Piše: Alex Menicke
Za mnoge pripadnike_ce LGBT zajednice, duhovnost religije je važan dio identiteta. Posljedica toga je da je sve teže odrastati s religijom i smatrati se dijelom te zajednice i u isto vrijeme biti odbačen zbog vlastite seksualnosti. Ali taj sustav ima dugu tradiciju u abrahamskim religijama.
U ovom slučaju, učenjaci često upućuju na dvosmisleno tumačenje biblijske priče o Sodomi i Gomori. Sodoma je kažnjena za svoje grešne prijestupe i uništena kao božja kazna. Jedno od nedokazivih tumačenja grijeha jest homoseksualnost – tumačenje koje sa sobom nosi ozbiljne posljedice koje su se ukorijenile i utjecale na javno mišljenje. Ovo ne podrazumijeva samo duhovnu izopćenost. Utjecaj na zakonodavstvo je bio čak još više neopravdan. S pojavom kršćanstva u Rimskom carstvu, smrtna kazna je postala sastavni dio “borbe” protiv homoseksualnosti i spolnih činova koji se smatraju neprikladnim. Odgovornost za smrt i uništenje, bila to kuga ili prirodna katastrofa, se svaljivala na njih. To se radi čak i u današnje vrijeme, kao što pokazuje izjava crnogorsko–primorskog mitropolita Srpske pravoslavne crkve Amfilohija koji je izjavio da je poplavu u jugoistočnoj Europi izazvala pobjeda Conchite Wurst na Euroviziji.
Iako je teško predočiti generalnu sliku jer u velikim religijama postoji dosta različitosti i izuzetaka, u vjerskoj praksi tradicija i zastarjelo mišljenje predstavljaju izopćenje za mnoge ljude i rezultiraju skrivanjem vlastitog identiteta.
Ovo je naročito izraženo u katoličkoj crkvi koja ima konzervativna pravila koja ograničavaju spolni moral, a koja se ne mogu naći niti u Bibliji niti odgovaraju prosvijećenom čovječanstvu: celibat, zabrana masturbacije, kontracepcija, vanbračni seks, čak i homoseksualnost. Ustanovljene strukture unutar crkve i priziv neizmjenjivog preodređenja Svetog Duha sprečavaju temeljne promjene. Iako se više nego ikad čini da je trenutni papa Franjo otvorenog uma kada kaže da crkveni nauk znači da “jasno ne možemo izopćiti te osobe” i da se one moraju “uklopiti u društvo”, daleko smo od temeljne promjene. Pogotovo zato što to uklapanje u stvarnosti podrazumijeva organiziranje navodnih terapeutskih usluga.
Prilike su djelomično slobodnije u dijelovima evangelističke crkve. Heteregenost među zajednicama i vjerskim sljedbama je ogromna. Dok Južna baptistička konvencija u Sjedinjenim Državama osuđuje homoseksualnost još dramatičnije od katoličke crkve, druge crkve su umjerene u svojim izjavama i prihvaćaju homoseksualne osobe dok god žive u celibatu, kao naprimjer Ujedinjena metodistička crkva.
Druge zajednice su dosta naprednije. Vrijedna spomena je Evangelička crkva u Njemačkoj. Za homoseksualne pastore je lako živjeti zajedno u župnom dvoru ako ozakone svoje partnerstvo u civilnoj ceremeniji. Također ih se plaća kao bračne parove. Pored toga postoji mogućnost da se partnerstvo blagoslovi unutar crkve. Ovo je također moguće u mnogim drugim europskim zemljama kao što su Danska, Švedska, Norveška, Island i Nizozemska. U mnogim mjestima u Sjedinjenim Državama i Kanadi postoji mogućnost primanja blagoslova. Iako se to čini naprednim, uvijek je jasno da je brak odvojen od blagoslova. To baca svjetlo na dalje razlike u mišljenjima.
Pravoslavna crkva zvanično i izričito propagira kršćanski nauk koji priječi druge da podcjenjuju ili mrze ljude. Takozvane grešne sklonosti poput homoseksualnosti se smatraju prirodnima, ali se od vjernika/ca traži da se bore protiv toga. Nitko ne očekuje savršenstvo u tom slučaju. Ipak otvoreno homoseksualnim osobama nije omogućeno da obave pričest. Također su izuzeti iz svećenstva. Kao što se često događa, u stvarnosti to izgleda drukčije nego u knjigama. Neki visoko pozicionirani svećenici su aktivno sudjelovali u poticanju demonstracija protiv parade ponosa, kao naprimjer u Beogradu kad su napadači bili zaređeni na cesti.
Čak i Ku’ran upućuje na priču o Sodomi i Gomori. Dva grada se smatraju početnom točkom za razvoj homoseksualnosti. Navodno nije postojala prije toga. I u islamskim zemljama se također može naći duga povijest homoseksualnih činova. Kao primjer služe javne kupelji u Istanbulu za vrijeme Osmanskog carstva gdje je otvoren seks između muškaraca povijesno zabilježen. U drugim arapskim zemljama je dijeljenje bilo otvoreno. Većinom je to ipak bilo istovremeno popraćeno heteroseksualnom vezom. I dalje je bilo uobičajno imati obitelj i djecu te outiranje u sadašnjem obliku nije postojalo. Usprkos ovoj povijesti, kad danas pomislimo na islam i homoseksualnost, većinom mislimo na sputavanje i progon jer se u nekim muslimanskim zemljama poput Irana, Saudijske Arabije i Jemena prijeti smrtnom kaznom, dok su u drugim, poput Alžira ili Bahreina, zatvor ili tjelesna kazna neizbježni. U zapadnim zemljama su ti izabrani primjeri uvijek u medijima.
Naravno da postoje liberalni pokreti u islamu. Godine 1999. je osnovana organizacija Al Fatiha, koja je registrirana u SAD-u kao neprofitna organizacija koja u svom radu upućuje na ključne riječi poput slobode, jednakosti i pravde za osobe LGBT zajednice i njihove obitelji. U međuvremenu, također postoje sestrinske organizacije u Kanadi i Velikoj Britaniji. Gej i lezbijski parovi su imali šansu da kažu “da” pred imanom na ovogodišnjem Christopher Street Dayu u Stockholmu. Usprkos ovim izuzecima, situacija za mnoge homoseksualne osobe ostaje krajnje neizvjesna u muslimanskim zemljama i daleko je od jednakosti.
Prema tradicionalnom tumačenju judaizam oštro osuđuje homoseksualne odnose (pomenuti su samo oni između muškaraca) i odbija ih, između ostalog, tako što upućuje na Talmud. Obrazloženje je slično onima iz drugih abrahamskih religija – razaranje tradicionalne obitelji, isključenost rađanja i navodna perverzija. Kad se porede, ortodoksni judaizam se ne razlikuje od tradicionalnog razmišljanja drugih vjera. U skladu s time postoje oštre primjedbe, naprimjer, iz Izraela na paradu ponosa u Jeruzalemu. Outirani članovi nisu izopćeni, ali ih se osuđuje kao da su grešnici. U konzervativnom judaizmu se mišljenja naširoko razlikuju – od napuštanja spolnosti do otvorenosti i prilike da se veza blagoslovi u sinagogi.
Okolnosti u reformiranom judaizmu su liberalne. Pravila Talmuda i prakticiranje judaizma se ne smatraju nepromjenjivima i prilagođavaju se modernom dobu i okolnostima. To ne zaustavlja mjesne homofobične izjave, ali općenito se može naići na otvorenost i prilike. Tako postoji mogućnost blagoslova, a u nekim gradskim općinama i žene rabini koje su lezbijke. Na mnogim mjestima se mogu naći organizirane grupe za LGBT osobe.
Ovaj kratki pregled ukazuje na velike poteškoće s kojima se homoseksualne osobe moraju nositi ako žele održati svoj vjerski i spolni identitet. Usprkos često zagovaranoj toleranciji i pozitivnim promjenama, često se povezuju sa skrivanjem koje nije u skladu s principom dobročinstva. Time se takvo ponašanje približava istinskoj srži sodomske priče: netolerancija prema stranom ili onome što se smatra stranim.
Zanimljivi linkovi:
Gay Christian Network
https://www.gaychristian.net
Catholic Association for Lesbian and Gay Ministry
http://www.calgm.org
New Ways Ministry (catholic)
http://www.newwaysministry.org
The Evangelical Network
http://www.theevangelicalnetwork.net
Orthodox and Gay
http://www.orthodoxandgay.com
Muslim Alliance for Sexual and Gender Diversity
http://www.muslimalliance.org
Muslim Support Group
http://www.imaan.org.uk
World Congress of Gay and Lesbian Jews
http://www.glbtjews.org
Prevela: Mia Slavik
