ALI HUREMOVIĆ: Da bismo bili jednaki u društvu, moramo biti jednaki u institucijama

Zbog pandemije izazvane koronavirusom COVID-19, ovogodišnji, šesti po redu, Transpozij_um – regionalni događaj koji organizuje Trans Mreža Balkan, a koji okuplja skoro 100 trans, interspolnih i rodno varijantnih osoba sa cijelog Balkana – je morao biti odgođen. Ipak, kako su naveli organizatori događaja, s obzirom na važnost koju Transpozij_um ima za zajednicu, odlučili su da organizuju Digitalni Transpozij_um, i da sve predviđene aktivnosti budu održane online.

Piše: Aida K.

Izvor: Privatna arhiva

Jedan od učesnika Digitalnog Transpozij_uma, bio je i Ali Huremović, 23-ogodišnji student na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli, smjer produkcija. Kako je na početku našeg ragovora rekao, trenutno se većinom bavi studiranjem, ali kad „poraste“ volio bi se baviti umjetnošću, i živjeti od toga. Kaže da ga najviše interesuje filmska produkcija, jer su ga filmovi od malena fascinirali i volio bi da srcem, dušom i znanjem duboko upliva u te vode. Pored toga, Ali trenutno radi na istraživanju audio produkcije, muzičkih programa i na pisanju scenarija kratkog filma čijoj se realizaciji, kako je rekao, jako raduje. Za naš portal, između ostalog, govorio je o razlozima zbog kojih se odlučio da učestvuje na ovogodišnjem Digitalnom Transpozij_umu, o njegovom značaju za trans zajednicu, ali i o trans aktivizmu u BiH i mogućnostima poboljšanja položaja trans osoba.

LGBTI.ba: Ti si jedan od učesnika ovogodišnjeg Transpozij_uma. Kako je došlo do te saradnje? Zašto si odlučio da učestvuješ?

ALI HUREMOVIĆ: Moje učešće na Transpoziju se desilo spontano, član sam grupe Trans Mreža Balkan i poznanik me pozvao da se ove godine uključim, prisustvujem i družim se. Transpozij poziva učesnike da drže radionice na razne teme, pruža mogućnost direktnog učestvovanja u formiranju događaja i ohrabruje slobodno izražavanje, što su sve razlozi da se pridružim i za početak ispratim sva dešavanja i aktivnosti, a nadam se da ću već naredne godine malo aktivnije učestvovati.

LGBTI.ba: S obzirom na to da učestvuješ po prvi put, kakva su tvoja iskustva učešća, i koliko je to za tebe značilo?

ALI HUREMOVIĆ: Protekao je prvi vikend Transpozija, odvijat će se još tri vikenda i izuzev što je frendly mjesto gdje se community može opustiti, takođe se nudi prilika družiti se, razgovarati o svemu i svačemu, od umjetnosti do zdravlja, saznati nova iskustva, ali i naučiti nešto novo. Od radionica i diskusija do opuštenih druženja, ekipa je isplanirala i organizovala Transpozij tako da se za svakog nađe ponešto, za šta im skidam kapu. Zapravo nisam znao šta da očekujem i kako će se to sve odvijati, ali atmosfera je opuštena, možda malo i zbog online faktora, odnosno toga što smo svi u udobnosti svog doma, ali pokreću se bitne i zanimljive teme i to je ono što je najvažnije.

LGBTI.ba: Koliko su, prema tvom mišljenju, ovakvi vidovi organizacije događaja važni za trans osobe?

ALI HUREMOVIĆ: Vidljivost trans osoba je važna kao i van LGBTQ zajednice tako i u njoj, jer je od velikog značaja imati prostor gdje si slobodan u izražavanju, kao i ljude koji te razumiju. Mnogima je taj prostor uskraćen. Nemaju sve trans osobe svakodnevnu podršku i potporu i jako je lijepo prisustvovati događaju koji je siguran, biti okružen ljudima bez ikakvog pritiska da će se dogoditi neki lapsusi ili neprijatne situacije, a istovremeno imati priliku da kažeš svoje mišljenje, diskutuješ i učiš.

LGBTI.ba: Kako ti vidiš trans aktivizam u BiH? Da li su vidljive promjene u odnosu na prethodne godine?

ALI HUREMOVIĆ: Što se tiče trans aktivizma, sam sam se uključio u diskurs krajem prošle godine, tako da nisam naručit ekspert sa dugim iskustvom iza sebe. Trenutno se radi na izlasku u javni prostor, pokušava se omogućiti bolja komunikacija sa organima javne uprave, kao i sa zdravstvom, međutim to je dugotrajan proces čije ostvarenje ciljeva se neće desiti preko noći. Ali, u organizacijama koje se bore za LGBTQ prava su jako optimistični i pametni ljudi koji se trude svim silama da unaprijede sve segmente života za sve nas, i na kraju krajeva šire pozitivnu energiju i pružaju podršku onima kojima je to potrebno, i na tome smo im jako zahvalni. Tuzlanski otvoreni centar tokom cijele godine organizuje radionice, diskusije i razne aktivnosti koje daju nadu lokalnoj LGBTQ zajednici da nisu sami i prepušteni slučaju. Odvija se i pozitivna komunikacija između Tuzlanskog i Sarajevskog otvorenog centra što me takođe raduje, jer samo ujedinjeni možemo napraviti neke vidljive promjene.

Početkom ove godine SOC je održao sastanak sa UKC-om Republike Srpske i uspostavljeni su dogovori o edukaciji medicinskog osoblja. Takođe, trenutno se pokušava uspostaviti komunikacija sa UKC-om Tuzla kako bi se stupilo u dalje dogovore. Cilj je oformiti tim psihologa, endokrinologa i hirurga koji bi se edukovali o transrodnosti i medicinskom aspektu tranzicije te pronaći način na koji se naši doktori_ce mogu uključiti i pružiti medicinsku pomoć i transrodnim korisnicima zdravstvenog sistema koji trenutno u svojoj državi nemaju mogućnost dobijanja potrebne njege. Kao trans momak, iako imam potvrdu da sam “zdravstveno osiguran”, činjenica je da mi država nije pružila nikakav vid sigurnosti što se tiče moje tranzicije, jer sam cijeli proces tranzicije započeo u Zagrebu, i to ne na privatnoj, nego na državnoj klinici. Komšije su daleko ispred nas i sve dok budemo zanemarivali određene kategorije našeg društva, prosperitet će ostati udaljen svjetlosnim godinama od Bosne i Hercegovine, a vjerujem da to nikome nije u cilju. Situacija sa pandemijom je usporila sve procese, ali takođe želim vjerovati da su naši_e doktori_ce spremni napredovati, učiti i omogućiti onima koji to dosad nisu mogli, da će narednih godina moći obaviti potrebne medicinske procese prilagodbe spola u svojoj domovini. Početkom ove godine SOC je održao edukaciju za endokrinologe u Sarajevu, tako da nema razloga zbog kojeg se i ostale državne klinike ne bi uključile u nove, uzbudljive pohode učenja i napredovanja.

LGBTI.ba: Šta bi, prema tvom mišljenju, bilo potrebno da se uradi na aktivističkom nivou kako bi se položaj trans osoba u BiH popravio?

ALI HUREMOVIĆ: Kao što sam već naveo, proces trans aktivizma je mukotrpan i dugotrajan, obzirom da je potrebno na neki način čak animirati nadležne da bi bili zainteresovani za unapređivanje nečijih osnovnih ljudskih prava. Ta činjenica je naravno žalosna, ali je dio svakodnevnice naše države, te nam ne preostaje ništa drugo nego da se naoružamo strpljenjem i smišljamo razne načine animacije i izborimo se sa letargičnošću kojom smo okruženi. U potpunosti podržavam nastojanja da se u BiH dovedu stručnjaci iz regije koji bi mogli edukovati naše doktore_ice na državnim klinikama, jer je medicinska podrška jedan od najbitnijih faktora u životu jedne transrodne osobe, bilo to makar samo razgovori sa stručnim, edukovanim psihologom za početak. Vrlo je važno da se osjećamo ugodno i prihvaćeno u našem zdravstvu, što nažalost danas nije slučaj. Bosna i Hercegovina ima objektivne šanse, sa jakim i strateškim aktivizmom uz saradnju sa razumnim, otvorenim osobama koje imaju zakonodavne funkcije, da se transportuje u 21. vijek medicine, pravnih aspekata i općenite kvalitete života transrodnih osoba. Tako da bih edukaciju stavio na prvo mjesto, nakon toga grupe podrške, događaje kao što je Transpozij, jer ako još uvijek nemamo uređen državni sistem makar imamo jedni druge, te nezaobilazno izlaženje u javni prostor i otvoreno, javno zahtijevanje svojih prava, putem svih dostupnih medija. Da bismo bili jednaki u društvu, moramo biti jednaki u institucijama.

Takođe, želim da se zahvalim na ovom intervjuu i prilici da se govori o transrodnim pitanjima i našoj poziciji u državnom sistemu i društvu, odnosno kako kaže pjesmica – “Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može!”.

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

Kontaktirajte nas!