Kroz našu LgbtČiTAONICU nastavljamo svakog drugog ponedjeljka objavljivati queer priče i poeziju, kao i prikaze, recenzije i preporuke književnih djela queer tematike. Danas objavljujemo priču Moja ti, naslovnu priču istoimene zbirke priča autorice Jasne Jasne Žmak.
Ujedno vas pozivamo da doprinesete ovoj rubrici tako što ćete nam poslati svoje kratke priče, odlomke iz duže prozne forme, ili poeziju. Ako ste pisali/e o nekoj zanimljivoj knjizi ili drugom djelu s queer motivima, ili ako pišete teoriju koja se zanima queer čitanjima, pošaljite nam svoja djela na [email protected]!
***
Piše: Jasna Jasna Žmak
S bivšim sam djevojkama uvijek imala isti problem. Iako ih nije bilo puno, tih bivših djevojaka, problema je bilo prilično, a jedan se od njih sa svima njima ponavljao.
Nisam nikad znala kako da ih zovem. Ne kako da ih zovem pred drugima, tu nikada nisam imala nedoumica. Pred drugima sam ih uvijek zvala imenom i nije mi padalo na pamet da ih zovem ikako drugačije, da koristim neke od onih generičkih naziva kao što su cura, djevojka, žena ili draga.
Meni su ti nazivi oduvijek bili odbojni, baš zato što su generički, osim možda cura i djevojka koje sam, priznajem, ipak kojiput izgovorila. Ali samo u iznimnim slučajevima kad nisam imala drugog izbora. Moja cura, rekla bih onda i mislila kako mi smeta ta posvojna zamjenica, kako u međuljudskim odnosima takvih ne bi trebalo biti jer u njima nema pripadnosti.
Dugo me mučilo kako da ih zovem, ne pred drugima nego među nama. Nedostajalo mi je nešto osim njihovih osobnih imena. Umanjenica sam imala napretek, istina, nisam imala problema ni s tepanjima ni s nadimcima izvedenim od imena životinja. Kad se sve to zbroji, imala sam stvarno puno izbora, ali nešto mi je u svim tim nazivima opetovano nedostajalo. I taj je nedostatak nazivlja jasno govorio o nedostatku samih veza, a kad bi im se dodao, te je odnose bilo jednostavno prekinuti.
A onda si došla moja ti.
Još se uvijek sjećam noći kad si mi te riječi prvi put rekla. Sjećam se jer sam se istog trena pred tobom rastopila. I dok si me ti, takvu rastopljenu, u čudu tražila u i oko kreveta misleći da sam možda nestala, ja sam shvatila da sam napokon pronašla ono što mi je nedostajalo svih tih godina.
Moja ti bila je pripadnost koja mi nije smetala.
Moja ti opisivala je točno ono što si ti meni.
Rekla si to u polusnu, govoreći o nečem sasvim drugom, sasvim sporednom, ne znajući da ja za taj izraz nikad prije nisam čula jer se u Istri on nikada ne upotrebljava.
Kad si me napokon pronašla, raznježenu, mekanu, kao da sam u međuvremenu upala u omekšivač, ispričala si mi sve što znaš o mojoj ti, o tome kako se naveliko i naširoko koristi u Bosni i Imotskoj krajini, iako ne u smislu u kojem si je upotrijebila ti, te kako su o njoj pisali i pjevali mnogi. Ispalo je tako da moja ti u ostatku svijeta nije ništa posebno, da ti definitivno nisi bila prva koja je te riječi nekome rekla.
Ali to me nije nimalo poljuljalo u mojoj vjeri u te dvije male riječi.
Ti si i dalje moja ti i nadam se da ćeš zauvijek to biti.
O autorici:
Jasna Jasna Žmak radi kao dramaturginja, spisateljica i scenaristica. Objavila je dva teksta za izvedbu (Samice, 2011, INK; Istovremeno drugi, 2012, Emanat), jednu proznu knjigu (Moja ti, 2015, Profil) i niz kratkih priča u regionalnim časopisima i zbornicima. Radovi su joj prevođeni na engleski, talijanski, njemački, makedonski i slovenski jezik. Od 2012. godine radi kao umjetnička asistentica na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu gdje je prethodno i diplomirala. Surađuje s feminističkim portalima VoxFeminae, MUF i Libela. Neke njene priče nalaze se na: mojati.tumblr.com i cudnamjesta.tumblr.com.
