RAZGOVARALA: Vanja Šunjić
Harem Girls je dreg kolektiv iz Srbije, široj javnosti poznat nakon izvanrednog plasmana na ovogodišnjoj Pjesmi za Evroviziju (PZE), s pjesmom Aladin. Kolektiv je osnovan 2023. pod imenom Dreg Harem. Ime je bilo inspirisano idejom sultana koji ima više žena u svom haremu. Nakon što je dreg kralj napustio grupu, ostale su samo kraljice, i tako nastaju Harem Girls. Grupu je okupila ljubav prema dregu, zabavi i nastupima u klubovima, ideja o širenju dreg kulture i svijest o njenom postojanju. Inspiraciju za dreg između ostalog, nalaze i na Evroviziji. Trenutni kolektiv čine: Lady Siren, Lefkada Tsunami, Lola Love, Nina Lee i Titta Foureira.

Harem Girls će nastupiti na ovogodišnjoj Kvirhani i tim povodom smo s kraljicama razgovarali o njihovim počecima, načinu na koji vide društvo i norme u njemu, nastupu na PZE i lavini pozitivnih i negativnih komentara koje su izazvale, dreg sceni regiona i dolasku u Sarajevo. Kraljice su, jedna po jedna, izvlačile pitanja iz šešira i odgovarale na njih, zato na početku svakog odgovora stoji ime, a nakon toga su nam se upisale u spomenar i otkrile nam svoje najveće tajne.
Kako je 2023. osnovan Dreg Harem? Šta je ono što vas je tada, osim ljubavi prema dregu vodilo i povezivalo? O čemu ste maštale, šta ste sanjale?
Titta Fouerira: Dreg Harem je osnovan na moju inicijativu jer sam verovala da zajedničkim snagama moji prijatelji i ja možemo mnogo. Već smo se poznavali, krenuli sa dregom iz hobija i prosto je kliknulo sve. Povezao nas je sličan sistem vrednosti i vaspitanje, kao i diverzitet naših individualnih snaga u dregu, koje sveukupno čine naš kolektiv jako zanimljivim. Još kao deca smo voleli da imitiramo estradne ličnosti, a ljubav ka plesu, glumi i komediji je vodila ka našim današnjim dreg kvin karijerama.
Kraljice i sultan. Razbijanje heteronormativnosti i monogamije, ili vlasništvo nad ženama i ugnjetavanje ženske autonomije?
Lola Love: Ovo pitanje otvara prostor za slojevitu analizu istorijskih, društvenih i rodnih odnosa. Sa jedne strane, koncept kraljica i sultana može biti viđen kao izazov heteronormativnosti i monogamije. Mnoge kraljice kroz istoriju, poput Elizabete I ili Katarine Velike, bile su moćne vladarke koje su redefinisale rodne uloge i pokazale da žene mogu biti politički dominantne. S druge strane, haremske strukture u nekim carstvima, poput Osmanskog, i brakovi u evropskim monarhijama, često su podrazumevali vlasništvo nad ženama i njihovu upotrebu kao političke monete.
Dakle, odgovor zavisi od konteksta: u nekim slučajevima, žene na pozicijama moći uspevale su da razbiju patrijarhalne norme, dok su u drugima bile žrtve sistema koji je ograničavao njihovu autonomiju.
Kada se na ovo pitanje doda perspektiva dreg kraljica, stvari postaju još zanimljivije. Dreg kultura često destabilizuje rigidne rodne norme, igrajući se sa konceptima moći, ženstvenosti i identiteta. Dreg kraljice preuzimaju arhetipske slike kraljevskih figura – bilo kraljica, bilo sultana – i kroz performans ih reinterpretiraju, pretvarajući ih često u simbole osnaživanja, satire ili subverzije.
U tom smislu, dreg kraljice razbijaju heteronormativne i patrijarhalne strukture time što preuzimaju rodne uloge na način koji nije vezan za biološki pol, već za umetnost, izražavanje i društvenu kritiku. Dok su istorijske kraljice i sultanke često bile ograničene zakonima i političkim intrigama, dreg kraljice imaju slobodu da rekonstruišu te narative – bilo da slave moć žena ili da parodiraju autoritarne figure.
Nakon odlaska sultana, kolektiv postaje Harem Girls. Šta se tada promijenilo?
Lady Siren: Nakon odlaska sultana, u grupu je došla nova energija – snažna ženska sila koja nas sada vodi kao Harem Girls. Kao isključivo ženska grupa, pronašle smo novu dinamiku i još jače povezale svoju energiju. Ipak, i dalje smo u dobrim odnosima s našim sultanom i nastavljamo kreativnu i umetničku saradnju s njim.
Šta za vas predstavlja dreg? Doživljavate li ga kao politički i subverzivni čin?
Lefkada Tsunami: Dreg je za nas mogućnost iskazivanja emocija, stavova, mogućnost da zabavimo publiku i da pokažem sebe u fiktivnom liku koji postoji jedino zbog scene i ljudi koji će to da isprate. Neki od nas vole da šalju kroz svoje nastupe političke poruke i ne samo političke, već poruke koje mogu nositi duboka značenja iz naših života, ili života nekih ljudi koji su nas inspirisali.
Smatrate li da dreg kao umjetnost može senzibilizirati i otvoriti društvo?
Lola Love: Da, dreg kao umetnost može senzibilizirati i otvoriti društvo jer razbija rodne stereotipe, podstiče dijalog i smanjuje predrasude kroz humor, performans i estetiku. Popularizacijom u mejnstrim kulturi, dreg pomaže ljudima da shvate fluidnost identiteta i pruži prostor za veće prihvatanje različitosti. Iako izaziva otpor u konzervativnim sredinama, upravo zbog toga ima moć da menja percepciju i otvara nova društvena pitanja.
Kako je došla ideja da se prijavite na Pjesmu za Evroviziju? Je li vas bilo strah?
Nina Lee: Ideja da se prijavimo za PZE je potekla od Titte i ona je zaslužna za to. Jedan dan samo nam je javila da je poslala poruku Nemanji Antoniću, kompozitoru naše pesme Aladin, gde ga je pitala da ove godine uradi pesmu i za nas. Na naše veliko oduševljenje i zadovoljstvo, Nemanja nas je pozvao na sastanak i tako je sve počelo.
Nije nas bio strah, jer mi verujemo svim srcem u ovo što radimo i zbog ljubavi prema dregu jedva smo čekali. Još ranije smo pričali o prijavi za PZE, jer svi podjednako volimo i pratimo Evroviziju, tako da je nase učešće moralo da se desi kad tad.
Svojim odlaskom na PZE naljutile ste turbo-folk scenu, koja je osim govora mržnje koristila i vjerski fanatizam da vas uvrijedi. Ja lično smatram da turbo-folk i religija imaju mnogo manje zajedničkih imenitelja, nego turbo-folk i dreg. Šta vi mislite o tome?
Lefkada Tsunami: Mi svi slušamo turbo-folk i svakako bilo koju muzičku ličnost odvajamo, s jedne strane kao umetnika, a sa druge strane kao čoveka. Tako da smo i dalje veliki fanovi turbo-folka, ali nismo više ljubitelji pojedinih ličnosti iz sveta muzike. Suprotstavljanje nas u odnosu na religiju su samo jeftini trikovi tradicionalne Srbije, kada je ponestalo argumenata.
Kako se osjećate nakon PZE i fenomenalnog rezultata? Kako gledate na recepcije publike?
Lady Siren: Osećamo se sjajno – ponosno, srećno i ispunjeno, jer smo uložile sve u ovaj projekat i radile ga s ljubavlju! Znale smo da će biti različitih reakcija, ali ovoliki talas pozitivnih komentara i podrške zaista nismo očekivale. Posebno smo srećne što su ljudi prihvatili nas, kao i dreg kulturu i umetnost. To nam daje još veću motivaciju da nastavimo dalje. Preplavljene smo ljubavlju publike i beskrajno zahvalne na svemu!
Vaš nastup je dreg uveo u mejnstrim. Kako se nosite s tim?
Titta Fouerira: Pomalo je nestvarno koliko se sve brzo dešava, ali osećamo se ponosno i presrećno što je dreg umetnost prisutna u medijima i što ljudi uspevaju da razumeju ono što mi radimo. Jedva čekamo sve što nam predstoji – od nove muzike, saradnje sa kolegama, do nastupa u mejnstrim klubovima po celoj Ex-Yu.
To je otvorilo jako mnogo pitanja, ko su kraljice u privatnom životu, čime se bave, kako izgledaju… smeta li vam to? Želite li svoje privatne živote držati daleko od identiteta kraljica, ili kroz tu vrstu ogoljavanja detabuizirate svoj umjetnički život?
Lola Love: Iskreno, mislim da je normalno da ljudi budu radoznali o tome ko stoji iza kraljičinog identiteta. Nekima to ne smeta, dok drugi vole da odvoje privatni život od scene – i oba pristupa su sasvim u redu. Razumem radoznalost, ali za mene je dreg umetnost i performans, a ne odraz mog privatnog života. Identitet kraljice je posebna, osmišljena kreacija, i volim da ga držim odvojenim. To ne znači da krijem ko sam, već da cenim granicu između javnog i privatnog. Svako ima pravo da odluči koliko želi da podeli, a za mene je draž upravo u toj transformaciji i iluziji.
Kako gledate na dreg scenu u Srbiji i regionu, budući da ste nastupale na gotovo cijelom postjugoslavenskom prostoru?
Nina Lee: Zadovoljne smo kako teče širenje dreg kulture u Srbiji. Smatramo da smo našim učešćem i pojavljivanjem na PZE-u mnogo doprinele da se čuje za dreg umetnost i da se Srbija upoznala malo više sa tim konceptom. Nakon PZE-a imamo sve više nastupa, tako da se definitivno ljudima svidelo. Imale smo jako veliku podršku od publike i tokom takmičenja, tako da nam je to pravi pokazatelj da je sve odlično.
Šta je ono što spremate za Kvirhanu? Radujete li se Sarajevu? Šta očekujete od publike?
Titta Foureira: Za Kvirhanu možete od nas očekivati jedan dugi set nastupa, koji će biti potpuno različiti jedan od drugog – od komercijalnog popa, brodveja, do turbofolka; prepletenih kroz koreografiju, glumu, stand-up komediju i naš vizuelni identitet. Ovo će biti naš prvi nastup u Sarajevu i BiH uopšte, te se jako radujemo da publici približimo ono što radimo. Sigurne smo da će ovo biti Kvirhana za pamćenje!