Na portalu Lgbt.ba ćemo posebnu pažnju posvetiti objavljivanju queer proze i poezije. Počinjemo sa queer bajkom Brave New World čija je autorica Emina Žuna.
… i Pepeljugi je upala noga u cipelicu kao salivena. Jupi!, obradovao se princ. Ti si ljepotica s kojom sam plesao cijelu noć i koju hoću oženiti. Kad su njih dvoje izašli, maćeha je pozvala kćerke i zaprijetila im: Ko je od vas otkrio Pepeljugu? Tad je istupila najstarija i rekla: Nisam ja. Uzela sam od princa pravu cipelicu i podmetnula mu svoju kao što si i rekla. Onda je istupila srednja i rekla: I ja sam ukrala od princa cipelicu i podmetnula mu svoju. A onda je istupila najmlađa i rekla: I ja sam ukrala od princa cipelicu i podmetnula svoju, al’ je onda Pepeljuga ukrala od princa cipelicu i podmetnula mu svoju. Za koju je mislila da je moja, javila se opet najstarija. Jaoj, kuku meni, glupa Pepeljuga!, zaplakala je maćeha. Ne plači mama, rekle su kćerke. Znamo šta nam je raditi. Sutradan ode najstarija kćerka prerušena u staricu koja prodaje češljeve i pozvoni, ali Pepeljuge ne bi u dvorcu. Slijedećeg dana ode srednja kćerka prerušena u torbarku i pozvoni, ali Pepeljugu ni tad ne nađe. Sutradan na vrata dvora pozvoni najmlađa kćerka prerušena u staricu koja prodaje jabuke i ovaj put joj vrata otvori Pepeljuga. Čim zagrize jabuku, lijepa kraljevna pade mrtva. Oplakivalo je cijelo kraljevstvo tri dana i tri noći. Princ je dao načiniti stakleni lijes da bi mogao i dalje uživati u Pepeljuginoj ljepoti, a uz nju su danonoćno bdjeli patuljci. Četvrte noći stigne i maćeha s kćerkama. Njih tri zapričaju stražara pa maćeha uspije prići kovčegu. Pepeljuga je izgledala kao da spava, kože bijele poput snijega, obraza rumenih kao krv i kose crne poput ebanovine pa maćeha ne odoli da je poljubi. U istom trenu Pepeljuga progleda a maćeha iskašlje komadić otrovne jabuke koji je djevojci zapeo u grlu. Zatim uzme Pepeljugu i popne je na konja pa njih dvije odjašu neopažene od čuvara koji je sestrama izvodio trbušni ples. Vjenčale su se i živjele sretno do kraja života. I sam sam tamo bio i medovinu pio.
I nekoliko trenutaka nakon što je stari profesor povijesti književnosti odložio papir, amfiteatrom je vladala zgranuta tišina, a onda se u jedan mah prolomio žamor. Tekst koji ste upravo imali priliku čuti je klasičan primjer tranzicijske bajke, nastavio je profesor nakon što je jednim pokretom ruke stišao auditorij. Priče poput ove su kolale usmenim pamćenjem dugo nakon što je izglasan tabu heteroseksualizma, iako se to desilo u sami osvit naše civilizacije. U njoj, kao što ste sigurno primijetili, heteroseksualac ili princ, ima funkciju nevaljalca, istu koju je imao zmaj u antičkom djelu Morfologija bajke nama nepoznatog autora. Priču sam zapisao po sjećanju, a ispričao mi je stanovnik 56. paralele prije nekih stotinjak godina, tada već prilično star. On je čuo od svojih roditelja i koliko mi je poznato, osim ovog kojeg sam ja načinio, ne postoji pisani primjerak. Profesorov glas se utišao kad je nastavio: Imao sam je sve ove godine, ali smatram da je tek sad došlo vrijeme za njeno otkrivanje. Nakon toga je ustao i dostojanstveno napustio prostoriju pozdravljen aplauzom i klicanjem studenata.
Grupa studenata književnosti je napustila sveučilišnu zgradu u blago ošamućenom stanju. Riječi cijenjenog profesora su unijele dodatnu klicu nemira u njihov doskora jasno ocrtan i logičan svijet. A sve je započelo istupom grupe FM i objelodanjivanjem apokrifne verzije Snjeguljice preostale iz zbornika nekakve braće Grimm u kojoj se tretiraju heteroseksualni odnosi.
Inkriminirani tekst je pronađen u knjižnici univerziteta Oxford na odjeljenju Beta M. Nekolicina studenata se tad okupila u grupu koju su nazvali Avangarda (po starofrancuskom avant-naprijed, garde-straža) i dala na pisanje Manifesta. Sadržaj mu nikad nije u cjelosti otkriven, ali pripadnici grupe FM (po staroengleskom feminine/feminin-ženski i masculine/maskjulin-muški) se protive cjelokupnoj književnoj baštini, tvrdeći da je falsificirana. Traže ponovno iščitavanje povijesnih izvora, te nanovo ispisivanje historije zapadne metafizike, pozivajući se na renesansnog mislioca Derridau. Tvrde da su pomoću njegove dekonstrukcionističke metode i u najegzemplarnijim primjercima književnog teksta (kakvi su primjerice sveti spisi) pronašli riječi i fraze u totalnoj diskrepanci. Brzo su im se pridružile i Bete F, ali i Alfe oba opredjeljenja koje su cijeloj stvari doprinijele uvodeći arheološku metodu čitanja drugog renesansnog autoriteta Foucaulta, koji je kao što je poznato, bio u direktnoj vezi s prvim Alfa pokretima s jeseni Srednjeg vijeka kad je ovim osporovana ravnopravna participacija unutar javnog diskursa. Stvari koje su dali na uvid medijima su izazvale senzaciju i sveopće zgražanje. Tako su tvrdili da je Snjeguljica bila Alfa F, a ne Beta M i da su patuljci bili Bete M, a ne Bete F, što je upućivalo na potpuno druge odnose koji su logički mogli biti između njih. Čak su tvrdili i da je Trnoružica bila Alfa F i da u izvornoj verziji nije ni bilo one njene prijateljice iz vremena provedenog s kumama vilama, već da je priča završila u odnosu…, pa u odnosu nje i princa. Neko vrijeme su između njih i eksperata različitih domena vođene žučne polemike (u kojim se nisu birale riječi), no eksperti su na kraju znanstveno dokazali neosnovanost njihovih tvrdnji. Jer bilo je dovoljno samo usporediti originalnu i njihovu verziju, recimo Uspavane ljepotice, pa da se uvidi nelogičnost sižejnog postupka njihove u kojem motivacijska sredstva potječu iz Pepeljuge. Ali grupa FM nije odustala iako joj više nije pridavana ni medijska ni akademska pažnja. Posljednji put su se oglasili s izjavom da je cjelokupna bajkovna tradicija krivotvorena te da veliki Hans Kristijan Andersen ne samo da nije autor svih bajki, već da je sadržaj i onih kojih jest, izmijenjen.
I da, čak se šuškalo da se oni…, pa da se oni, dakle te Alfe i Bete, zagledaju međusobno.
Studenti književnosti su se snebivljivo pogledavali. Svaka je individua da bi upisala Univerzitet morala položiti ispit iz Socijalizacije kojim se testirao stepen Adaptacije i svi su oni vjerovali da je svijet kao njihov jedini moguć. Znalo se da dvije zajednice žive u harmoničnom odnosu još od početaka Modernog doba, nadopunjavajući se na fizičkom i psihičkom nivou i time zaokružujući Kulturu. Surađuju u Instituciji reprodukcije kojoj je u toku jedne godine svaka Alfa dužna darovati jajašce, a Beta pola litra sperme. Pri planiranju obitelji je dozvoljeno da individua izabere heterosom linijom prijateljstva ili varljive vanjske privlačnosti, makar se izbor najkompatibilnijih DNK-a uvijek prepušta kompjutoru. Ideja da dvije Alfe imaju dijete Betu ili obrnuto jest teorijski dopuštena, ali tako smiješna, iracionalna i protuprirodna da nikom adaptiranom nikad nije pala na um. Jedino je prije od organa IR-a zahtijevana dodatna stimulacija moždanih centara dominantnih u Alfi od strane Beta i obrnuto, ali je Uprava izglasala kategoričnu zabranu takvih intervencija, budući da je društveno blagostanje počivalo upravo na postojanju a ne ukidanju razlika među zajednicama. Ovako, svaka u skladu sa svojstvenom joj genetskom dispozicijom doprinosi razvoju Umjetnosti, Nauke i Politike s genetskom nemogućnošću izražavanja žudnje za drugačijim i sve je kako i treba da bude. Nije, dakle, njihovo društvo imalo nikakvih zabrana, jer imalo se što se i moglo poželjeti!, tako je i ta Avangarda bila dopuštena. I baš sad kad se prašina oko svega malo slegla, pojavljuje se Profesor, jedan od najcjenjenijih živućih mislilaca, s tom ‘prijelaznom’ verzijom, bezrezervno prihvatajući ideju postojanja heteroseksualne zajednice. Istina, i prije se spekulisalo kako su davno na Zemlji živjela heteroseksualna plemena, ali nikad od strane takvih autoriteta kakav je bio Profesor. Pepeljuga koju su upravo čuli je mogla baciti novo svjetlo na otkrića grupe FM, a implikacije proizašle iz sprege su mogle biti dalekosežne, možda i revolucionarne. Bit će da se povijesni momenat u kojem su živjeli mogao nazvati povlaštenim, ali studenti književnosti nisu znali šta da misle. Nikad nisu čitali o ničemu sličnom.
Profesor je ušavši u svoj stan shvatio koliko je umoran. Bio je to naporan dan za Betu M njegovih godina, ali vrijedilo je. Nije se mogao sjetiti kad se posljednji put ovako zabavljao. He-he, profesor se nasmiješio. Tranzicija, kako mu je samo tranzicija pala na um? Jer nikad nije bilo nečeg takvog. Svijet je preko noći zadobio današnji izgled. Dobro, stvar se na Bliskom istoku malo otegla, ali brzo je i tamo sve sređeno. Trebalo je samo pridobiti nekolicinu moćnika…., uložiti par milijardi eura i konačno… raj! E, to su bila vremena…
Te davne 2034, dok je na zemlji još heterozajednica egzistirala pokraj homoseksualne, jedan je gay mladić (kako se to tad zvalo) imao viziju savršenog svijeta. Pripadao je londonskoj gay liniji već sedmo koljeno i imao veze s Gornjim Parlamentom. Planeta je bila uglobljena u EU i Kineskoamerički blok, homoseksualni lobiji su upravljali tržištem dok su homoseksualne stranke (makar se taj atribut više nije koristio jer je bio norma) svojim programima odnosile većinu. Mladić je osnovao stranku iza koje je stala jedna od najmoćnijih gay korporacija i već je na samom početku počeo razvijati program izmjene svijeta. Svima je odavno bilo jasno da je najveći društveni problem višak testosterona hetero-mužjaka. Na Zemlji je još bilo lokalnih ratova i iako su vođeni pod vjerskim, političkim, teritorijalnim, rasnim i kakvimgod razlozima, znalo se da im je u podlozi samo Hormon. Stoga je Njegovo rješavanje mladić sebi postavio za prioritet. U nastavku u kratkim crtama iznosimo prve aktivnosti mladićeve stranke:
1. U posjedu spomenute korporacije je bila jedna od najutjecajnijih svjetskih televizijskih mreža kao i nekoliko internet pretraživača preko kojih se djelovalo na subliminalnu percepciju korisnika. Naročito je bila efikasna izmjena ključnog sadržaja pri prikazivanju heteropornografskog materijala i prvih godina su se vlasnici videoteka žalili kako im potražnja za pornićima opada dok se nije potpuno ugasila i ta bi grana filmske industrije izumrla da joj sjedište nije prebačeno u Saudijsku Arabiju.
2. Nakon prelaska najpoznatije farmaceutske kompanije u vlasništvo korporacije, malom izmjenom formule kojom se dovodilo do željene neurotransmiterske reakcije se djelovalo na sredstva za smirenje, spavanje, prehladu, kontracepciju…, dakle sve rutinske upotrebe i masovne potrošnje.
3. Nakon preuzimanja porodiljskih klinika otpočela je i hormonalna manipulacija u trudnica s plodom embrionalne faze, te određivanje seksualne orijentacije za ultrazvučnih pregleda.
4. Za mlađe odrasle i adolescente mobilizirane su armije psihologa koje su im savjetodavnom praksom pomagale da nadvladaju krize spolnog identiteta.
No, i pored toga, heterozajednica je i dalje opstajala. Imala je jako vođstvo sačinjeno od nekadašnjih najtvrdokornijih konzervativaca i desničara. Središte mu je bilo na Srednjem istoku gdje su heteroseksualci masovno emigrirali, budući da su nekadašnja islamska žarišta pružala najveći otpor homoseksualizaciji. Gerilskih heteropokreta je bilo i u svakom većem gradu. Živjelo se pod stalnom prijetnjom uličnih heterobandi. Trebalo je nešto učiniti. Gay mladić je znao da to mora biti radikalno i imao je rješenje. No, trebao mu je povod. Kao, primjerice, rat. Zato je došao na ideju Zakona kojim bi nešto zabranio heteroseksualcima. Eto, nije se više ni sjećao, možda zabrana sklapanja hetero brakova. I heteromužjaci su odmah zagrizli uličnim demontracijama u Riadu.
Glupi heteromužjaci. I iako se znalo da heterozajednica ne predstavlja nikakvu realnu opasnost za homoseksualnu, homoseksualci su već po svojoj prirodi bili miroljubivi i grozili se rata. Predstavnici Vijeća dvanaestorice su na vanrednom sastanku potpisali dokument kojim se pristaje na brisanje heteroprošlosti i modeliranje homoprošlosti u skladu s mladićevim planom. Stvar je zaključena. Sredstvo bezbolno: neuropsihološko. Cilj: skladišta dugoročnog pamćenja. Djelovanje: trenutno, neželjene posljedice: minimalne. A svega jedna bomba, makar je to anakronizam, jer nije djelovalo bombastično. I danas hetero, sutra homo. I da, djelovalo je i na životinje, sisavce.
U skladu s mladićevim planom, zadržana je cijela kulturna tradicija (uz nužne redukcije), samo je autorstvo prebačeno na gayeve – one velikane za koje se pouzdanim biografskim metodama utvrdilo da su živjeli u skladu sa svojim autentičnim bićem, iliti homoseksualnošću i pored društvenog protivljenja. Jedino je sadržaj njihovog djela izmijenjen u željenom smjeru. Što se ostalih tiče… Pa, gay zajednici nije bilo svojstveno varvarstvo i nasilništvo. Zato su došli na ideju da djelo slavnih heteromužjaka ne unište već ga jednostavno pripišu u autorstvo gayevima. Pri tom su se slijedili generacijski, srodnički ili čak geografski kriteriji. Tako je ono što je napisao Llosa prebačeno Marquezu, ono što je Hemingway Trumanu Capoteu, cijela klasika Beethovenu, renesansno slikarstvo Michelangelu i manjim dijelom Caravaggiu, sve što je napisao Henry James Andre Gideu, romantični period Goetheu, realizam Mannu, filozofiju su podijelili Schopenhauer i Nietzsche, većina moderne poezije je potpala pod Pessoine ortonime, Joyceovo Proustu itd. Srećom, životni vijek se dobrano produžio pa se svaka individua u životu mogla baviti s više različitih stvari čime su se objašnjavali formalno i tematski različite stvari u posjedu jednog autora. Najveće su ipak polemike vođene oko Borgesovog djela i na kraju se ono pripisalo Jeanu Cocteau.
Povijesno, vrijeme kasnog retromodernizma u kojem su živjeli je dobilo ulogu nekadašnje renesanse. Humanizam, kao i antička kultura nisu obnovljeni jer su se tome žestoko usprotivile lezbijke. Tako je renesansa slijedila odmah nakon srednjeg vijeka, a ‘buđenje’ je označeno reorganizacijom zajednica koje do tad nisu živjele u slozi i uvođenjem demokratskog društvenog sistema. Zarad historijske šarolikosti sačuvano je pamćenje na sve društvene sisteme koji su postojali, ali uz drugačiju spolnu organiziciju. Dogovoreno je da se početak Modernog doba računa od 1900. ili od smrti Oscara Wilde akoji je kanoniziran i čija je tragična veličina proistekla iz borbe za društvenu pravdu. Za sveticu je proglašena i Virginia Woolf. Oficijelni svetački kvartet su još činili i Jean Genet i Luce Irigaray. Za vrhovnu božicu je proglašena Paglia. Teze njezine Objave su i bile najmoćnije smjernice obrazovanju Novog svijeta, uz izmjenu kritičkog sadržaja od strane Alfi. Iz upotrebe su izbačeni pojmovi muškarac i žena, jer se nije smjelo dozvoliti igranje s etimologijom i uvedeni neutralni Alfa i Beta, M ili F, čije se značenje nije znalo. Stvorena je zajednica jednakoobraznih i ravnopravnih. Savršeno utopističko društvo za kojim se tragalo od početaka.
A oni su, a on je, pronašao rješenje… I nikad mu to neće biti priznato. Profesor je udahnuo i pogledao policu s knjigama. Ništa se ne podnosi teže od niza lijepih dana, bila je sentenca priznatog Goethea, čiji je Faust bio dopušten u gotovo istom obliku.* Faust! No, nije ništa vrijedilo. Ograničenost svjetonazora je bila tolika da se nije moglo doći na ideju ikakve drugačije slobode. Žudjeti nešto što se nema. Profesoru su najviše nedostajale pobune duha. One fine pobune. Vremenom je shvatio da nikako nisu smjeli izbrisati heteroprošlost. Nikako nisu smjeli stvar ubrzati vještački! Jer trebalo je heteroseksualnost ostaviti kao alternativu i dati vremena društvu da samo evoluira. Nema sumnje, nadošlo bi ono na ideju isključivog homoseksualizma, u njemu je bio opstanak čovječanstva, jedini prirodan nastavak, a sve bi se znalo. I svijet bi bio mnogo šarolikiji i zanimljiviji. No, brzao je. Bio je mlad. Zato je sad i počeo s ovim. Prvo Snjeguljica i osnivanje Avangarde, a onda i Pepeljuga. Hoće revoluciju. Hoće krug ali prirodnim putem. A ne sumnja da će do njega doći. Ne, nikako. Svi su mrtvi od Vijeća dvanaestorice kojim je nekad presjedavao. I on koji je nekad bio. Dugo već ima drugo ime. Drugo sve. Do Fausta su na polici stajali Borgesov Besmrtnik i Huxleyev Majmun i bit. Njegovi veliki učitelji. Simpatične ideje je imao taj Huxley, pomislio je profesor trenutak prije nego što će zaspati.
‘…i Pepeljko i princ su živjeli sretno do kraja života’, završila je mama priču svom sinu malo nakon što se sprat više, na profesorovom prozoru, ugasila svjetlost. A šta je bilo sa sestrama, upitao je mali, još neopredijeljeni Beta svoju mamu ili Beta F. Pa i one su završile s kompatibilnim Alfama, uz osmijeh je odgovorila mama. Tad je u sobu ušao i tata ili Beta M. Obje Bete su s ljubavlju posmatrale kako njihov potomak uranja u san. Prije nego što će blaženog lica usnuti, dječaku je na parijetalnom režnju ostala slika roditelja. Mame nasmiješenog, zgodnog i lijepog, te tate, visokog, markantnog i snažnog.
*Osim što je Gretchen postala Klaus, i hm, još neke izmjene 🙂
