Piše: Bojana Vasić
Živimo u svijetu u kojem i ne primjećujemo koliko je stvari određeno našim spolom. Spolna binarnost društva bitno karakteriše i školski sistem, najčeše kroz raspored sjedenja dječak – djevojčica, različite toalete za djevojčice i dječake, dijeljenje u grupe za rad na osnovu spola (dvije djevojčice, dva dječaka). Iako se u školama susrećemo sa različitim problemima i diskriminacijom na različitim osnovama, situacija za trans* osobe je specifična, s obzirom da se ne uklapaju u ukorijenjenu podjelu “dječak – djevojčica”, odnosno “muško – žensko”.
Liam je mladi trans* muškarac, i on smatra da prilikom srednje škole trans* osobe podnesu veći pritisak upravo zbog ukorijenjenih društvenih normi, zbog nemogućnosti odupiranja sistemu u tim godinama, ali i nemanja podrške okoline. Također veliki nedostatak vidi i u centralizaciji aktivizma, s obzirom da dolazi iz manjeg grada.
“U tim godinama si nedovoljno hrabar da se odupreš jednom sistemu, a s druge strane nemaš podršku okoline koja bi te ojačala u postizanju svojih ciljeva i u borbi za svoja prava, koja se tiču ljudskih prava općenito. Kao trans* osoba iz manjeg grada, mogu reći da je centralizacija aktivizma koji se tiče trans* osoba veliki nedostatak, tako da se na tom polju gubi obrazovno uporište te manjinske grupe, a samim tim trans* osobe gube dodir s njima sličnim osobama.”
Liam kaže da je u obrazovanju potrebno postaviti sebi prioritete, misleći pri tome na postizanje akademskog uspjeha, te se zbog njih u odeđenoj mjeri prilagoditi obrazovnom sistemu. “Spolna binarnost društva se očituje na svakom polju u svakodnevnom životu, no kada smo dio obrazovnog sistema, koji zahtijeva poštivanje određenih pravila, u neku ruku smo primorani prilagoditi se i ograničiti svoju slobodu zbog prioriteta koje sam sebi postavljaš. Kad kažem ‘prioriteta’, mislim na uspjeh u obrazovanju, a kad kažem ‘ograničiti’, mislim na privremeno ograničavanje slobode u cilju postizanja uspjeha, što je neminovno zbog činjenične socijalne neprihvatljivosti osoba koje izlaze van spektra društvenih podjela. Svaka granica koja se stavlja oko slobode življenja, izražavanja ili bilo koje druge vrste slobode, predstavlja teret s kojim se svako od nas susreće u nekom drugom kontekstu”, objašnjava on.
S obzirom da trenutno studira u Sarajevu, Liam ističe važnost osamostaljivanja tokom studiranja i svjestan je neprivilegovanog statusa trans* osoba u obrazovanju, međutim, on studira na fakultetu gdje nije osjetio diskriminaciju ni u jednom segmentu, bilo od strane profesora_ica ili administrativnih zaposlenika_ca.
“Fakultet za sve osobe, a pogotovo one koje odu od svojih domova, predstavlja period osamostaljivanja u svakom pogledu, mada tvoja adaptacija u sistemu fakultetskog obrazovanja zavisi od samog sistema u kojem se obrazuješ. Ja sam imao sreću na polju adaptacije jer sam postao student fakulteta na kojem nisam osjetio diskriminaciju ni u kojem smislu. Spomenuo sam period osamostaljivanja, jer uviđam veliku bitnost u procesu pronalaženja samog sebe, gdje bivaš suočen sa svojim problemima i uviđaš potrebu za rješavanjem istih, prvenstveno što se tiče uspijevanja na obrazovnom polju, gdje trans* osobe nisu ni u kojem pogledu privilegirane.”
Profesori_ce uveliko mogu doprinijeti položaju trans* osoba u obrazovnim institucijama. Važno je da oni/e ne prihvataju nikakav vid diskriminacije i transfobije, te svojim primjerom utječu na učenike_ice i studente_ice. Kao što Liam kaže, cilj je izjednačavanje trans* studentata_ica sa ostalim studentima_icama: “Profesori_ce, kao autoritativni subjekti u procesu obrazovanja, samim svojim autoritetom mogu da doprinesu prihvaćenosti i zaštiti. Ako se oni stave u ulogu zaštitnika/ca i osoba koje te podržavaju, to uveliko djeluje na mase studenata_ica. Naravno, cilj ne bi bio da se trans* osobe stavljaju u prvi plan, nego da se izjednače s ostalim studentima_icama i da se ne osjećaju kao žrtve stigmatizacije.”
Trans* osobe se ne spominju u okviru zvaničnog školskog plana i programa, a samim time ni srodni pojmovi kao što je transfobija ili spominjanje poznatih trans* osoba. Međutim, Liam se uvijek trudio kada je mogao da u svojim radovima obrađuje ovu temu, s obzirom da shvata važnost edukacije o ovoj temi: “Tijekom mog školovanja nikada nisu spominjane trans* osobe, pa tako ni pojmovi vezani za takve osobe. Par puta sam za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja i fakultetskog obrazovanja pravio prezentacije na tu temu, kad nam je bilo ponuđeno da sami izaberemo temu prezentacije. U cilju mi je bilo da spomenem pojmove s kojima se uglavnom većina nije nikad ni susrela, a ujedno i da vidim reakcije drugih ljudi. Spominjanje i obrađivanje ovih tema smatram itekako korisnim, jer informiranost i obrazovanje smatram najbitnijim stavkama u izgradnji naših sopstvenih stavova. Mnogi bi to nazvali nametanjem stavova, no obrazovanje je ključ otvaranja uma i početna stavka racionalnog razmišljanja, nakon čega su ljudi sposobni sami da donesu zaključke i utemelje stavove.”
Suočavanje sa svim preprekama koje spolna binarnost postavlja pred trans* osobe predstavlja problem, ne samo u obrazovanju već u društvu općenito, ali Liam je svjestan da je za ostvarivanje ciljeva potrebna požrtvovanost i da su veoma bitne podrška i razumijevanje bliskih osoba.
“Suočiti se sa spolnom binarnošću na kojoj se zasniva školski sistem predstavlja veliki problem, a suočavanje s problemima koji proizlaze iz binarne podjele zavisi od spremnosti na požrtvovanje u cilju ostvarivanja svojih ciljeva. Požrtvovanost se očituje ne samo unutar obrazovnog sistema, nego i u korelaciji sa širim i užim društvom koje nas okružuje. Međutim, ako uže, to jest nama blisko društvo, ograničimo na ljude koji razumiju i podržavaju te, istovremeno dobiješ bazu u borbi protiv svih širih krugova koji te osuđuju i ne razumiju”, naglašava Liam.
