Izvor: Radio Sarajevo
Piše: Alma Mujanović
Foto: huffingtonpost.com
Netrpeljivost prema LGBT osobama zbog straha, nedovoljne informiranosti, mržnje prema drugačijoj seksualnoj spolnoj orijentaciji ili nepodržavanje drugačije seksualne orijentacije naziva se homofobija.
Civilizacija nameće potrebu nediskriminacije i prihvaćanja svih ljudi, bez obzira na njihove izbore i stavove. Međutim, i danas se mnoge grupe ljudi suočavaju s mržnjom. Primjerice, danas se LGBT osobe suočavaju s diskriminacijom od ljudi koji su homofobi i koji na njih gledaju na način kao da su “za psihijatriju”. Komentara o njima ima nebrojeno, negativnih pogotovo.
Definicija homofobije je poznata, ali se jedno pitanje još uvijek postavlja:
Zašto su neki ljudi homofobi?
Da li je to iz straha prema takvoj spolnoj seksualnoj orijentaciji ili iz ukorijenjenih shvaćanja? Zapravo riječ “homofob” nosi ime, i mnoga značenja.
Uz svaku predrasudu prema drugima možda nosimo još jednu predrasudu prema samom sebi.
O uzrocima homofobije i LGBT osobama pokušala nam je pojasniti psihologinja iz jedne srednje škole u Sarajevu (ime poznato redakciji).
“Ako uzmemo u obzir da se do unazad 30-ak godina homoseksualnost smatrala mentalnim poremećajem onda je za očekivati bilo da će biti potreban duži proces prihvatanja prava o drugačijoj seksualnoj orijentaciji i slobodnom izboru seksualne orijentacije .
Zadatak je psihologa da generalno nalazi načine i metode rada na suzbijanju predrasuda bilo koje vrste kada je riječ o pravima manjina pa tako i LGBT populacije.”
O stavu prema LGBT osobama, ona navodi da se u sredinama u kojima postoji tradicionalni odgoj, stav prema LGBT osobama mijenja teže, dok u sredinama u kojima postoje liberalniji stavovi postoji veće razumijevanje.
“Međutim, mislim da uopće nije stvar u mijenjanju stava, jer svako ima pravo na svoj stav i mišljenje bilo koje vrste. Problem nastaje kada takav stav narušava pravo i psihičko zdravlje drugog koji misli i živi svoj život na drugačiji način. Smatram da je društvo, generalno, zapalo u krizu ‘dehumanizacije’, ja bih je tako nazvala, i da postoji sve manja tolerancija za drugačije i različite po bilo kojoj osnovi. To je osnovni problem koji se treba rješavati u svim oblastima”, kaže psihologinja.
Također, ona smatra da i sama homofobija, koja se razvila kao reakcija na priznavanje prava na drugačiji izbor o slobodnom izboru seksualne orijentacije, također mora biti shvaćena kako bi se našao modus adekvatnog rješavanja.
“Ti trebaš ići psihologu“
Nije rijetko da se ljudima koji pripadaju LGBT populaciji savjetuje: “Ti trebaš psihologu/psihijatru“. Psihologinja smatra da su ljudi nedovoljno informirani i iz toga proizlazi stav da LGBT osobe trebaju psihološku pomoć.
U psihoterapiji ne bi trebao da postoji stav psihologa, može postojati samo cilj da se svakoj osobi koja zatraži psihološku pomoć pomogne na najadekvatniji i najbolji način, bilo da se radi o LGBT osobi ili osobi koja trpi diskriminaciju od okoline.
Američka psihijatrijska asocijacija je 1973. godine homoseksualnost skinula s liste mentalnih poremećaja, navodeći da su istospolna seksualnost i emocionalna privlačnost, osjećanja i ponašanja normalne i pozitivne varijacije ljudske seksualne orijentacije.
Prema tome, LGBT osobe ne bi trebalo da su u većoj potrebi za psihološkom pomoći nego i svi ostali.
“Međutim, stavovi okoline tipa ‘Ti trebaš psihologu’ i njihova neprihvaćenost u društvu za posljedicu daju probleme psihičke prirode s kojima se LGBT osobe često moraju boriti. Osim toga, čak i nerijetko se i obratiti za dodatnu stručnu psihološku podršku.”
Pravo slobodnog mišljenja i izražavanja?
Za svaki problem je najvažnije pronaći adekvatno rješenje. Prema psihologinji, rješenje nije u mijenjanju ili podržavanju stava jer svako ima pravo na slobodu mišljenja i to je pravo svih nas.
Također, ona smatra da ljudi trebaju raditi na senzibilizaciji i humanizaciji odnosa i da bilo kakav stav, koji nije vezan za LGBT osobe, već i druge koje ne pripadaju većini grupe ne treba ometati život drugih.
Šta drugi misle o LGBT osobama i zašto?
Poslušajmo kako zvuče neki od ukorijenjenih homofobnih stavova među građanima BIH
“Mislim da nisu normalni nikako! Ne zato što su drugačiji, u redu je biti drugačiji, ali u tom pogledu, to mi nije to – biti drugačiji, za mene je to bolest, nastranost.
Možda nisam shvatila tačno pitanje, ima li opet to zašto? Npr. svi znamo kako se produžuje ljudska loza, da mora biti muškarac i žena. Ne razumijem, šta bi dvoje istih zajedno radili, osim da budu prijatelji, kako mogu nešto više. Bljak.” (srednjoškolka, 18 god)
“Moje iskustvo mi kaže da bar u Sarajevu ima velika razlika između pedera i LGBT osoba. Pedera je uvijek bilo i oni su uvijek bili dio društva, živjeli su u skladu sa svojim okruženjem koje je uglavnom bilo svjesno njihove seksualne orijentacije, te ona nikome nije predstavljala problem. S druge strane LGBT osobe se pojavljuju zajedno s lavinom NVO koje se osnivaju poslije rata. LGBT osobe javno ispoljavaju svoju seksualnu orijentaciju i prave od nje simbol koji ih stavlja na marginu društva, koriste je da bi se razlikovali od većine i onda se žale da su marginalizirani. Time LGBT udruženja postaju organizacije za dijeljenje društva i za skretanje pažnje javnosti važnih problema za nevažne.” (profesor engleskog jezika, 28 god.)
“Ne podržavam ih, zato što smatram da su važniji problemi brakovi koji se sve više raspadaju na Zapadu i trebaju nam potomci kojih je sve manje i manje. Šta ti je?” (student, 23 god.)
“Smatram da svako ima pravo na slobodu seksualne orijentacije i da zbog te slobode ne bi trebali biti predmet diskriminacije i nasilja. Iako s vjerske strane ne vidim utemeljenje homoseksualnosti kao normalne pojave, ja sam ipak s vjerske strane i dužna da zaštitim sve manjine od nasilja. Kao i druge etničke manjine tako i LGBT osobe radi svoje seksualne orijentacije spadaju u manjine.” (studentica, 25 god.)
Kako otkloniti predrasude?
“Sistemsko rješavanje je ključno, jer ćemo samo na taj način postići bolje i humanije društvo gdje će se ljudi međusobno uvažavati bez obzira na socijalnu, rasnu, etičku, vjersku, spolnu, jezičnu, i dr. pripadnost.
Predrasude zapravo otklanjamo edukacijom i informiranošću ljudi da predrasude bilo koje vrste nisu dobre. One imaju destruktivne posljedice po psihičko zdravlje ljudi, kako onih koji trpe diskriminaciju, tako i onih koji gaje negativnu emociju i predrasudu prema drugačijem od sebe po bilo kojoj osnovi.”
Psihologinja smatra da prilikom plasiranja informacija mladima treba biti jako oprezan jer se nekada može postići potpuno suprotan rezultat od očekivanog, pogotovo ako se one neadekvatno pripremljene plasiraju mladima koji su u fazi traganja za seksualnim identitetom.
“Mediji u tome imaju veliku ulogu i mogu pomoći u informiranju javnosti, ali opet u saradnji sa stručnom službom koja će procijeniti na koji način određeni sadržaj može djelovati i izazvati određene reakcije javnosti.”
Šta ako psihoterapeut nije dovoljno educiran s rad s LGBT osobama?
Svaki psihoterapeut, ukoliko želi pružiti kvalitetnu pomoć i podršku klijentu, može naći načina da se dodatno educira vezano za određenu problematiku pa tako i pomoć i podršku kad su u pitanju LGBT osobe.
“Mi danas imamo psihoterapeute koji pružaju pomoć ovim osobama i način pružanja pomoći se ne razlikuje od načina pružanja pomoći bilo kojoj osobi koja je podvrgnuta diskriminaciji od strane okoline što je najčešći problem LGBT osoba. Međutim, ipak je ovo specifično područje u psihologiji na koje psiholozi trebaju adekvatno i profesionalno odgovoriti te samim tim i tražiti dodatne edukacije i razmjenu iskustva sa drugim stručnjacima koji u ovoj oblasti imaju više iskustva.
Za svaku problematiku, odnos povjerenja na relaciji klijent – psihoterapeut je od izuzetne važnosti. Da bi LGBT osoba dobila uspješan psihoterapijski učinak psihoterapeut mora biti upoznat s tom problematikom generalno i dosadašnjim istraživanjima koja se rade.”
Srećom, postoje savjeti zlata vrijedni kojih se uvijek trebamo prisjećati. Jedan od takvih prilagođen upravo ovoj temi i podršci LGBT osobama jeste: Poštujući druge, poštovat ćemo i sebe!
