PIŠE: Slađan Tomić
Dino, kako ćemo ga zbog insistiranja na zaštiti privatnosti zvati za potrebe ovog teksta, nerado se deklariše kao gay muškarac. Svoje seksualno opredjeljenje je, kako kaže, znao od ranog djetinjstva, ali o tome nije govorio s prijateljima ili porodicom. To ne radi ni danas.
„Jako teško sam to prihvatio, zapravo i nikad do kraja. Ipak to sam dobio rođenjem i to sam što sam i znam da nisam jedini“, započinje svoju priču te dodaje da je religiozan oduvijek, ako se pod religioznošću smatra maksima – čini dobro gdje god možeš i koliko može.
„Ako pod religiozan misliš ‘prakticiranje’ vjere, nisam religiozan. Moj odnos s Bogom, moja je privatna stvar i ne udaram se u prsa time. Učen sam da ni Bog to ne voli“, dodaje Dino.
On smatra da islam koji donekle praktikuje ne odbacuje LGBTIQ osobe smatrajući ih grešnicima.
„Ne znam baš da islam odbacuje LGBTIQ populaciju, doskorašnji rigidni stav prema toj populaciji počeo se mijenjati. S druge strane meni ne treba ničija ljudska potvrda za bilo šta što radim. Na kraju, i islam kaže da će se svako od nas na kraju suočiti s Bogom, a ne sa bilo kakvim ‘nižim stvorenjem’. Sada se uveliko mijenjaju religijske dogme prema LGBTIQ osobama. Tehnološka revolucija dovela je i do toga, a papa je prvi od tih ‘duhovnih vođa’ to skontao i prilagođava se“, mišljenja je naš sagovornik.
Samir Kadribašić, bivši imam iz Pljevalja ipak nam kaže da se ne mijenja dogma spram LGBTIQ osobama. Ona je, vjekovima unazad, ista i vrlo jasna.
„Stav islama je jasan po pitanju LGBT zajednice i njenih pripadnika. Bez imalo rezerve. Jedan od osnova praktičnog islama jeste odnos spram braka i porodice, te zaštite potomstva. Iz tog razloga svaka veza mimo prirodnog braka između muškarca i žene je u osnovnim izvorima vjere okarakterisana kao razvrat (fahiša)“, govori Kadribašić.
Na pitanje kako islam gleda na LGBTIQ osobe, kaže da je to po učenju islama grijeh, ali da se istovremeno islam ograđuje i zabranjuje bilo kakav vid nasilja nad LGBTIQ osobama.
„Kada su u pitanju pripadnici LGBT zajednice prije svega treba naglasiti da je homoseksualizam strogo zabranjen. Kur'an nas podučava povijesti prijašnjih naroda i civilizacija, te opominje da je jedan od razloga njihove propasti upravo homoseksualizam koji je u to vrijeme uzeo i te kako maha. Naravno, islam u svojoj osnovi štiti ljudski život i integritet, te dostojanstvo svakog čovjeka, te s tim u vezi, niti podstiče, niti podržava nikakav vid nasilja, pa ni spram pripadnika LGBT zajednice“, dodaje Kadribašić.
Šta hriščanstvo misli o LGBTIQ osobama?
Nema jedinstvenog odgovora na pitanje iz naslova, odgovora je više i oni se po mnogo čemu razlikuju. Razloga je više – hrišćanstvo ili kršćanstvo je šarolik pojam. Sastoji se od niza zajednica koje pitanje LGBTI osoba tretiraju na različite načine s čitavom lepezom različitih shvaćanja, od apsolutnog isključivanja do apsolutnog uključivanja.
„Što o tome kaže Katolička Crkva? Odgovor možemo pronaći u njezinom Katekizmu u nekoliko paragrafa. Jedan od njih kaže: „Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja (KKC, br. 2358)“, pojašnjava sa stajalište Katoličke Crkve franjevac Antonio Baketarić.
Upitan je li se mijenja dogma Katoličke Crkve spram LGBTIQ osoba, pojašnjava da postoji razlika između dogme i naučavanja. Dogma se tehnički odnosi na deklarativnu izjavu koja otkriva objavljenu istinu, a crkveno naučavanje odnosi se na pojašnjenja kako se takve istine mogu shvatiti.
„Crkva dopušta pluralizam na razini teološkoga učenja, ali ne i dogme. Stav crkve o LGBTI osobama nije u sferi dogmatskoga, već je u sferi pastoralnog djelovanja i crkvene prakse. Crkva ne izjednačuje LGBT zajednicu sa zajednicom muškarca i žene u crkvenom braku. Dakle, promjene se ne tiču izjednačavanja već pristupa. Ono što se mijenja u pristupu, a što prije nije bio slučaj, jest veća inkluzivnost, veće razumijevanje, veća osjetljivost, pa i veće uključivanje pripadnika LGBT zajednice u život Crkve“, pojašnjava Baketarić.
Šta SPC misli o LGBTIQ osobama?
Vladislav Topalović, dekan Pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Foči kaže da Crkva snažno kritikuje postmodernističke rodne ideologije koje vidi kao ideološko nasilje nad naukom, naročito biologijom.
„Recentni slučaj s eminentnim profesorima biologije na Humboltovom univerzitetu u Berlinu, dovoljno govori o opresivnoj prirodi ove ideologije. Mnogi autori u njoj, s pravom, vide i sluškinju neokolonijalizma, pa čak i rasizma prema narodima, kulturama i zemljama Globalnog juga. Ona postaje instrument političkih i finansijskih ucjena prema ovom dijelu svijeta. A kod nas se ona prihvata uglavnom kod krugova poslovično sklonih malograđanštini“, kaže Topalović na upit iz Sarajevskog otvorenog centra.
Mogu li LGBTIQ osobe biti religiozne?
Idu li religija i homoseksualnost skupa pitanje je na koje je većina odgovora – NE. No, u posljednje vrijeme u pojedinim religijama sve se češće govori o prihvatanju homoseksualnosti i trans identiteta, ne kao religijski opravdanih nego prihvatljivih za religiju. Iako većina religija smatra homoseksualnost grijehom, one ne spore pravo na religioznost LGBTIQ osoba.
„Religioznost je lična stvar svakoga čovjeka ponaosob. Islam je religija čistog monoteizma, ali i religija koja svakoj individui ostavlja na njen lični izbor vjerovanje. Kada govorimo o islamu, pripadnicima LGBT populacije, izuzetno je teško za nekoga ustvrditi da je nevjernik iz razloga što njegov odnos spram Boga ne može spoznati niko drugi osim on lično. Te, s toga, mišljenja sam da pripadnici LGBT populacije mogu biti religiozne osobe, ali, zbog svega gore navedenog, smatraće se velikim grešnicima sve dok se ne pokaju“, kaže Kadribašić.
Vladislav Topalović, dekan pravoslavnog bogoslovnog fakulteta u Foči na pitanje iz Sarajevskog otvorenog centra mogu li LGBTIQ osobe biti religiozne odgovara: „Nisam siguran da razumijem Vaše pitanje. Treba pitati te osobe da li su, i da li mogu biti religiozne. I koju religiju preferiraju? Što se pravoslavnog hrišćanstva tiče, stvari su nedvosmislene. Crkva ne redukuje ličnost čovjeka na seksualnost. Čovjek je više od toga. Ali, Crkva je heteronormativna. Nijedan drugi model života ne može se porediti i jednako vrednovati s heteroseksualnom ljubavi muškarca i žene. Bez te ljubavi ne bi svijeta bilo. Jedino heteroseksualna ljubav nije samo privatna stvar i jedino ona zaslužuje društvenu i religijsku valorizaciju.“
Za fratra Baketarića nema dileme mogu li LGBTIQ osobe biti religiozne. Mogu, a to potvrđuju i pozivi pape Franje da sveštenici mogu davati neliturgijske blagoslove istospolnim partnerima/cama.
Govorio je i o tome da istospolna privlačnost nije grešna, ali istospolni odnosi jesu.
„Homoseksualna sklonost ne priječi život u crkvi i život s Bogom. Između ostaloga pastoralna nastojanja pape Franje idu upravo u tom smjeru da pomognu tim osobama i da senzibilizira Katoličku Crkvu prema njima i svim drugim osobama koje se osjećaju odbačene od crkve. U svojoj pobudnici „Evangelium gaudium“ izvrsno uočava: „Kod nekih ljudi primjećujemo razmetljivu brigu za bogoslužje, učenje i ugled Crkve, ali ne pokazuju nikakvu brigu za stvarno ucjepljivanje evanđelja u Božji narod i u konkretne potrebe sadašnjeg trenutka. […] ne čine se nikakvi napori u traženju onih koji su se udaljili od Crkve ili golemog mnoštva onih koji žeđaju za Kristom“, kaže franjevac Baketarić.
Iz razgovora s religijskim službenicima može se lako zaključiti da LGBT osobe kao pripadnici crkve, odnosno Islamske zajednice, nemaju ista prava kao i heteroseksualci. Iako priznaju da je riječ o urođenom osjećaju, vjerske dogme ih vide kao razvratnike i grešnike, a jedini način da budu ravnopravni s drugim vjernicima je da ne budu to što jesu, da se pokaju i postide. Tako pripadnici LGBTIQ populacije, u praksi, uživaju manja vjerska prava od nasilnika, lopova, varalica ukoliko su heteroseksualni i poštuju tradicionalne norme. I to su iste one norme koje su svijet odvele u sumrak demokratije i vladavine prava, a sve pod krinkom opstanka vrste i stvaranja, često, nefunkcionalne porodice.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
