Izvor i foto: Voxfeminae.net
Piše: Leopold Rupnik
Šezdesete i sedamdesete godine unijele su novitet u žanr horora, postavivši kao glavne akterke lezbijke-vampirice. Razgolićene, misteriozne i uvijek željne svježe krvi, lezbijke-vampirice često su svedene samo na navedene karakteristike, bez mogućeg prostora za razvoj lika. Iako tzv. belles dames sans merci već pet desetljeća tjeraju patrijarhalnim muškarcima strah u kosti, ovaj žanr je rijetko kada ostvario svoj potpuni feministički potencijal. Danas otkrivamo na koji je način francuski film Fascination (1979.) dao novu perspektivu žanru.
Ulazimo u drugu četvrtinu filma. Eva i Elisabeth zaključane su u sobi; zatječemo ih kako polako jedna drugoj skidaju svoje bijele, neuprljane haljine. Senzualnim dodirima i poljupcima, haljine polako padaju niz njihova mezomorfna tijela otkrivajući prvo njihove grudi, a potom i ostatak tijela. U fokusu su njihova leđa i bedra, u punđu svezani valoviti pramenovi kose i pomne kretnje ruku i lica u ljubavnom činu. No, zapitajmo se, iz kojeg se točno očišta odvija ova scena seksa?
Za ovaj je žanr specifična eksploatacija ženskog tijela u svrhu zadovoljstva heteroseksualne muške publike. Pod krinkom fantazije u kojoj se sve može prepustiti mašti i/ili pripisati kreativnom izričaju redatelja, žensko tijelo postaje objektom muške žudnje. Fantazija se upotpunjuje umetanjem pornografskih scena, iako one ne pridonose daljnjem razvitku likova ili radnje. Lezbijski seks time gubi svoju subverzivnost i postaje puka atrakcija za radoznale muškarce.
Mizogino obilježje filma Fascination vidljivo je i u odnosu vampirica s protagonistom, sitnim kradljivcem Markom, koji, bježeći od bande kradljivaca koje je opljačkao za torbu zlatnika, upada u dvorac vampirica koje ga plašljivo čekaju te ga žele libidno rasteretiti. Navedeni niz ponovno upućuje na patrijarhalnu pretpostavku o muškarcu koji je pater familias, a žene, tj. vampirice, submisivne sluškinje domesticirane u savršeno uređenom kućanstvu.
Poražavajuća je također činjenica da se homoseksualnost vampirica prezentira kao prolazni hir ili ispravljiva deformacija izlječiva seksualnim odnosom s muškarcem. Često se također upućuje se na to kako su vampirizam i lezbijstvo u uzročno-posljedičnoj vezi i da prelaskom u lezbijke ili vampire žena postaje vampirsko-lezbijska izrođenica, morbidna i izrazito seksualno slobodna. Žanr scenaristički sustavno uvrštava i vampirske poglavarice, svojevrsne domine koje regrutiraju mlade, napaćene djevojke u svoje okultne vampirske redove.
Iako su vampirske poglavarice prikazane kao izrazito inteligentne, emancipirane, dominantne i ekonomski neovisne žene, upravo ih se zbog tih karakteristika označava kao dekadentne i osuđene na propast.
Budući da su dobrano skrenule s puta i duboko zaglibile u spirali vampirskog lezbijstva, protagonisti im najčešće nasilnički oduzimaju život te spašavaju mlade, nevine i još neokaljane žrtve lezbijskog ispiranja mozga, odašiljajući ženama poruku da će ih njihova moguća nezavisnost od muškaraca doći glave. Muškarac time svrgava veliko feminističko zlo i otklanja potencijalnu prijetnju savršenom patrijarhalnom uređenom sistemu gdje su slobodne žene sklopovska pogreška u njegovom programu.
Ako se kratko osvrnemo na historijat lezbijskog feminizma koji se pojavljuje sredinom šezdesetih i doživljava veliki odjek među ženama, ovakvi filmovi slali su ženama jasnu političku poruku koja ih je trebala odgovoriti od bilo kakvog pokušaja informiranja o lezbijstvu ili preispitivanja svoje seksualnosti.
Žanr horor lezbijskog vampirizma bio je odličan instrument širenja patrijarhalne ideologije i zastrašivanja žena od poduzimanja ikakvih akcija ili razmišljanja o tome da se nalaze u okovima društvenih normi.
1979. godine, film francuskog redatelja Jeana Rollina, Fascination, otkriva drugačije mogućnosti interpretacije žanra, zahvaljujući ponajprije inovativnom raspetu. Od početka filma uočljivo je postepeno mijenjanje rodne dinamike: od igranja uloga običnih služavki, vampirice tokom filma polako zauzimaju sve veću i presudniju ulogu, a u konačnici preuzimaju moć. Nasuprot tome, protagonist od lovca postaje plijen: djevojke mu prijete hladnim oružjem, u nekoliko navrata mu s lakoćom otimaju revolver, komentiraju njegov fizički izgled i u konačnici otkrivaju namjeru da ga iskoriste kao resurs nužan za njihov vampirski obred.
Dinamična igra navodi protagonista da preispita svoju vlastitu moć. Iako je čvrsto uvjeren da vlada situacijom, manipulacijom vampirica ostaje dovoljno dugo u dvorcu da bi mogle iskoristiti njegovo tijelo da utaže svoju žeđ za krvlju. Uloga spasitelja jednako je uvrnuta; kada kradljivci dolaze natrag po svoje zlatnike, Mark nije taj koji ih ubija, već vampirice koje sintagmi femme fatale pridaju sasvim novo, feminističko značenje.
U finalu, naizgled zaljubljena vampirica Elisabeth bježi s imanja s Markom. U raspletu se anticipira Elisabethina heteroseksualna konverzija, no konzervativni gledatelji/ce ostaju razočarani/e kada se ona na kraju osvećuje Marku, odnosno, kada postaje jasno da nije odbjegla zbog ljubavi, već ju je tjerala puka želja za okusom njegove krvi. Namazana krvlju u svojoj providnoj haljini, Elisabeth se vraća svom kultu vampirica s kojima slavi svoju žensku nadmoć. Film završava poljupcem između nje i vampirske poglavarice.
Odmakom od standardnog završetka u kojem muškarac oslobađa žene od zla lezbijstva, u filmu Fascination žena pobjeđuje i okreće se od muškarca, te može slobodno uživati u svojoj seksualnosti.
Međutim, film i dalje nije lišen stereotipnih pretpostavki o ženama i njenoj seksualnosti, rodnoj ulozi i odnosu prema muškarcu. Samo finale povlači različita čitanja gdje se umjesto velebne pobjede vampirskog kluba ističe i deterministička crta neosjetljivosti i oholosti vampirskih lezbijki koje izjedaju Evu nakon što je Elisabeth usmrćuje u svojoj ljubavnoj ekstazi prema Marku, unatoč tome što joj je upravo ona bila dugogodišnja partnerica.
U suštini, žanr horora lezbijskih vampirica nažalost nudi samo ograničen izbor oslobađajućeg sadržaja za žene te sijaset patrijarhalnih poruka koje upućuju na brisanje ženske seksualnosti, zatomljavanje ženske neovisnosti i perpetuiranje daljnje patrijarhalne hijerarhije moći.
Horori ovakvog tipa nude kratkotrajne feminističke ideje koje se raspliću u korist heteroseksualnom muškarcu i rijetko kad se dijelovi filma mogu nazvati dobrim uporištem za promicanje feminističkog sadržaja. Iako se radi o izumrlom žanru, nadamo se njegovim ‘feminističkijim’ reinkarnacijama.
Tekst je originalno objavljen na poddomeni portala – operiseksizam.voxfeminae.net, internetskoj stranici koju, uz mentorstvo, uređuju volonteri i volonterke uključenie u projekt ‘Aktivni mladi za rodnu ravnopravnost’.
