Izvor: Crol.hr
Foto: Domeckopol/Pixa Bay
U vrijeme sve većeg prihvaćanja LGBT populacije u svakodnevnom životu, primjećuje li se taj isti pozitivan pomak i u znanosti, području koje se na prvu ruku ne doživljava kao tradicionalan odabir karijere za LGBT ljude?
Mnogo je rada uloženo u poboljšanje položaja žena i drugih manjina u znanosti, što se ne može reći za položaj LGBT znanstvenika. Ispitivanje Royal Societya o različitostima u znanstvenoj zajednici Ujedinjenog Kraljevstva sadržavalo je kategorije poput spola, nacionalnosti, starosti i tjelesne sposobnosti, ali ne i seksualnu orijentaciju ispitanika/ca.
Drugo istraživanje pokazalo je da su LGBT znanstvenici/e manje zadovoljni/e svojim poslom u usporedbi s heteroseksualnim kolegama i kolegicama te LGBT osobama u drugim zanimanjima te da oko 43% LGBT znanstvenika/ca skriva svoju orijentaciju na poslu. Negativna posljedica je da mnogi mladi, unatoč talentu, odustaju od znanstvene karijere zbog straha od neprihvaćanja njihovog seksualnog/rodnog identiteta.
Naglašavanje osobnog identiteta ili interesa može se shvatiti kao nedostatak predanosti
Postoji više razloga za takvo nepovoljno radno okruženje u kojem se nalazi velik broj LGBT znanstvenika/ca. Jedan od njih je sama srž znanosti, u kojoj se zbog njezine stroge objektivnosti i neutralnosti, pitanje različitosti zaposlenika/ca često uopće ne doživljava kao predmet rasprave.
Razgovori među kolegama/icama, za razliku od onih u društvenim znanostima i umjetnosti, najčešće su usmjereni na posao. U karijeri gdje se potpuna posvećenost znanosti smatra idealom, naglašavanje osobnog identiteta ili interesa može se doživjeti kao nedostatak predanosti. Mnogi gejevi i lezbijke skrivaju svoje orijentacije bojeći se negativne reakcije kolega/ica o kojima ovisi napredak i u inače iznimno kompetitivnoj znanstvenoj karijeri.
Prevladavajući ‘don't ask, don't tell’ stav u znanosti dovodi do osjećaja izolacije i nevidljivosti, što rezultira smanjenom produktivnošću i negativno utječe na psihološko stanje LGBT znanstvenika/ca. Zbog svega navedenog nameće se pitanje kako netko može biti dobar znanstvenik ili znanstvenica ako ne može biti ono što jest?
Prihvaćanjem različitosti u svojim redovima, znanost može biti samo na dobitku
Znanstvenici/e koji/e su odlučili/e prekinuti šutnju i otkriti svoju seksualnost kolegama/icama i studentima/icama, imaju mogućnost stvoriti otvoreniju i sigurniju okolinu u kojoj će znanstvenici/e prvenstveno biti usredotočeni na istraživanje, a ne na to kako se nositi s diskriminacijom. Uz to, mladi LGBT znanstvenici i znanstvenice imali bi uzore čiji bi im primjer mogao pomoći u prihvaćanju vlastitih identiteta te smanjenju osjećaja izolacije.
Pozitivan utjecaj imaju i organizacije poput LGBT CERN i OUT in STEM koje rade na većoj vidljivosti i povezivanju LGBT znanstvenika/ca. Predsjednik LGBT CERN-a Alex Brown kaže da, premda se stvari u znanosti mijenjaju nabolje, za promjene treba vremena te da stvaranje uključive okoline ovisi i o vidljivoj potpori heteroseksualnih kolega/ica.
Naposljetku, prihvaćanjem različitosti u svojim redovima, znanost može biti samo na dobitku. Znanstveni rad je timski rad koji je uspješan jedino ako pojedinci/ke prihvaćaju i podržavaju jedni druge. Različiti ljudi imat će različite ideje, interese i pristupe problemu, što je preduvjet za svako kvalitetno znanstveno istraživanje.
