Piše: Dalibor Tanić
Rina i Ema su lezbejski par. U vezi su sedam godina, veoma su sretne i žive sasvim uobičajenim životom. Kod njh nema puno tajni i nekih posebnih priča koje bi bile interesantne drugim ljudima. Upravo ta jednostavnost i način na koji žive, čine ih sasvim tipičnim parom za nekoga ko izlazi iz konvencionalnih okvira o poimanju zajednice dvoje ljudi. Njih dvije za sada žive u Bosni i Hercegovini, ali neki dalji planovi su ipak vezani za odlazak “vani”.
U prethodnim pričama koje smo objavljivali, svi parovi sa kojima smo razgovarali bili su iz Sarajeva. Ema i Rina nisu. Žive u jednom drugom, također velikom bh. gradu, i bilo nam je posebno zadovoljstvo da se družimo sa njima.
Bez obzira na dužinu veze, Rina i Ema ne žive zajedno, ali kako su nam rekle, provode puno vremena zajedno, tako da skoro pa žive zajedno.
Za njihovu vezu od njima bliskih ljudi ne zna gotovo niko.
“Moji roditelji su pomalo zatvoreni i konzervativni… Tako da oni ne znaju, a nikada nije bilo ni prilike da govorimo o tome. Moj brat zna za nas, ali on živi vani”, rekla je Rina.
Kod Eme je situacija malo drugačija, barem kada se radi o generalnom odnosu roditelja prema LGBTI populaciji. Kaže da je bilo prostora da razgovara i konačno saopšti roditeljima da je lezbejka, ali se to nikada nije desilo.
“Nakon smrti mame, ništa više nije bilo isto. Tati to nisam mogla da kažem. Nisam mogla da mu to uradim, jer znam koliko je volio mamu”, rekla je Ema.
Nažalost, outovanje roditeljima za Rinu i Emu je promaklo i možda se nikada neće ni desiti. Nema sumnje da bi, bez obzira na rekaciju, outovanje donijelo veliko olakšanje. Bez obzira na to, njih dvije su izgradile svoju vezu i, kako kažu, “stakleno zvono” u kojem sve super funkcioniše.
Nekad i sad
Kada uporede period od možda prije desetak i više godina i danas, Ema i Rina kažu da su se puno promijenile.
Ema kaže da su, za razliku od tog perioda, danas mnogo opreznije. Grad u kojem žive je mali u odnosu na Sarajevo i tamo se “sve zna”. Bez obzira na njihovo “slobodnije” ponašanje dok su bile mlađe, Ema smatra da su današnje generacije daleko slobodnije, što je, naravno, dobro.
“Ne ustručavaju se da pokažu nježnost, a to mi je jako drago”, kaže Ema.
Razlog njihove opreznosti, kaže Rina, postoji prije svega zbog posla. Kod nje je to posebno izraženo, jer se bavi poslom gdje posebno ne bi bilo poželjno da se otkrije njena seksualna orijentacija.
“Fali mi sloboda naravno… Ali, takva je sredina u kojoj živimo”, rekla je Rina.
Upravo zbog slobode, Rina smatra da bi održavanje parade ponosa u gradu u kojem žive bio jako značajan događaj. Naravno, ne samo u tom, već i ostalim gradovima u BiH.
“Ako pogledamo kroz historiju, bilo je dosta velikih pokreta i parada koje su za cilj imale izbor nekog praa i borbu za slobodu”, rekla je Rina.
Njih dvije vjeruju da će se parada prije održati u njihovom gradu, nego u Sarajevu.
Ema kaže da bi jako voljele da budu tu tog dana kada će se to desiti, ali su ipak neki njihovi planovi vezani za odlazak iz zemlje.
“Konstantno razmišljamo i razgovaramo o odlasku”, rekla je Ema.
Vrijeme prolazi u čekanju
Već smo rekli da su Rina i Ema zajedno sedam godina i sada su u fazi kada razmišljaju o nekim ozbiljnijim stvarima. Kažu da su se “skrasile” u ljubavi, ali da tu ipak nešto fali.
Ema kaže da se njih dvije jako trude da se ostvare karijerno, pa i finansijski, ali da to baš i ne ide. Zadovoljne su svojim poslovima i jako dobro rade, ali Ema kaže da imaju sve manje vremena da čekaju da se nešto promijeni u odnosu države prema LGBTI zajednici.
“Bojim se da će vrijeme proći u čekanju. Ljudi ovdje ne vole promjene…”, rekla je ona.
I Rina isto razmišlja, i kaže da kod nas prije svega nema političke volje.
“Nema je ni za druge stvari, ali prije svega, kod ljudi nema mjesta za promjene”, rekla je Rina.
Brak
Kao i za većinu gej ili lezbejskih parova, brak za Rinu i Emu je bitan zbog svih zakonskih benefita koje donosi. Kako kažu, to je “papir koji sve omogućava”. Međutim, ovdje o tome ne razmišlaju. Ako se vratimo na početak priče, sjetit ćemo se da njih dvije čak i ne žive zajedno zbog sredine u kojoj žive, ali i zbog toga što je njihova veza još uvijek tajna za njihove roditelje.
Iz takve perspektive, brak je za njih nešto nedostižno, barem u BiH.
Naravno, njih dvije su razmišljale ranije (a razmišljaju i sada) o zajedničkom životu, ali se boje da ne bi mogle da izdrže pritisak. Međutim, one se slažu da bi sve bilo lakše da se na vrijeme desilo outovanje roditeljima i da bi upravo to bio potez koji bi slomio ono “stakleno zvono” o kojem govore.
Bilo kako bilo, njih dvije su godinama zajedno i odolijevaju sistemu koji ih stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na njihove heteroseksualne prijatelje/ice. Ali, to ih ne sprečava da svoje poslove obavljaju profesionalno i da imaju profesionalan odnos prema državi, plaćajući svaki namet kojim se finansira njeno funkcionisanje.
Rina i Ema su samo jedan od lezbejskih parova koji svoju budućnost ne vide ovdje. Samo je pitanje vremena kada će njih dvije otići iz zemlje. Njih dvije ne planiraju da ostatak života provedu živeći odvojeno, bez prava na posjedovanje zajedničke imovine i svih drugih stvari koje su sasvim prihvatljive za jedan lezbejski par u nekoj drugoj zemlji.
