Piše Sara Velaga
Foto: Imrana Kapetanović
Biti roditelj je jedan od najvažnijih i najtežih uloga u životu za ljude koji imaju djecu. To znači prihvatiti, podržati i poštovati sve ono što tvoje dijete odluči. Biti pripadnik LGBT populacije bi trebalo biti jednako svim bitisanjima u zajednici. Međutim, najčešće nije. Kada su posrijedi autovanja roditeljima a ujedno i zajednici nerijetko se nailazi na prepreke. Teško se odlučiti na taj korak, ali jednom kada se odluči povratka nazad nema. Tada odluka o prihvatanju i reagovanju ostaje upravo na roditeljima.
Dok su gledali televizijski prenos jednog od prvih prajdova Vildanin otac je rekao prebaci te pedere. Ona je dodala da ostavi program jer njen prijatelj nosi zastavu u prvom redu za nju. Tako je počelo njeno outovanje. Kada me je pitao šta ja imam sa njima, rekla sam ništa i sve. Ja sam dio te zajednice – ističe ona. Nakon autovanja uslijedile su faze, rasprave, diskusija, povlačenja, ignorisanja, distanciranja. Međutim kada ih je jednom pitala koliko im je važna njena sreća i da li uopšte znaju šta je čini sretnom odgovorili su da ima njihovu podršku, ali da se brinu za njenu sigurnost. Postali su njen izvor podrške i pozitivne energije. Da nisu tu ogroman dio njenog identiteta bi bio nepotpun.
Jedan od pripadnika LGBT zajednice ističe da za svoju seksualnu orijentaciju nije rekao roditeljima samo iz jednog razloga. Strah, od njihove reakcije, strah od perioda nakon toga, čak možda i stid. Ništa više ne bi bilo kao prije. Izgubila bi se moja individualnost i prirodnost. Kada me ne bi prihvatili kako bi ih ikad više pogledao u oči? – dodaje on.
Nikola se autovao svojoj mami prije dvije godine. Njena prva reakcija je bila to je bolest i zajedno ćemo to izliječiti. Nakon toga uslijedila je faza tišine u kojoj su se doticali te teme tek ponekad. Kada je konačno shvatila da to nije prolazna faza odlučila se na razgovor s njim. Educirala se o tome, shvatila kako to nije bolest i prihvatila njegov odabir. Od tada mu pruža ogromnu podršku i ne pravi razliku između njega i njegovog partnera te njegove sestre i njenog momka.
Belma Žiga dipl. psihologinja ističe: Činjenica da se LGBT osobe ranije odlučuju na coming out ima za posljedice da je više roditelja informirano ranije o seksualnoj orijentaciji njihove djece. Sada se zna, studije pokazuju, da razvoj djece i adolescenata u zdrave LGBT osobe ovisi o tome koliko su roditeljii prihvatajući ili odbijajući za tu činjenicu. Studije pokazuju da je roditeljsko prihvatanje jedan od značajnijih zaštitnih faktora u očuvanju blagostanja i mentalnog zdravlja LGBT mladih.
Imajući ovo u vidu, potrebno je organizovati i podršku roditeljima LGBT osoba. Ukoliko se obezbijede adekvatne informacije o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu za roditelje/staratelje dovoljno rano u razvoju djeteta te se pruže informacije o tome koliko ambivalentan ili odbijajući stav može predstavljati rizik za dijete, mogu se ojačati protektivni faktori za mlade LGBT osobe. Time LGBT osobe mogu da žive slobodnije, da budu aktivne osobe koje uz roditeljsku podršku, ispunjavaju svoje potencijale.
