Izvor: Žurnal.ba
Foto: Facebook
Za Harisa Zahiragića, predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu i omladinca SDA, bh. javnost teško da bi čula u skorije vrijeme da nije objavljena serija njegovih komentara na Facebooku kojima, indirektno, opravdava homofobno nasilje i nasilnike koji su u petak, 4. marta, upali u Art kino Kriterion u Sarajevu.
– Pederluk je sistemska i zarazna bolest
– … zbog toga mi spominješ tu pedersku i lihvarsku SZO (Svjetsku zdravstvenu organizaciju) koja je kriva i za sidu…
– Nas preko 90% u BiH smatramo da je to bolest koju treba liječiti, a ne promovirati, tako da vam nećemo dopustiti da te brojeve promijenite
– To može biti sexualna orijentacija u dijelu pederski orijentirane ateističke zapadne Evrope
– Mala idi kupaj ribice i čitaj Vlak u snijegu
– Ne bih ni tretirao, nisam za to školu učio, ja bih ipak tretirao Vas koji uglavnom za pokoji dolar iz pederskih crnih fondova, izdaste BOGA…
“Škola koju je učio” i uči je Pravni fakultet u Sarajevu, a sudeći po gore citiranim izjavama, još nisu obradili lekciju “govor mržnje”.
Jedina javna reakcija na Zahiragićeve stavove je došla iz kantonalnog Foruma mladih SDP-a Sarajevo, koju je Zahiragić nazvao “sramotnom” i “klasičnim spinom”.
– Naime, istina je da sam predsjednik SPUS-a, također je istina i to da sam učestvovao u raspravi sa svog PRIVATNOG profila na Facebook-u, na drugom PRIVATNOM profilu na istoj društvenoj mreži, a na postu u kojem se govorilo o napadu u kinu Kriterion. Dakle, moje neotuđivo ljudsko pravo na mišljenje i izražavanje svojih stavova niko nema pravo osporavati, ma kakvi oni bili, što svakako ne bi bio slučaj da sam ja taj stav iznio službeno ispred Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu – što nisam uradio, napisao je Zahiragić u svojoj reakciji.
– Cijeli problem je u tome što on indirektno opravdava napad. Pored toga što koristi govor mržnje, on indirektno opravdava ljude koju su to uradili, a ne shvata odgovornost svoje uloge. On nije obični građanin koji može na svom facebook profilu iznositi stavove. On je ipak predsjednik Studentskog parlamenta, što je najviši stepen udruživanja studenata Univerziteta u Sarajevu. On zastupa jednu instituciju, koliko god ona bila dobrovoljnog karaktera, i kao takav treba snositi odgovornost za svoje izjave, kaže za Žurnal Saša Gavrić, izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra i dodaje da se njemu se ne može osporiti pravo na kritiku i slobodu govora, ali da iznošenje laži i korištenje mizoginog jezika prema drugim osobama ipak prelazi granicu slobode govora.
U svojoj reakciji na saopštenje SDP-a, Zahiragić tvrdi da mu njegov svetonazor, “koji temeljim na religiji”, ne dozvoljava da bilo koga sudi, osuđuje, “a naročito ne da pozivam na fizičke ili bilo koje druge napade na neku skupinu ili pojedinca”.
“Međutim, isti taj svjetonazor, kao i moral, mi ne dozvoljavaju da prihvatim da su seksualne zajednice između istih spolova normalna i prirodna stvar, čak i poželjna u današnjem vremenu, nego ih ja posmatram kao asocijalnu deformaciju, te smatram da tim ljudima treba medicinski i društveno pomoći – što je svakako moje pravo, propisano Europskom konvencijom o ljudskim pravima, mnogim drugim konvencijama i svim pozitivno-pravnim propisima u državi Bosni i Hercegovini”, piše Zahiragić.
Isti ga taj svjetonazor i moral ne sprječava da koristi pogrdne i uvredljive nazive i kvalifikacije, teorije zavjere, niti da omalovažava svoju sagovornicu, nazivajući je “malom curicom”, i šaljući je da “kupa ribice i čita Vlak u snijegu”.
– Ksenofobija, šovinizam, mizoginija i homofobija imaju iste izvore – patrijarhalni klero-fašistički svjetonazor koji ljudi nose sa sobom i čime objašnjavaju svoje stavove, kaže Saša Gavrić za Žurnal.
– Njega treba da bude sram da daje takve izjave, jer ga njegovo obrazovanje i njegovi roditelji nisu naučili da se ne treba tako ponašati, biti tako bahat i da ne smije koristiti govor mržnje u svojim izjavama. On može imati druge svjetonazore, ali se za to trebaju koristiti drugi jezik i drugi argumenti, a ne laži i uvrede, kaže Gavrić.
“Ono što sam problematizirao u slučaju napada u Kriterionu jeste njegovo izdvajanje od ostalih napada, kako u Sarajevu, tako i u BiH”, piše Haris Zahiragić, predsjednik SPUS-a.
Pita se dalje, da li su napadnute osobe u Kriterionu više vrijedne od mlade Arnele Đogić koja je svirepo ubijena, da li više vrijede od stotina mladih ljudi koji svake sedmice bivaju napadnuti prilikom izlaska u grad ili možda od hiljada građana, povratnika u manji BiH entitet, koji su izloženi latentnom aparthejdu, nepravdama i napadima?
“Mišljenja sam da, ako treba protestovati i iskazati nezadovoljstvo radi loše sigurnosne situacije, onda ne smije biti duplih aršina i standarda, te treba uzeti cjelokupnu sliku – svakako se osobe radi kojih SDP piše ovo saopštenje pred izbore, bore za ravnopravnost i neizdvajanje, a ovo je eklatantan primjer izdvajanja i ‘ugrožavanja njihovih prava'”, piše Zahiragić.
Budućem pravniku je, svjesno ili nesvjesno, promaklo da je napad u Art Kinu Kriterion bio napad iz mržnje, a ne posljedica “loše sigurnosne situacije”. Teško da oteti mobiteli i oružane pljačke mogu biti u istom košu sa svjesnim i organizovanim ugrožavanjem grupe ljudi zbog njihove seksualne orijentacije i drugačijih svjetonazora.
Ljudi koji su u petak uveče bili u Kriterionu nisu izdvojili sami sebe – njih su izdvojili napadači. Budući bi pravnik trebao znati da je poštivanje “njihovih” prava, prava svih manjinskih i ranjivih grupa, garancija poštivanja “njegovih” prava. Kada “oni” budu mogli ostvariti svoje pravo na javno okupljanje i pravo na slobodu javnog izražavanja sopstvenih stavova i uvjerenja, tek tada će se mladi nesvršeni pravnik moći pozivati na svoja prava i slobode. Ali ni tada ih neće moći nazivati bolesnicima, kliconošama pederluka i čega već ne.
Nakon što je potrošio vrlo labava opravdanja za svoj homofobični svjetonazor, Haris Zahiragić se, naravno, prihvatio “otuđenih centara moći” i, valjda, nedovoljno izraženog patriotizma:
“Simptomatično je to da ova nesvakidašnja praksa, da političke stranke prate privatne profile građana, te da na osnovu toga pišu saopštenja za javnost, dolaze u vrijeme kada sam ja kao predsjednik SPUS-a, zajedno sa ekipom čestitih i časnih ljudi krenuo u borbu protiv kupovanja diploma na nekim privatnim univerzitetima, kriminala, korupcije, nepotizma, klijentelizma i loših uslova studiranja, prilikom čega smo udarili na neke otuđene centre moći – koji očigledno imaju načina da nam se revanširaju (…) Želim da vjerujem da SDP nije oruđe u rukama tih otuđenih centara moći kojima smo zasmetali, te ih pozivam da podrže SPUS na putu borbe za bolje uslove studiranja, borbe za visoko obrazovanje i državu Bosnu i Hercegovinu u cjelosti, što zapravo i jeste njihova svrha kao političke partije.”
– Meni nekad najiskrenije dođe žao tih ljudi. Umjesto da naprave nešto od svog života, da urade nešto konkretno, oni se bave glupostima, kaže za Žurnal Saša Gavrić, izvršni direktor SOC-a, dodajući da je sramota da takva osoba vodi Studentski parlament.
