PIŠE: Jovana Ivetić
Nasilje se može dogoditi bilo kome bez obzira na godine, rod, seksualnost, etničku pripadnost, religiju i ekonomski status. Ono se može manifestirati na jedinstvene i složene načine, te iskustva variraju, ali svakako da postoji sličan obrazac koji svi nasilnici_e u određenoj mjeri slijede. Ukoliko se razvije svijest i razumijevanje onoga što se događa u vezi, moguće je osloboditi se ciklusa nasilja i ostvarivati zdrave odnose u budućnosti.
Mislite na vezu u kojoj ste sada ili na neku važnu prijašnju. Zatim pročitajte sljedeće tvrdnje i razmislite s koliko njih se slažete:
- U vašem odnosu postoji jednako pravo glasa pri donošenju odluka.
- Ukoliko nemate isto mišljenje o nečemu, ni jedna strana neće biti primorana da promjeni svoj stav.
- Međusobno se podržavate pri vlastitim interesima i ciljevima.
- Jednako pružate jedno drugome_oj ljubavi i pažnje.
- Iskreni_e ste jedno sa drugim_om i imate povjerenje.
- Međusobno se poštujete.
- Ni jedna strana nije primorana da drugoj daje novac.
- Ni jednoj strani nije uskraćeno da se nasamo vidi s porodicom i prijateljima, ode na trening, itd.
- Obje strane mogu da otvoreno kažu kada nešto ne žele.
- I vi i vaš_a parner_ica se osjećate fizički bezbjedno i bez pritiska na seksualni odnos ili bilo šta drugo što vam u datom momentu stvara nelagodu.
Ovakve rečenice se nalaze u priručniku “The Lighthouse” koji je priredila fondacija No More, a koja se oformila kao globalna inicijativa o udruživanju neprofitnih organizacija, korporacija, vladinih agencija, medija, škola i pojedinaca koji se bave okončanjem nasilja.
Vratimo se sada na vaše vlastito iskustvo, da li ste brojali_e koliko tvrdnji je tačno za vašu vezu, zaključili_e da je to većina i smatrali_e da je vaša veza u redu? Zapravo, ukoliko imate zdravu vezu, neophodno je da se možete složiti s baš svim navedenim tvrdnjama, bez izuzetaka. Prihvaćanje da s ovim izjavama ne postoji “ali” može biti vrlo izazovno. Možda ste s partnerom_icom koja vam posvećuje pažnju, pruža maksimalnu podršku pri vašem karijernom rastu, razumije vaše hobije, naizgled imate sjajnu komunikaciju i bliži_e ste neo što su vaši prijatelji_ce sa svojim parnerima_cama; ali pri raspravama vi se “povlačite” i ne možete do kraja da iskažete kako nešto čini da se osjećate jer će to samo probuditi raspravu i nećete biti saslušani. Taj momenat kada ste zaćutali iz nekog vida straha je momenat nasilja.
Šta je sve nasilje?
Nasilje u bilo kom odnosu, pa i partnerskom, nikako ne podrazumijeva samo fizičko nasilje. Postoje različiti vidovi nasilja, i to što nešto ne podleže krivičnoj prijavi, ne znači da ne ostavlja dubokosežne posljedice na fizičko i psihičko zdravlje.
Neki od vidova nasilja su:
Fizičko nasilje – svaki fizički kontakt s vašim tijelom koji vam nanosi bol ili stvara strah, poput udaranja, šamaranja, guranja, hvatanja, bacanja predmeta kako bi vas sputali, zatim uskraćivanje hrane ili sna, medicinske njege, prisiljavanje na upotrebu droge ili alkohola, itd. Cilj je da vam se stvori osjećaj bespomoćnosti.
Seksualno zlostavljanje – svaka seksualna aktivnost koja je neželjena i prisiljena, poput neželjene grubosti tokom seksualnog odnosa, prisiljavanja na poziranje za fotografisanje u seksualnoj konotaciji, skidanje kondoma bez vašeg znanja o tome, neželjeni poljupci ili dodirivanje, kao i silovanje.
Emocionalno i psihološko nasilje – nasilnik_ca koristi vaše emocije kao sredstvo za vršenje nasilja kroz stalnu kritiku, ponižavanje, sramoćenje u javnosti, prijetnje da će nauditi sebi, vama ili nekom drugom, navođenje da povjerujete da sa vama nešto nije u redu kroz, npr. poricanje da su pomjerili_e neki predmet u kući koji jesu pomjerili_e, govorenje da su ljudi govorili loše o vama onda kada nisu, kao i to da su vam porodica i prijatelji neprijatelj. Željeni efekat je da izgubite samopouzdanje, osjećate se bezvrijedno, nestabilno i usamljeno.
Prinudna kontrola – nadovezuje se na prethodni vid nasilja, a odnosi na bilo koje ponašanje koje nasilnik_ca koristi da vam ograniči slobodu i navede na izolaciju od drugih. Nekada je ovo vrlo suptilno i gotovo neprimjetno. Dešava se i da su u kući postavljene kamere.
Finansijska zloupotreba – zloupotreba novca i druge imovine kako bi vam se ograničila sloboda.
Online nasilje ili digitalna zloupotreba – bilo koja zloupotreba tehnologije za uznemiravanje, zastrašivanje i uhođenje, i to kroz slanje neželjenih poruka, nadgledanja aktivnosti na mreži ili korišćenje GPS uređaja za vaše praćenje bez vaše saglasnosti. I ovo ponašanje je krivično djelo, za koje se može krivično odgovarati.
Žrtva nije sinonim za slabića
Termin “žrtva” u društvu umije da nosi konotaciju da su to osobe koje su “pasivne, oštećene i slabe”, što može dovesti do otežanog povezivanja vlastitog iskustva sa nasiljem jer se individua ne prepoznaje i ne želi prepoznati s datim opisima. Prema definiciji, riječ “žrtva” označava osobu koja je pretrpjela štetu, ozljedu ili gubitak od strane drugih. Pretrpjeti štetu nije isto što i biti pasivan, oštećen i slab jer je to nešto što je posljedica tuđih djelovanja, a ne vaših, te ni nije vaša krivica niti vaša odgovornost. Dalje, to nikako ne može definirati vaše cijelo postojanje, već je samo dio vašeg života. Da biste osvijestili_e da ste žrtva i da biste razvili_e želju za promjenom potrebno je puno hrabrosti. Hrabrost nikako ne može biti usklađena sa slabosti, već samo sa snagom. Hrabri_e ste i intelektualno jaki_e jer ste bili_e sposobni_e da osvijestite nasilje, koliko god vremena vam je trebalo za to.
Dakle, hajmo ispočetka: Prema definiciji, riječ “žrtva” označava osobu koja je pretrpjela štetu, ozljedu ili gubitak od strane drugih. Sa sobom nosi konotaciju da su to osobe koje su otporne, sa sposobnošću preživljavanja i aktivnošću da svoj život preokrenu. Prihvatanje statusa žrtve je ono što prethodi prvom koraku ka dobivanju zaštite i/ili izlječenju.
Prvi korak u zaštiti i/ili izlječenju
Nakon što se osvijestili_e da ste u nasilnoj vezi ili da ste ranije bili_e, važno je da prihvatite da je ta veza nužno utjecala na vaše mentalno zdravlje i samopouzdanje, čak i kada to nije lako uočljivo. Moguće je i da dođe do normalizovanja nasilne dinamike ili saosjećaja s nasilnikom_com ukoliko je imao_la traumatičnu prošlost za koju vjerujete da ih je “učinila takvima”, zatim do nade da će se promijeniti, pa i samouvjeravanja da je bezbjednije ostati nego otići u nepoznato. Put od prepoznavanja da ste u nasilnoj vezi ili da ste ranije bili_e do odluke da se iz nje izađe i/ili promjeni patern u kakve veze ulazite u budućnosti, nije nimalo jednostavan, već prepun sukoba različitih emocija i misli.
Razgovor umije pomoći. Možda u vašem okruženju postoji jedna osoba, član porodice, prijatelj_ica, kolega_inica s kojim_om možete razgovarati. Otkrijte onoliko koliko će vam biti prijatno da otkrijete od onoga što ste iskusili ili trenutno doživljavate. Osjećaj da niste sami, sam po sebi donosi utjehu. Uporedo s razgovorom s bliskom osobom, potrebno je potražiti i stručnu psihološku pomoć.
Nekada se dešava da u vašem okruženju nemate nikog s kim biste razgovarali, ili se, ukoliko niste autovani, bojite prinudnog autovanja nakon što osobe iz vašeg okruženja saznaju s kim ste bili u vezi. Autovanje jeste lična odluka, koja ne bi smjela biti donijeta pod pritiskom spoljnih faktora. Sarajevski otvoreni centar nudi besplatno vršnjačko (peer to peer) savjetovanje, kao i psihološko savjetovanje. Možete se javiti na e-mail adresu [email protected], ili pozvati neki od brojeva telefona +387 (0) 62 460 319 i +387 (33) 551 000 svakog radnog dana od 10 h do 15 h.
Možda te plaši to što tvoja veza pravno ne postoji, ali…
Živimo u društvu u kojem se LGBT+ osobe nerijetko dehumanizuju, pa te možda plaši da te sistem neće zaštiti ukoliko trpiš nasilje koje podleže prijavi. Istina je da prema zakonu Bosne i Hercegovine istopolne zajednice nisu prepoznate kao partnerske zajednice, pa da samim tim nasilje ni neće biti tretirano kao nasilje u porodici, što sa sobom povlači da prilikom prijave nasilja nećeš sarađivati s policijskim službenicima_ama koji_e su obučeni_e za rad u slučajevima partnerskog nasilja. Ali i dalje nisi sam_a i nezaštićen_a! Sarajevski otvoreni centar nudi besplatno pravno savjetovanje za LGBT+ osobe, te se možete javiti na e-mail [email protected] ili na broj telefona +387 (0) 62 123 561. Također, u Sarajevu postoji Sigurna kuća za LGBT+ osobe koje su doživjele nasilje.
Ukoliko ste gledali_e film It ends with us, vidjeli ste scenu u kojoj Lily pita Ryle-a šta bi uradio kada bi mu njegova kćerka rekla da je osoba koju voli povređuje, i to i jeste ključno pitanje. Zamislite osobu koju najviše volite – vašu majku, sestru, brata, drugaricu, druga… Zatim zamislite da je on ili ona ugrožen_a na način na koji ste vi u vašoj vezi. Šta biste toj osobi savjetovali? Sada stanite ispred ogledala i izgovorite taj savjet naglas, a onda ga i prihvatite.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
