Izvor: Crol.hr
Foto: Daniel Martinović, HINA/Tomislav Pavlek
Zagrebačka Povorka ponosa ove je subote postala punoljetna i još jednom se vidjelo koliki je put pređen od krvave subote u junu 2002. godine, kad je prva povorka bila okružena kordonima policije i gomilama krvožednih napadača, a u svijet su iz Zagreba bile poslane šokantne slike nasilja. Ali ove je subote, opet, nekoliko hiljada ljudi mirno prošlo od Rooseveltova trga do Parka Ribnjak, a Zagreb ih je, kao i prethodnih godina, dočekao raširenih ruku.
Povorka, ove godine pod sloganom “Osamnaest ponosnih godina” krenula je nešto prije 16:00 nakon okupljanja pred Mimarom i prošla Trgom Republike Hrvatske, Frankopanskom ulicom, Ilicom, Trgom bana Jelačića, Jurišićevom, Draškovićevom i Šoštarićevom ulicom do parka Ribnjak, gdje je završila javnim skupom i koncertom Le Zbora.
“Poruka ove punoljetne Povorke ponosa jest da smo tu, da ovo nije samo ‘faza’, dio smo hrvatskog društva, ne idemo nikamo i želimo punu ravnopravnost”, rekla je programska koordinatorica Zagreb Pridea, Doria Jukić.
Ističe kako je danas, u usporedbi s 2002. godinom, vidljiva brojnija i snažnija podrška, kaže i da je svakodnevnica LGBT osoba u Hrvatskoj i dalje ispunjena diskriminacijom, nasiljem, homofobijom, transfobijom i bifobijom, te da je vidljiva na radnim mjestima, ulicama, u školama i ustanovama.
“Moramo poslati poruku da ne pristajemo da naša svakodnevnica bude ispunjena nasiljem i tražimo od nadležnih institucija, Vlade, Sabora i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da jasno ustanu i kažu da nasilje nad LGBT osobama nije uredu”, poručila je Jukić.
Iz Zagreb Pridea su izrazili ponos što danas mladi odrastaju u društvu u kojem je upravo Povorka ponosa najdugovječniji prosvjed za ljudska prava u Hrvatskoj, te su poručili da su mladi glasniji, hrabriji i vidljiviji u borbi za zauzimanjem novih ulica i sigurnih prostora za sve.
“Mi smo tu da im damo prostor i pokažemo da je nas koji se se borimo za slobodu i jednakost puno više od onih koji se zalažu za nejednakost i hijerarhije”, poručili su.
I doista, trend “pomlađivanja“ Povorke ponosa ove je godine bio možda još izraženiji no ranije, a hoće li on iznjedriti novu generaciju aktivistkinja i aktivista koja će se suprotstaviti glasovima što ih žele vratiti “u ormare”, tek će se vidjeti.
Dotad, ne zaboravimo da se Prajd živi svaki dan.
