Piše: Renata G.
Foto: SOC
Zatvaranjem nekoliko gradskih lokala koji su važili za LGBTI friendly mjesta, Sarajevo je kao glavni grad BiH gotovo izgubilo prostore u kojima se LGBTI osobe mogu okupiti, popiti kafu, družiti se, a pri tome se osjećati bezbjedno od bilo kakve vrste napada koji se i dalje dešavaju.
Nedavno je u Sarajevskom otvorenom centru održano cjelodnevno dešavanje za LGBTI zajednicu, na kojem su posjetitelji/ce kreirali/e transparente za predstojeću povorku ponosa, igrali/e queer kviz, i uživali/e u dobroj muzici. Potaknuti ovim događajem, sa članovima/icama LGBTI zajednice u BiH razgovarali/e smo o važnosti sigurnog prostora i postojanja tolerancije.
Rasema iz Sarajeva fenomen „prijateljskog mjesta“ objašnjava kao privid sigurnosti koji će trajati sve dok se LGBTI osobe same ne počnu organizirati na način koji će omogućiti zauzimanje mjesta u društvu. Ona smatra da LGBTI zajednici ne smije biti prihvatljivo sakrivanje i navikavanje na zatvorenost.
„Ti imaš siguran prostor ako se možeš dovoljno sakriti. Prostor u SOC-u je siguran, ali je zaklonjen i nije dobro što ljudi počnu da se uljuljkavaju u to da mogu doći tu i da im je to dosta. Nije dobro ni kad izađeš negdje da budeš u fazonu: ‘Nije mi niko ništa rekao, pa je to mjesto ok’. Ako se i desi neki problem, i ako ti neko nešto i kaže, ti ćeš biti izbačen, a ne ta osoba koja ti pravi problem. Tolarancija nije dovoljna”, kazala je Rasema, ističući važnost individualne odgovornosti svih osoba unutar društva.
Dio odgovornosti o uvjetima svakodnevnog života snose i pojedinci iz tog okruženja, kao i vlasti, zakoni i ozloglašeni političari. Ipak, na sigurnost se na nekoliko načina može utjecati. Kako bi se ostvarila podrška društva LGBTI osobama potrebno je osvijestiti društvo o potrebama i pravima LGBTI osoba. To smatra i Jusuf iz Sarajeva, koji ističe nužnost da LGBTI zajednica u svoj prostor uključi i više saveznika/ca heteroseksualne orijentacije.
„Stavljati toliko granica i barijera prema ljudima koji su različiti samo prema tome s kim idu i s kim žele da odu u krevet je odlika zaostalosti i primitivizma. Riječ friendly je tu u drugom planu. Sloboda i sigurnost trebaju biti u fokusu. Puno je bitnije osvijestiti ljude koji nisu kao mi“, naglasio je Jusuf.
Prepoznavanje potreba i stvaranje sigurnog prostora za različite članove/ice jednog društva je dugotrajan i naporan proces. Liyam iz Prijedora je za LGBTI.ba podijelio problem nepostojanja ne samo sigurnih mjesta, nego i organizacija koje se bave problemima LGBTI osoba u njegovom gradu, objašnjavajući koliko to štete nanosi zajednici.
„Ako ne postoji mjesto na kojem se zajednica okuplja, onda zajednica ne postoji. To je slučaj sa većinom bh. gradova. Lijepo je što imamo SOC kao opciju, ali ono što nije lijepo je to što imamo samo tu zadnju opciju. Mišljenja sam da treba više sigurnog prostora i da se treba fokusirati na neke druge gradove koje imaju organizacije civilnog društva, ali koje se ne trude da naprave prostor za LGBTI zajednicu“, poručio je Liyam.
Sigurno mjesto ne znači mjesto gdje će neko biti tolerisan/a, već gdje će biti prihvaćen/a. Rad na stvaranju društva koje će prihvatati različitosti je spirala u kojoj se često vraćamo nekoliko koraka unazad, kako bismo napravili korak unaprijed. Iako je sigurnih mjesta sve manje, prilika za poziv društva na odgovornost je više. Jedna od njih je i Bh. povorka ponosa koja će se održati 8. septembra 2019. godine, i koja će poslužiti kao pravo mjesto da se bosanskohercegovačkom društvu ukaže na potrebu za suživotom u različitosti.
Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.
