Povodom predstojećeg DRAGram festivala 2014, kulturne i queer feminističke manifestacija s ciljem prezentacije i afirmacije draga kao umjetničke forme, koji će se 17. i 18. oktobra održati u zagrebačkom KIC-u i Pogonu Jedinstvo, za portal LGBT.ba govorili su inicijatori ovog kreativnog događaja, Ivan Pavlić i Marino Čajdo, ujedno i osnivači udruge House of Flamingo, koja zajedno sa udrugom ZbeLeTron organizira prvi DRAGram festival.
LGBT.ba: Kako je nastala ideja za organizaciju DRAGrama i koliko je vremena bilo potrebno da se realizira u obliku koji će uslijediti, kao dvodnevni festivala sa iznimno zanimljivim programom?
Marino Čajdo: DRAGram festival zapravo je bio moj pristupni rad na Akademiji dramskih umjetnosti prije nešto više od godinu dana. Iako me rad nije odveo na taj fakultet, u ponešto izmijenjenom obliku ga je udruga ZbeLeTron predala na natječaj Ministarstva kulture RH gdje je dobio simboličnu novčanu potporu. Rad na tom pristupnom radu je ujedno bio paralelan mom i Ivanovom angažmanu na organizaciji drag show programa u sklopu Pride Weeka u Zagrebu 2013. i opsesivnog gutanja RuPaul’s Drag Racea. Tijekom organizacije drag showa u Mediki, drugi put u sklopu ZbeLeTrona, se dogodio niz situacija koje su rezultirale festivalom koji se događa ovog tjedna: mi smo se našli kao zainteresirani da se bavimo organizacijom sličnih sadržaja upravo kada smo upoznali super ekipu koja se bavi dragom u Zagrebu: Pearl, Belonu i Drewlee Lips. Na organizaciji radimo od juna, tada smo otprilike složili u glavi koncept koji je sukladan projektu, a u okviru sredstava kojih imamo.
LGBT.ba: Kad smo već kod programa – zanimljivo je da u njemu učestvuje više drag kraljica iz regije: Hrvatske, Srbije, Mađarske i Slovenije. Kako su reagovale na pozive i da li je bilo teško organizirati njihove nastupe, skupa s nastupima drugih performera?
Ivan Pavlić: U regiji gdje drag scena postoji samo u tragovima, naći ljude koji se bave dragom nije pretjerano jednostavno. Troje od pet performera iz Hrvatske s nama su od prvog programa kojeg smo organizirali u AKC Medika. Oni su znali da će se festival u nekom trenu organizirati, samo smo čekali rezultate potpore Ministarstva kulture. Ljudi koje smo mi kontaktirali uglavnom su skroz dobro reagirali na ideju festivala, većina njih je pristala nastupati bez traženja ikakve novčane naknade jer vjeruju u ideju i žele sudjelovati. Ono što nas je najviše, u nedostatku boljih riječi, šokiralo, je broj prijava na community poziv koji smo objavili u junu. To nam je samo dalo dodatnu motivaciju da scenu kao takvu počnemo graditi. Organizacija samih nastupa i odabir programa ove godine nije bio pretjerano težak jer smo odlučili predstaviti što je moguće više performera različitog scenskog izričaja. Jednostavnije rečeno, napravili smo veliki drag ćušpajz od raznih sastojaka i pustili da se kuha do 18. oktobra. Ono što definitivno možemo garantirati su vrhunski, inteligentni i promišljeni nastupi. Regionalni performeri možda jesu mladi i nemaju puno iskustva i prostora za rad, ali sasvim bi suludo bilo ne spomenuti energiju i predanost koju ulažu u svoj zanat.
LGBT.ba: Možete li izdvojiti neke highlighte programa, ono što je, po vama, najzanimljivije/najkorisnije/ili će izazvati najviše pažnje?
Ivan Pavlić: Ne želim zvučati kao klišej ili ulizica, ali rekao bih da će svaka točka koja se održi na ovogodišnjem festivalu biti highlight i unikatna čisto jer se festival održava prvi put, u gradu gdje je pojam takvog događanja još uvijek dosta zbunjujući, čak i meni. Ako bih odgovarao po ovim navedenim kategorijama, kao najzanimljiviju bih definitivno istaknuo Lasseindru Ninju. Ona je pokrenula modernu parišku vogueging scenu i gledati ju kako pleše je fascinantno i krajnje unikatno iskustvo. Kao najkorisniji element naveo bih moje i Marinovo predavanje i diskusiju sa samim sudionicima koju će voditi Nika Pećarina. Predavanje ćemo probati učiniti što je moguće više zabavnim, informativnim i interaktivnim. Voljeli bismo da posjetitelji postavljaju što je moguće više pitanja iz razloga što ta pitanja još uvijek nisu javno postavljena. Najviše će pažnje definitivno izazvati, točnije, već je izazvao sami festival. Od kada smo objavili da je festival krenuo u produkciju kontaktirao nas je veliki broj ljudi koji sada zajedno sa nas dvojicom direktno sudjeluje u organizaciji. Tu je naravno i Alaska Thunderfuck iz hit reality showa RuPaul’s Drag Race koja je jedna od većih zvijezda globalne moderne drag scene.
LGBT.ba: Ako se ne varamo, DRAGram je prvi festival ovoga tipa u jugoistočnoj Evropi, pa samim tim i dosta revolucionaran potez. Šta očekujete od festivala, kakve su vaše ambicije, i da li mu planirate budućnost?
Ivan Pavlić: Ne znam hoćemo li uspjeti pokrenuti drag revoluciju niti na to ciljamo, ali mislim da ćemo na zagrebačku queer i kulturnu scenu definitivno ostaviti utisak. Ono što se do sada dosta često dešava, a voljeli bismo da prestane, jest činjenica da nas većina ljudi koja djeluje na ovdašnjoj kulturnoj sceni ne doživljava ozbiljno. Mi jesmo mladi ljudi, ali to ne znači da nismo sposobni provesti jedan ozbiljan i snažan projekt. DRAGram je kao festival originalno zamišljen u trajanju od dva dana, od kojih bi jedan bio posvećen dragu, a drugi boylesque izvedbenom izričaju. Ove smo se godine odlučili posvetiti samo drag segmentu djelomično zbog nedostatka financija. U narednim bi izdanjima festivala željeli obuhvatiti oba segmenta. Voljeli bismo izolirati grane unutar draga kao umjetnosti te dovesti performere koji se primjerice bave stand-up komedijom, burleskom, glumom, pjevanjem, dizajnom, modom, vogueom itd. Izrazito želimo otputovati na festivale u drugim državama koji prezentiraju ove ili slične umjetničke forme kako bi napravili temeljitu selekciju za iduće festivale. Isto tako je jedan od glavnih ciljeva DRAGrama stvoriti mrežu umjetnika i producenata koji će surađivati u periodima između festivala te organizirati različite sadržaje manjeg opsega. Bilo bi stvarno lijepo kada bi festival polučio takve rezultate, ali to tek moramo vidjeti.
LGBT.ba: Kakve su reakcije javnosti dosad i šta mislite kako će publika reagirati na DRAGram?
Marino Čajdo: Reakcije su iznimno pozitivne. Ja teško suzdržavam oduševljenje činjenicom koliko ljudi oko nas volontira: počevši od hrvatskih i regionalnih performerica, do ostatka festivalskog tima zaduženog za vizualni identitet, PR, koordinaciju večeri, itd. Lijepo je znati da ako već institucije ne prepoznaju potencijal događaja to čini sama publika. I tu postoji jedan jako interesantan sraz: koliko god da je oduševljenje publike i onih koji su nam se suradnički pridružili veliko, toliko je gotovo u potpunosti izostala ona institucionalna i medijska podrška. Malo je bizarno da prije o festivalu razgovaram s novinarkom LGBT portala iz susjedne države nego s nekim s tri hrvatska LGBT portala. Kao lijepe primjere moram istaknuti školu Callegari koja je u projektu DRAGram festivala prepoznala kreativni izazov za sebe i svoje suradnice, kao i portal Voxfeminae.net koji nam je ponudio vlastiti online prostor za vidljivost. Festival je svojim sadržajem nekako uspio privući različite skupine ljudi: od onih koji žele nešto naučiti, igrati se sa rodnim izražavanjem ili se zabaviti na večernjem programu. Mnogi koje poznajemo su zainteresirani za posve različite festivalske segmente te nam je drago da je u programu svatko uspio pronaći nešto interesantno.
LGBT.ba: Može li malo više detalja o udruzi House of Flamingo? Kako je nastala, s kojim ciljem, kako djeluje i koji su planovi za budućnost?
Marino Čajdo: Zapravo smo se registrirali isključivo iz praktičnih razloga: prijavljivanja na natječaje i lakšeg ostvarivanja suradnji s drugim srodnim organizacijama. Volim vjerovati da u ovom trenutku udrugu neformalno čine svi koji su nam na neki način izrazili podršku i praktičnu potporu posljednjih mjeseci, a njihov broj je jako velik. Ovo mi je pitanje pomalo teško jer ciljano udruženo djelovanje još uvijek poistovjećujem sa udrugama koje su angažirane na jednoj više političkoj fronti. Mi smo odlučili nastupati kroz raznolike kulturne sadržaje i fenomene, fokusirajući se podjednako na one koji su definirajući za queer naslijeđe zajednice (što govori samo ime udruge), toliko i na one koji su suvremeni. Naši ciljevi se zapravo najbolje vide na primjeru DRAGram festivala: vidjeli smo da oko nas postoje talentirani i perspektivni ljudi koji drag rade s tolikim užitkom i trudom da jednostavno zaslužuju stati na pozornicu i jednu večer biti zvijezda. Pitanje je za koliko bi njih njihove drag persone ostale zatvorene u podrumima zagrebačkih gej klubova, ako i tamo. Ovo je prilika da se afirmiraju i osnaže na jednoj posve novoj razini – ne samo performerice nego i publika. U takvom kontekstu biti će i budući sadržaji koje ćemo producirati. Iako nam produkcija festivala oduzima mnogo vremena, stalno se javljaju ideje za iduću godinu. Neke su već i konkretno na papiru te samo čekamo da prođe festivalska strka da im se posvetimo. Svakako namjeravamo organizirati jedno redovitije drag događanje u Zagrebu u prvoj polovici iduće godine, a razmišljamo i o projektu/izložbi koja će tematski biti inspirirana gej seksualnošću, također provokativna ali i dalje promišljena. U 2015. radit ćemo i na siteu, ali o svemu tome više uskoro.
LGBT.ba: Šta je toliko privlačno u vezi drag umjetnosti, iz vaše vizure, i zašto drag zaslužuje više prostora u kulturno-umjetničkom smislu? oboje
Ivan Pavlić: Za mene drag kao pojam predstavlja slobodu u svojem najčišćem obliku. Smiješan je, zabavan, interaktivan, nema granica i tabua, šaren, glasan, neustrašiv, glamurozan. Mislim da samo ove stvari dovoljno govore o tome zašto je privlačan i što je još bitnije, važan. Drag mnogim ljudima koji se osjećaju čudno u vlastitoj koži radi opresije normiranog društva otvara vrata u svijet gdje mogu biti tko god žele van predviđenih ladica. Svijet u kojem svojom pojavom izazivaju poštovanje i pozornost. Postavite se u poziciju nekoga tko je čitav život na neki način zlostavljan zato što je, eto, malo feminiziraniji. Zamislite se na sceni obučeni u drag gdje pred određenom količinom ljudi otvoreno pretjerujete vlastitu feminiziranost dok publika uživa u vašem svakom pokretu, aplaudiraju vam i ne žele da odete sa scene.
Marino Čajdo: Primarno zaslužuje više prostora za afirmaciju zato što drag performeri svoju kreativnost izražavaju na nekoliko načina: počevši od estetskog do društveno angažiranog ili jednostavno komičarski. Te osobe u sebi moraju sadržavati više od jednog talenta da bi njihov scenski nastup bio efektivan. S druge strane, oni koji se žele baviti dragom u Zagrebu nemaju nikakvih uvjeta za to. Najviše bi nas veselilo kada bi jednog dana imali prostor u kojem mogu raditi na svom talentu i scenskom nastupu, svojevrsni drag house, iako bi to prema našim principima bio prostor potpune kreativne slobode različitih izričaja koji bi se međusobno upotpunjavali. Drag je samo jedan dio kako naslijeđa zajednice, tako i trenutnih trendova na svjetskoj sceni. Ukoliko se stvara prostor da svoje radove prezentiraju pjevači, bendovi, fotografi pa i suvremeni umjetnici i ostali, sasvim je logično težiti istom kada je u pitanju prezentacija draga – koji baš zato što objedinjuje sve navedeno, ima toliki potencijal da bude interesantan velikom djelu publike. Oni koji baš o tome žele čuti i diskutirati više pozivam na otvorenje festivala u zagrebačkom KIC-u, 17. oktobra u 21 h.
Kompletan program festivala DRAGram možete pogledati ovdje.
