Izvor: Crol.hr
Foto: Dugine obitelji
Kad se analiziraju obrazovne prakse zapadnih zemalja, vidljivo je kako mnoge njihove osnovne i srednje škole usvajaju programe i kurikulume vezane uz tematiku o istospolnim parovima i obiteljima te općenitom prihvaćanju različitih obitelji. Primjerice, u Kaliforniji se provodi program koji su napisali mnogi pedagozi i učitelji i to u sklopu povijesti i književnosti: o važnosti LGBT tematike, identiteta, predrasuda i zakona u ostalim zemljama, ali i o LGBT osobama koji su ostavile značajan trag u povijesti.
Tako će u četvrtom razredu osnovne škole, učenici učiti o Harveyu Milku, ikoni aktivizma i prvom deklariranom gej muškarcu izabranom u odbor supervizora San Francisca, a u osnovnim i srednjim školama govorit će se o transformaciji roda i shvaćanju pojma transrodnosti kroz 18., 19., i 20. stoljeće.
I dok se promjene zbivaju u drugim zemljama, u Hrvatskoj se još uvijek vodi bitka u medijima i u javnosti oko slikovnice “Moja dugina obitelj” za koju mnogi roditelji, ali i odgajatelji, tvrde da bi trebala biti zabranjena u vrtićima i u školama.
Za Crol.hr smo razgovarali s majkama iz Hrvatske, SAD-a i Velike Britanije koje tvrde suprotno i objašnjavaju zašto je slikovnica dobra za njihovu djecu te zašto bi im je svi roditelji trebali čitati. Nažalost, niti jedan odgajatelj/ica nije htio sudjelovati u temi o slikovnici, bez obzira na stav.
Prestanimo živjeti u srednjem vijeku
Matina Tenžera dvadesetsedmogodišnja je novinarka koja inače piše o kulturi i društvu. Smatra kako je slikovnica “Moja dugina obitelj” sadržajno drugačija od ostalih i kako na vrlo jasan način objašnjava tematiku gej roditeljstva:
“Na kraju krajeva, djeca uče o svijetu oko sebe kroz njima razumljive sadržaje, a roditelji su primarni medijatori koji im tumače što konzumiraju. A sad, ako bi bilo više djece koja bi odmalena učila o različitostima, možda onda sekundarna socijalizacija kroz prijatelje i kolege odnosno poznanike ne bi bila toliko ‘prijeteća’ da ih iskvari“, kaže.
Tenžera kaže kako bi svakako dala slikovnicu svojoj kćerkici, ali bi željela vidjeti i više takvih slikovnica koje se bave različitostima koje su kod nas stigmatizirane.
“Mali ljudi će jednog dana postati veliki i onda će oni odgajati djecu. Ili vladati zemljom. Tako da ne bi bilo loše da od malih nogu budu senzibilizirani za 21. stoljeće i sva nadolazeća stoljeća. Prestanimo živjeti u srednjem vijeku“, na kraju je poručila Tenžera.
Ania Ringwelski Hannan liječnica je iz New Jerseyja koja trenutačno živi u Londonu s mužem i troje djece. Hannan kaže da sa svojom djecom nerijetko razgovara o LGBT tematici, ali i o nizu tema koje se tiču manjina u SAD-u i u svijetu jer smatra kako je potrebno da djeca o tome uče već od rane dobi:
“Naša djeca imaju ujaka koji je gej, još jednog koji je transrodna osoba, a upoznali su i naše LGBT prijatelje. U razredu imaju vršnjake koji odrastaju u istospolnim obiteljima. Nikad nam to nije bilo teško objasniti im. Jednostavno smo im rekli kako ponekad dečki vole dečke, a ne cure te da postoje osobe koje osjećaju da su rođene u tuđem tijelu pa onda mogu piti tablete i ići na operaciju. Njima to sve ima smisla. Čak su se jednom moji sinovi razveselili kad su učili kako djevojke mogu promijeniti spol pa su skakali od veselja kada su naučili da mogu promijeniti spol u muško tako da svi možemo biti dečki u kući”, našalila se Hannan.
Svom sinu ne želimo priuštiti obrazovanje kakvo je danas u Hrvatskoj
Kaže kako se dosad nije sukobljavala s osobama koje misle suprotno jer se nastoji družiti s onima istih svjetonazora. Hannan primjećuje kako mediji u priličnoj mjeri kritiziraju religijske fundamentaliste, što je dobro i zato što se sve više govori o LGBT i pravima manjina: “Mislim da je ova slikovnica izvrsna jer prikazuje i predstavlja mlađoj djeci alternativne modele obitelji”.
Politologinja Ana Zakošek Finka kazala nam je kako je slikovnica o duginim obiteljima itekako dobrodošla te da je dobro što se u društvu sad napokon priča i otvara diskusija o drugačijim obiteljima.
“Možda će ljudi, kad se kroz promociju slikovnice osvijesti da takve obitelji već postoje i da su u njima djeca koja rastu u ovom društvu, shvatiti da svojim negativnim reakcijama i napadima štete upravo njima. A upravo se takvi kunu da štite najmlađe “.
Finka i njezin suprug kod kuće imaju nekoliko slikovnica na temu različitosti koje su spremni čitati svome sinu, a nada se da će se u hrvatskim školama uskoro naći i takve teme.
Ovo je slikovnica koja će pomoći roditeljima
“Trenutačno živimo vani i često se pitamo kakvo obrazovanje želimo priuštiti svome sinu. Sigurni smo u jedno – nikako ne ovakvo kakvo se sada provodi u Hrvatskoj i s godinama se nadamo promjeni i povratku doma gdje će naše dijete imati svjetovno i kvalitetno obrazovanje koje će učiti toleranciji i jednakosti svih različitih pojedinaca u društvu“, kazala je Finka.
Medicinska istraživačica Marija Ringwelski iz San Francisca misli kako je slikovnica “Moja dugina obitelj” vrlo poučna i važna za djecu vrtićke dobi te da bi je roditelji mogli koristiti kao važan alat u učenju tolerancije.
“Smatram kako je važno učiti djecu već u ranoj dobi da je važno biti dobar, tolerantan i prihvatiti različitosti ostalih. Ovo je slikovnica koja će pomoći roditeljima. Jedini je izazov kako promijeniti mišljenje osoba koji nisu tolerantni i koje šire mržnju”, poručila je Ringwelski.
S druge pak strane, Ana iz Zagreba koja radi u banci izrazila je sumnju da će slikovnica napraviti veliku promjenu u društvu upravo zato što odgoj dolazi iz kuće, a roditelji su ti koji će najprije diktirati u što da djeca vjeruju, a u što ne.
Dodaje kako bi svakako preporučila slikovnicu svojoj djeci jer ona ne govori o mržnji i agresiji, već sadrži samo poruke ljubavi i sreće, pa se pita: “Zar nije to najvažnije?”.
