Piše: Azem Kurtić
Foto: qnews.com.au
Coming out, izlazak iz ormara ili autovanje, predstavlja veliki korak u životu svake LGBT+ osobe. To je trenutak u kojem osoba drugima priznaje svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet. Nimalo jednostavan čin, pogotovo ako uzmemo u obzir da je naše društvo još uvijek iznimno tradicionalno i sklono heteronormativnosti, u kojem je jedino heteroseksualnost poželjna, ili kako neki vole reći, “normalna”.
Prije samog čina autovanja, osoba se mora psihički pripremiti na moguće reakcije ljudi kojima se autuje, a veliki pritisak stvara i odabir trenutka i načina coming outa. Dodatni pritisak predstavlja i to što se LGBT+ osobe ne autuju samo jednom, već je riječ o procesu koji se ponavlja u različitim situacijima s različitim ljudima. Seksualna orijentacija i/ili rodni identitet je nerijetko osnov za diskriminaciju, a u nekim slučajevima je to uzrok gubitka posla ili nemogućnosti zaposlenja.
Zdrava radna atmosfera povećava i prijateljski odnos s kolegicama i kolegama, što povećava produktivnost u poslu, a sam čin coming outa uveliko olakšava život LGBT+ osobama, jer ne žive/rade pod pritiskom zbog skrivanja svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Zbog toga smo odlučili pisati o coming outu na poslu. Najveći problem je bio pronaći LGBT+ osobe koje su zaposlene, što i ne iznenađuje ukoliko u obzir uzmemo stopu nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini.
Sada mogu slobodno pričati
Prva s kojom smo razgovarali je medicinska sestra Marijana, koja kaže da se autovala većini kolegica sa posla. “Radim kao medicinska sestra i autovala sam se većini kolegica sa odjela. Nekima s namjerom, a pojedine su saznale kroz moju priču i zezanciju. Kada sam tek počela raditi za mene su znale dvije ili tri kolegice i to sam skrivala zbog straha od zategnutih odnosa s njima, jer ipak, na poslu provodim većinu vremena i bitno mi je imati ugodnu atmosferu. S vremenom sam počela razbijati taj strah i polako sam se jednoj po jednoj autovala i reakcije su bile iznenađujuće. Svaka kojoj sam rekla dala mi je podršku, pa čak i one koje su konzervativne. Drugačije je kada ti se autuje netko koga znaš i s kim provodiš vrijeme pa imaš priliku vidjeti da seksualnost ne definira osobu. Ostale kolegice koje su kroz priču skužile da sam gej su se valjda naviknule na to da ja pričam o djevojkama ili su jednostavno pristojne pa neće ništa da kažu”, kaže kroz smijeh Marijana, i nastavlja: “Odnos nam se definitivno nije nimalo promijenio zbog mog autovanja, sve je isto kao i prije osim što sada mogu slobodno pričati o tome.”
Dok je Marijani trenutak autovanja na poslu bio mnogo važan, naš sugovornik, kojeg ćemo zbog zaštite privatnosti potpisati inicijalima F.K., misli drugačije. “Po meni, stvar autovanja je osobne prirode. Nemam potrebu otvarati se osobama s kojima nemam prijateljski (ili obiteljski, naravno) odnos. Imam malo radnog iskustva, radim tek nekoliko mjeseci, tako da za ovo kratko vrijeme nisam i nemam potrebu na radnom mjestu isticati svoju seksualnost, baš zbog toga što smatram da je to osobna stvar”, kaže on.
Ovaj prosvjetni radnik smatra da bi mu autovanje moglo donijeti probleme na poslu: “Mislim da bi moglo prouzrokovati probleme, pa i gubitak posla, upravo zbog ovdašnje kulture i mentaliteta. Također i zbog nedovoljne pravne i zakonske zaštićenosti. Mnogi misle da osobe sa ovakvim stavom kao ja samo pričaju, a ništa ne čine po tom pitanju. Sve bi se to moglo promijeniti osnivanjem udruga, organizacija i više centara koji ce se baviti tim stvarima, jer kod nas, kao što svi znamo, pojedinac teško što može promijeniti. Dok se svi zajedno ne pokrenemo možemo samo šutiti i trpiti”, dodaje.
Moja seksualna orijentacija nema veze s mojim poslom
“Što se tiče autovanja na poslu, mislim da je to poprilično nebitno jer nikoga drugog osim mene ne bi trebala da interesuje moja seksualna orijentacija. Smatram da ona nema baš apsolutno nikakvog utjecaja na način, stručnost i efikasnost obavljanja posla. Nije bilo prilika gdje mi je poslodavac tražio da navedem svoje seksualno opredjeljenje, niti bih ga naveo. To bi bio samo u najmanju ruku višak informacija, a vjerovatno i karakteristika za eliminaciju mogućnosti stupanja u radni odnos”, rekao nam je I.M., koji je zaposlen u jednoj od javnih institucija.
Njegovo mišljenje slično je onome koje ima naš naredni sagovornik, M.M., koji je zaposlen u farmaceutskoj industriji. “Nisam se autovao na poslu. Razlog je da ne vidim razlog da to uradim, prvenstveno jer nemam tako blizak kontakt s kolegama na poslu, a i mišljenja sam da treba razgraničiti privatno od poslovnog”, kaže M.M. i dodaje: “Generalno sam mišljenja da to tko sam i šta sam, s kim spavam, ne treba da zanima druge i samim tim rijetko kome to i kažem.”
Coming out, izlazak iz ormara ili autovanje, je stvar ličnog izbora. Efikasnost u obavljanju posla je, također, individualna, kao i seksualna orijentacija. Sudeći prema izjavama naših sugovornika, individualnost ipak može donijeti probleme u radnom okruženju.
