neće biti izopćeni ili napadnuti.
LGBTI dating sajtovi pružali su brz i jednostavan način da osoba upozna potencijalnog partnera/icu iz svoje neposredne okoline. Pored specijaliziranih sajtova, prvi regionalni sajtovi davali su mogućnost kreiranja profila, ali i foruma na kojima se žurno diskutiralo o politici i životu LGBTI osoba na Balkanu pod okriljem avatara. Ne može se reći da je to bila puka anonimnost, profili na forumima su se gradili sa velikom obzirnošću, postali su veoma stvarni, a to je bio prvi put da su LGBTI osobe bez cenzure razgovarale o svemu, upoznavale se, otpočela je era građenja zajednice. Udruženje Q, registrirano 2004. godine, prvo udruženje za promicanje prava LGBTI osoba u BiH, pojavilo se baš u to vrijeme i poslužilo kao vezivno tkivo LGBTI osoba koje nisu htjele da nastave sa potpunom anonimnošću. Zajednica je bila rođena. Teško je reći da li bi to bilo moguće bez interneta.
Gay Romeo je slovio kao glavni dating sajt za gay populaciju, a i danas je veoma aktualan. Pruža potpunu slobodu kako se osoba želi predstaviti i šta želi pronaći – druženje, seks, vezu, itd. No mnogi korisnici su se žalili da predstavlja okrutnu mračnu komoru seksualnog konzumerizma i neprijateljske komunikacije. “Tamo dominira masa autohomofoba, likova koji se stide sami sebe. Svoj virtualni identitet nemaju, predstavljaju se fotkama penisa, dupeta, mišića, nogu, stopala ili se fotkaju do nosa”, kaže Igor, naglašavajući da je tamo mnogo mržnje, i da mnoge osobe pokazuju mržnju prema gayevima, imaju emotivnih problema, paranoični su, ali se uvijek vraćaju zarad seksa.
Činjenica je da Gay Romeo služi kao ogledalo društva u kojem se krećemo. To je društvo koje neheteroseksualne žudnje gura u mrak, cenzurira, svodi na njihovu seksualnost, konstantno prijeti, ali je to istovremeno i društvo koje generira mizoginiju. Mizoginija je temeljni razlog homofobije, ali i autohomofobije koja je prisutna na Gay Romeu i mnogim korisnicima izaziva nelagodu. Sadržana u porukama mržnje prema “feminiziranim” gay muškarcima, u potrazi za osobama izvan scene (kao da u BiH postoji nešto što je gay scena), i u stalnom instistiranju na normalnosti koja podrazumijeva odsustvo svakog aspekta homoseksualnosti i “feminiziranosti”, kako u izgledu, tako i u ponašanju, gdje se mizoginično već unaprijed etiketira kao “histerično žensko”, o čemu je više pisao Viktor Zahira u tekstu Femi Off – O tetkicama i autohomofobiji.
Taj mizoginičan koncept posebno ima toksično dejstvo na mlade gay muškarce kojima su ti sajtovi prvi prozor u obećani svijet – svijet u kojem se nadaju da će upoznati ljude slične sebi. Ako je oko njih već mrak nasilja i cenzure, a upoznavanje sa drugim osobama nosi također mrak automržnje i destrukcije, gdje je taj prostor gdje mogu pronaći inspiraciju za opstanak svog gej bivstvovanja?
“U svijet online datinga sam relativno kasno ušao u odnosu na prijatelje/ice”, podijelio je sa nama svoje iskustvo Adnan, govoreći o Gay Romeu. “Isprva se sve činilo izvandrednim zbog veoma širokog izbora gej momaka kojima su moja (očigledno prevelika) očekivanja pripisivala etikete budućih potencijalnih partnera. Naime, realnost je počela da postaje sve jasnija kako se i broj ljudi sa kojima sam ulazio u razgovore povećavao. Kao osoba koja traži vezu i romantiku, nisam imao toliko širok izbor kako mi se činilo na početku. I među onima koji to jesu tražili, i koji mi se jesu svidjeli izgledom i karakterom – uvijek su imali neke idealne slike o svom budućem partneru, naravno, po pitanju izgleda. Poslije dvije godine, sve manje se oslanjam na online dating, a sve više na upoznavanje face-to-face kad god imam priliku biti sa LGBTI prijateljima/cama. Jednostavno, Gay Romeo ne vidim kao soluciju da upoznam nekoga tko je na dovoljnom nivou zrelosti da osnuje vezu sa mnom.”
No nije sve tako crno. Sudeći po svjedočenjima, moguće je pronaći partnera za ozbiljnu vezu ili jednostavno prijatelja istih interesa. Igor je pronašao čak tri veze i upoznao dosta cool ljudi. I nije jedini. Semir je mišljenja da su stranice poput Gay Romea super i da je na njima našao i seksualne partnere i one za nešto više. U veselom tonu nam je rekao da treba i strpljenja. “Ako na pitanje ‘Šta se radi?’ ne odgovoriš da se samozadovoljavaš, on ti neće više pisati…” Ono što ga rastužuje je činjenica da svog idealnog partnera može pronaći na Gay Romeu, ali taj idealni obavezno živi na drugom kraju svijeta.
Pojavom smartphonea i besplatnih aplikacija za dating baziranih na Tinderu, kao što su recimo Grinder i Scruff, i mnoge gay osobe su prihvatile taj trend, ali često u negativnom kontekstu – iako su sve te aplikacije prvenstveno namijenjene da olakšaju upoznavanje, socijalna anskioznost i dalje sprečava izravniji pristup. “Umjesto da se upoznaju, s obzirom da su fizički blizu, oni završe tako što se dopisuju”, kaže Igor. A sve to skupa je problem onoga što se naziva balkanski prostor. U zemljama koje su uspjele da podignu svijest o LGBTI pravima, LGBTI osobe sasvim slobodno pokazuju svoj lice, pišu svoje preferencije, opušteno se upoznaju i grade sasvim obične veze sa svojim partnerima/icama.
Kao i što je slučaj sa heteroseksualnim osobama, Facebook, Tinder, dating sajtovi, općenito internet kultura obogaćivat će živote LGBT osoba i pomagati im da pronađu osobe koje im odgovaraju. Danas uopće ne možemo zamisliti svoje živote i kakve smo osobe postali/e zahvaljući brojnim osobama koji su tu zbog interneta.
