Izvor: GayEcho
– Ja sam djevojčica, sviđaju mi se djevojčice, ali nisam lezbijka i sad je pitanje “Pa dobro, šta sam?” – počinje svoju životnu priču Aleksandar, transrodni muškarac kog samo tri nedjelje dijele od finalne operacije prilagođavanja spola.
Aleksandar je danas diplomirani fizioterapeut, bivši personalni trener u brojnim teretanama u koje planira da se vrati nakon operacija. Priča dva strana jezika, voli mačke i medicinu i čeka posljednji čin svog spolnog tranzitivnog procesa.
Ovaj 23-godišnji momak prve znakove svoje transrodnosti počeo je da primjećuje u vrtiću, ali nije znao da objasni šta mu se dešava. Tada, kao šestogodišnja djevojčica, izbjegavao je garderobu roze boje, insistirao je da bude kratko ošišan i nije se igrao sa lutkama.
Polazak u školu mu nije donosio probleme, sve do trenutka ulaska u pubertet.
– Kako je pubertet išao u progresiju, tako sam ja napredovao sa depresijom i nezadovoljstvom sobom, sopstvenim identitetom i fizičkim izgledom, sobom kao osobom. Ipak sam izgledao drugačije nego što izgledaju tipične djevojčice sa devet, deset godina – kaže on.
Skoro pola svog života trpi nasilje na brojne načine, ali situacija iz osnovne škole, koje se i dan-danas nerado sjeća, podstakla ga je da ojača i shvati da će za svoj mir morati da se izbori sam.
– Trpio sam i verbalno i fizičko nasilje. Ono klasično klinački, mangupski, tipa ćušnu te po glavi, udare te u prolazu ili dobace svašta. Obratio sam se razrednom starješini i školskom psihologu više puta i oni su maltene mene okrivili za to što me maltretiraju. Jednom sam od jednog dječaka dobio udarac u lice i razbio mi je arkadu, a zamjenik direktora škole mi je rekao “Ako izgledaš tako, ne može te niko od nas zaštititi” – prisjeća se sa tjeskobom Aleksandar.
Osnovna škola nije jedini period kada je trpio nasilje. Maltretiranje vršnjaka se nastavilo i u srednjoj koli, a eskalaciju je doživjelo na fakultetu od strane profesora.
Iako je dolaskom u novi grad odlučio da iz korijena promijeni svoj život, stvari su ostale iste. Možda i gore. Počeo je svima da se predstavlja kao Aleksandar, ali je indeks pokazivao nešto sasvim drugo. Nasilnici su sve manje bili vršnjaci, a teror su neočekivano vršili profesori.
– Profesori su mi govorili da transrodna osoba ne može da se bavi medicinom, a upravo sam bio na studijama medicine. Komentarisali su moj izgled i ponižavali me, ismijavali moj život, čime se bavim i slično. A od okoline sam dobijao komentare poput “Lezbejko, pederu, šta glumiš muškarca, bolesniku” – ispričao nam je Aleksandar.
Podrška majke i brata mu je bila od najvećeg značaja i to mu je pomagalo da se bori sa zlim komentarima ljudi koji ga omalovažavaju, neki iz mržnje, neki iz neznanja.
Proces tranzicije u 3 koraka
Prvi korak – odlazak u jednu od dvije ustanove u Beogradu koje su nadležne za rad sa transrodnim ljudima. Ide se na razgovor godinu dana i potom ljekari postavljaju dijagnozu, poslije mjesec ili dva. Ako se ispostavi da je osoba stvarno transrodna, slijedi test “stvarnog života” gdje se pred osobu stavlja izazov “preuzimanja željene rodne uloge”, u Aleksandrovom slučaju preuzimanje uloge muškarca. Ovu etapu mora da prevaziđe za manje od godinu dana.
Drugi korak – ukoliko se uspješno preuzme rodna uloga, transrodna osoba se upućuje kod endokrinologa, koji daje hormonsku terapiju. Minimum hormonske pripreme je oko godinu dana.
Treći korak – finalni dio podrazumijeva tri operacije. Prva je histerektomija (vađenje materice, jajnika i jajovoda) i vaginektomija (odstranjivanje vagine). A druge dvije su mastektomija (odstranjivanje dojki) i metoidioplastika (rekonstrukcija genitalija).
Novim ljudima u svom životu se predstavljao pravim imenom – Milica. Muškarci ga nikada nisu privlačili, a za djevojke je bio Aleksandar, ali je uvijek bio iskren i govorio im istinu o sebi.
– Bivšim djevojkama sam uvijek govorio istinu, ali da ne bude dramatično. Kažem nešto, a onda one postavljaju pitanja i sve im objasnim. Jako je bitna komunikacija, da objasniš šta si ti i šta je to što osjećaš, da kažeš šta ti je okej, pogotovo po pitanju seksualnih odnosa, koji su jako bitni u vezi – objasnio je 23-godišnji transrodni muškarac.
Aleksandar je imao histerektomiju (vađenje materice, jajnika i jajovoda) i vaginektomiju (odstranjivanje vagine). Očekuju ga još dvije operacije – mastektomija (odstranjivanje dojki) i metoidioplastika (rekonstrukcija genitalija).
Srbiji poručuje da ovo nije njegov hir ili kozmetički tretman o trošku države, već proces izliječenja njega, kao i drugih transrodnih ljudi.
Između ostalog, ovaj momak poslao je poruku podrške svim transrodnim ljudima u Srbiji i poručio im da istraju u svojoj tranziciji, jer na kraju ipak sve mora doći na svoje.
On jedva čeka dan kada će postati muškarac, izvaditi nova dokumenta i konačno biti kompletna osoba i u ličnoj karti i u svojoj koži.
